Published On: Sat, Aug 10th, 2013

Oxford stvarno zavidi Kiseljaku!

Nekad davno, još u ljeto 2006. napisao sam svoju prvu kolumnu pod naslovom „Oxford zavidi Kiseljaku“. Kolumnu je još moguće naći po kojekavim forumima, i meni najdražem forumu Islambosne.

Prošle su godine, sedam njih, i ja sam doživio preobraćenje. Tada sam se rugao silnim kiseljačkim fakultetima. Bio sam zajedljiv. U biti ljubomoran. Te sam godine i sam diplomirao pa mi je nekako bilo teško gledati horde tridesetogodišnjih studenata kako se šepure Kiseljakom, polažu ispite u pauzama ispijanja kava po Kiseljaku i slikanja pored kiseljačića. Malo mi je krivo bilo što će neki državni zaposlenici zadržati svoje poslove samo zato što im Kiseljak nudi fakultete koje završe za vrijeme godišnjeg odmora. Bio sam ljubomoran, bio sam sebičan, bio sam grub… sad mi je žao i kajem se.

U posljednjih sedam godina shvatio sam mnogo stvari, koje su me natjerale da ustvari podržim fakultetizaciju Kiseljaka i pozovem potencijalne vlasnike fakulteta da svakako otvore svoje fakultete u Kiseljaku, ili barem podružnice. Naime, najvažnija stvar jeste da je potpuno svejedno kakav ćete i gdje fakultet završiti: znanje vam je svakako jadno i ne služi ničemu! Diploma je zakonska obaveza za državne poslove, a pošto se državni poslovi ionako dobivaju preko političkih stranaka, mjesto i kvalitet diplomiranja postaje irelevantan.

piše: Tvrtko Milović

Druga stvar zašto podržavam nastanak novih fakulteta u Kiseljaku je praktičan: otvaranje novih radnih mjesta, iznajmljivanje poslovnih i stambenih prostora i bolji profit u kafanama. Naravno, kada se radi o novim radnim mjestima onda se brojka novozaposlenih kreće između 15 i 25 što i nije neka brojka. Ni poslovnih prostora se ne izda previše, jer neki fakulteti kroz godine naprosto metastaz… pardon, opet ja bezobrazan; dakle, neki fakulteti poput slavnog pravnog fakulteta se razviju do momenta kada sami sazidaju objekt! U konkretnom slučaju, pravni fakultet u Kiseljaku obišao je nekoliko poslovnih prostora u samom gradu, da bi se lijeni i debeli studenti požalili kako je Kiseljak daleko, i sugerirali studentskoj službi da fakultet pomjeri bliže Sarajevu! A kako je ovaj fakultet slavan po svom izlasku u susret studentima, menadžment fakulteta se odlučio za gradnju nove zgrade tik uz granicu Kantona Sarajevo, odakle, igrom slučaja, dolazi najviše studentata. Još zgodnija je okolnost da se tri metra od ulaza u fakultet okreće GRAS-ov autobus. Zgrada je, iako to nije tema teksta, izljevena od najkvalitetnijeg betona, ima tri etaže od koja svaka cca 1000 kvadrata, a da bi se objekt uopće izgradio bilo je neophodno srušiti dvije srpske kuće. Činjenica da se fakultet nalazi na 950 metara nadmorske visine, da je okružen gustom grabovom šumom i minskim poljem, ne samo da ne smeta studentima, nego iste čini i ponosnim. Da ne bude zabune, ništa od ovoga ne utječe na visoku razinu znanja koju studenti stječu.

Vratimo se razlozima pokajanja. Kada sam te davne 2006. diplomirao očekivao sam neki oblik otvorenog priznanja okoline, pa čak i podmukle ljubomore od onih koji nisu diplomirali. Spoznaja da je Kiseljak krcat studentima nemalo me šokirala. Ne samo da nije bilo priznanja okoline, nego su studenti i svi oni koji su diplomirali, dočekivani s podsmijehom i neskrivenim omalovažavanjem. Bijesan zbog toga, napisao sam onaj užasni tekst. Danas sam ustvari sretan što desetine, ustvari stotine, a možda i tisuće mladih kiseljačana i onih iz okolice ima priliku biti studenti i uživati u tom lijepom životnom razdoblju. Tako misli i još jedna novootvorena visokoškolska ustanova koja je svoj prostor našla u nekadašnjoj diskoteci. Oni na reklama ističu slogan „postani student“. Ove poruke se nisu sjetili ni takozvani prestižni svjetski univerziteti. Svi oni, od kojekakvih Jalea i Kembridžova, nude nekakva znanja i vještine… ali kiseljački fakulteti znaju što se traži: traži se status studenta. Postani student! Nema dalje. Diploma se valjda pretpostavlja onog trenutka kad postanete student…

Bit ću ovaj put pošten pa ću izostaviti ostalih 17 visokoškolskih ustanova koje djeluju u Kiseljaku. Nitko ne sumnja u njihove znanstvene dosege, niti ima osnove da se tvrdi da su po nečemu lošiji od navodno prestižnih sarajevskih fakulteta. Da ne bi netko rekao da sumnjam u kvalitet sarajevskog Univerziteta pozvat ću se na nedavnu informaciju kako EU ne priznaje ni jednu diplomu iz BiH! Dakle, za Europu je sasvim svejedno jeste li diplomirali Pravo na obalama Miljacke, pored tramvajske pruge, ili na autobusnom okretištu, usred šume, na vrh brda.

I zato bi sve osim pohvale za znanstvenu revoluciju koja se odvija u Kiseljaku bilo licemjerno. Jer svi ćemo mi ubirati plodove povećane razine obrazovanosti stanovništva… ustvari nećemo, ali svejedno, lijepo je da mladi studiraju… ustvari, i nisu mladi. A i ne studiraju, uglavnom samo polažu ispite. Kako bilo, nema nikakve štete od toliko fakulteta… ustvari ima. Ali nećemo o tome, već su neki zvali da povučem dijelove ranijeg teksta pa da ne bi opet zvali i prozvali me antikiseljačaninom.

Uglavnom, završit ću ovu pokajničku kolumnu riječima: Odlično što imamo toliko fakulteta u Kiseljaku. Nemam nekih posebnih argumenata, ali ako ništa lijepo je u kafanama  gledati sva ta nova lica i slušati rasprave o Rimskom pravu, Maxu Weberu i konstrukcijama betona…

poskok.info