Sloboda nije utopija. Ona je prirodno stanje čovjeka u njegovu izvornom smislu. To je stanje u kojem ograničenja u mišljenju i postignućima ne postoje. Sloboda je individualna za svakog čovjeka i zato je svatko odgovoran za to, ove riječi stoje u uvodu Objave Slobode i Suvereniteta Živog Čovjeka. To je dokument koji je sastavila nekolicina ljudi i odaslala prošlog tjedna na adrese svih institucija u Hrvatskoj i šire, od Sabora RH do Washingtona i Bruxellesa. Nastavno na razvogor s jednim njihovim članom koji se odrekao države htjeli smo saznati više o njihovoj filozofiji i konkretnom djelovanju.

Zajednica Suverenih Ljudi na Zemlji ‘Živi čovjek’ na drugoj konvenciji održanoj 15. i 16. 12. 2018. donijela je javnu objavu kojom deklarira svoju bezuvjetnu slobodu ‘na znanje i ravnanje svima kojih se to tiče’, piše na samom početku dokumenta.

Informaciju koliko je točno ljudi pismenim putem objavilo, odnosno deklariralo se prema institucijama Republike Hrvatske da su živi ljudi, a ne fizičke osobe, u ‘Živom čovjeku’ nemaju. Kažu to je prvenstveno individualna stvar svakog pojedinca, a oni ne vode nikakvu evidenciju o tome, niti polažu pravo na taj čin. Neke procjene govore da se radi o dvadesetak ljudi u Hrvatskoj. U udruzi ih ima oko sedam.

Tko je sastavio Objavu slobode? Kako je išao proces?

Vedran Miočić-Sošić: “Objavu slobode i suvereniteta živog čovjeka” sastavio je Dražen Kasalo iz Stobreča, ona je plod zajedničkog istraživanja, promišljanja, znanja i iskustva kojeg su uz njega ugradili u taj dokument Mile Kovačić, Gordan Pilić i moja malenkost s namjerom da u njemu predstavimo novu paradigmu za čovječanstvo u cjelini, ne ograničavajući se dakle samo na teritorij nad kojim tvrtka RH administrira poslovanje, već se to odnosi na svaki pedalj planete Zemlje.”

Dražen Kasalo je svoju osobnu Objavu o nepostojanju osobe predao državnim institucijama 2014. Kako se za njegov čin pročulo javljalo mu se mnogo ljudi. Prije dvije godine počeo je promišljati o univerzalnom dokumentu, koji bi bio sveobuhvatan i na jednom mjestu bi sadržavao sve Kasalove spoznaje.

Dražen Kasalo

Dražen Kasalo: “Tekst Objave Slobode i Suvereniteta Živog Čovjeka plod je mog promišljanja od metafizičkog do pravnog. Jednom kada sam shvatio kako sustav funkcionira. Iza svake rečenice koja je tamo napisana stojim. Ideja je bila na jednom mjestu okupiti sve za one ljude koji nemaju toliko vremena proučavati i izučavati. Ovakav dokument jedinstven je u svijetu. Ubuduće, Objava Slobode i Suvereniteta Živog Čovjeka zamjenjivat će i individualne objave slobode. Dakle, tko god to želi moći će učlanjivanjem u udrugu automatski definirati se kao živi čovjek, a ne pravna osoba. I u pravnom smislu postat će slobodni, neće svatko zasebno morati pisati objavu kao što smo mi radili.”

Sadržaj dokumenta se trenutno u nastavcima objavljuje na stranici Kontrola uma, koju uređuje upravo Dražen Kasalo, na njoj se mogu saznati i drugi detalji o aktivnostima Zajednice. Ono što ovi ljudi tvrde jest da se kroz povijest svojevrsnim ‘pranjem mozga’ uvjerava ljude da su oni dobili pravo na život, nametnuti su društveni ugovori i norme, a u naravi svaki čovjek je slobodan i vlasnik svoje slobode.

Još od jabuke u rajskom vrtu ‘odvojeni’ smo od Stvoritelja

U dokumentu su opisali i kako to da ljudi pristaju na taj submisivan odnos gdje se čovjeka stavlja u ulogu ‘malog’ – nevažnog bića. “Nesvjestan čovjek ne vidi stvarnost onakvu kakva jest, već projiciranu kroz ideološke filtere. U takvom stanju on racionalizira nelogičnosti i paradoks standardnim poštapalicama i ideološko – dogmatskim floskulama, koje uzima zdravo za gotovo, kao npr: zakoni se moraju poštovati; ja sam legalista; neka pravna država radi svoj posao; tako se oduvijek radilo; država je jamstvo našeg mira; čovjek je božji rob; čovjek čovjeku vuk; svaka vlast je od boga”, piše u Objavi.

Kasalo objašnjava kako je još tamo od jabuke iz rajskog vrta netko ljudima nametnuo da su odvojeni od Stvoritelja te da od tada pravo na život moraju dobiti, odnosno da im ga netko daje. To je, naravno, krivo i potpuno u suprotnosti s prirodnim zakonom. Države su nastale po modelu koji su proklamirali u Crkvi, a to je da je čovjek zao i da ga kao takvog treba ograničiti u njegovoj samovolji.

Uskoro planiraju pokrenuti Zajednicu suverenih ljudi na zemlji, njoj će se članovi moći pridružiti tek nakon što “Objava slobode i suvereniteta živog čovjeka” postane pravomoćna, ako je nitko od institucija kojima bude uručena u roku 30 dana ne opovrgne, tada će se moći postati njenim članom tj. njenim sukreatorom, objašnjava Vedran Miočić-Stošić. Točan datum i mjesto još moraju dogovoriti, a detalje svi zainteresirani mog pratiti na stranici Kontrola uma.

Vedran Miočić-Stošić

“Svatko onaj koji osjeti u sebi da ono što se u tom dokumentu objavljuje rezonira s njegovim bićem, ako osjeća spremnost da uzme svoj život u svoje ruke kako bi počeo bivati u skladu s prirodnim zakonom, taj je dobrodošao. Cilj Zajednice je okupljanje svih onih koji su odlučni u tome da oko sebe kreiraju mir i obilje koristeći živu prirodu i njene principe kako bi se kao vrsta ostvarili u svom punom potencijalu”, kazao je Miočić-Sošić.

Zašto možeš voziti auto sa svojim tablicama po ‘državnoj’ cesti

Ono po čemu su ovi individualci najzanimljiviji široj javnosti je to da su se ‘odrekli države’ te da nemaju ili ne koriste sve dokumente. Vedran je u javnosti najpoznatiji po tome što vozi automobil s registarskim tablicama koje je sam izradio. Nakon članka koji smo nedavno objavilimnogi komentari su išli u smjeru – ako koristi cestu, onda bi morao imati dokumente. Pitali smo ga da to prokomentira.

“Dokumente moramo imati samo da bi mogli sudjelovati u trgovini, to je bitno za shvatiti. Prvo i osnovno, svaki čovjek ima pravo na slobodu kretanja, to prirodno pravo je neotuđivo. Kad govorimo o kretanju po cesti, neka se ljudi zapitaju na čijoj zemlji, od čijih novaca i s čijim resursima je “država” izgradila te ceste? Sva ta infrastruktura je višestruko preplaćena od strane svih nas, od naroda koji živi na ovom teritoriju već pokoljenjima. Narod ju je i izgradio, a države koje su se izmjenjivale na ovim prostorima su samo tim poslom administrirale. Uzimajući sve to u obzir, svaki čovjek ima pravo slobodno koristiti ceste. Naravno tamo gdje postoji nekakva fizička rampa, kao npr. na autocesti, ne možeš ući tj. izaći dok ne platiš njeno korištenje i ja se toga pridržavam, jer u tom određenom trenutku pristajem na uvjete koji su mi ponuđeni, mada je i to jedna velika prevara jer su i te ceste izgrađene od sredstava naroda i od strane naroda, a sad mu se dodatno naplaćuje njeno korištenje. Onaj koji misli da svaka lipa koja nam se naplaćuje za korištenje cesta stvarno ide i u njeno održavanje, bojim se da je u zabludi. Činjenica je da je država tvrtka koja je upravljana privatnim interesima za njihovu korist, a ne na dobrobit naroda, te našim “zaposlenjem” u toj tvrtki nam se samo krade životna energija, naša imovina, zemlja i resursi koji su nam po prirodnom zakonu, koji je iznad ustavno-pravnog poretka, dani na slobodno korištenje”, kazao je Vedran Miočić-Sošić.

Kako je u Hrvatskoj bilo sve više živih ljudi, koji su raskinuli ugovor s državom stvorila se i potreba pokretanja Arbitražnog Suda Pravde. Otkako je to zakonski moguće osnivani su arbitražni sudovi svuda u svijetu. Arbitražni (ili narodni) sudovi dio su pravosudnog sustava svake zemlje i u Hrvatskoj postoje od 2013.godine, objašnjavaju iz Udruge Čovjek. Njihov Arbitražni Sud Pravde osnovan je prvo u Zagrebu, a kasnije je premješten u Split, odnosno ima adresu u Stobreču. Dražen Kasalo je i suosnivač, a sada je predsjednik tog suda. Uz njega u sudu su aktivni i arbitri. Njima se obraćaju ljudi koje sistem i država ignorira. Kako je objasnio Kasalo, iako su oni sigurni da su njihovi predmeti ‘pravno’ ispravni, institucije ih ignoriraju.

Imali su mali broj sporova, a Država je već priznala jednu presudu te arbitraže, Općinski sud u Splitu je donio rješenje o ovrsi na temelju presude Arbitražnog Suda Pravde u travnju 2018. godine. Spor je bio između dva čovjeka, a ne čovjeka i institucije, kako nam objašnjava Kasalo. Na temelju pravorijeka ASP-a o ovsrsi sud u Splitu je donio i svoje rješenje, odnosno potvrdio je njihovu presudu.

Kopija rješenja suda u Splitu

Ovi ljudi potpuno su uvjereni u ispravnost onoga što rade. Pitali smo može li se prirodni zakon primijeniti na sve ljude? Što ako se neki psihopati / sociopati toga ulove? Treba li ukinuti zakone, policiju?

Vedran Miočić-Sošić: “Nema se tu što početi primjenjivati, prirodni zakon postoji od postanka svijeta, on je konstantno sveprisutan i u tom smislu se već primjenjuje jer je on temeljni princip ove kreacije u kojoj živimo. Problem je u tome što ga čovjek u sklopu civilizacijske paradigme koju je stvorio, pogotovo u današnja doba, ignorira i kao posljedica toga živi u otuđenju od prirode i njenih zakonitosti te s obzirom na to danas živimo u svijetu kakvom živimo. Jedan od osnovnih principa tog zakona je princip uzroka i posljedice, to je ta “karma” koju nitko ne može izbjeći. Psihopati su ti koji su osmislili ovaj iluzorni sistem kako bi parazitirali narod za svoju korist i koji putem tog sistema “uzgajaju” nove psihopate koristeći zakone, policiju, vojsku i sl. kao instrument putem kojeg se taj izvrnuti poredak održava. Dok god čovjek bude djelovao unutar tih nametnutih normi i uvjerenja neće biti pomaka za čovječanstvo.”

Nastavno na prošlo pitanje, koja je krajnja svrha? Što očekujete (ali realno) da ćete postići?

Vedran Miočić-Sošić: “Poanta je izdići se u svijesti, prvenstveno na individualnoj razini, te početi sukreirati u skladu s prirodnim zakonom čije je osnovno načelo kooperacija, a ne kompeticija. Kompeticija nas vodi u separaciju i konflikt, a kooperacija tj. suradnja je osnova nove paradigme. Zato je nas put odveo u smjeru poticanja te suradnje kroz Zajednicu ovakvog tipa. Ovaj naš čin je izraz mira, ljubavi i dobre namjere prema svim ljudima na zemlji i činjenica je da sve više ljudi to prepoznaje i osjeća da za ljudsku vrstu dolazi neko novo doba. Na koji način će se odvijati ta tranzicija, s kojim posljedicama i u kojem vremenskom periodu, to nitko ne može predvidjeti. Krajnji cilj je nebitan, bitan je put, jer hodajući putem koji podržava opstojnost života izgrađujemo sebe, rastemo i ispunjavamo svoju svrhu. Sve ono što život degradira i potiskuje po mom mišljenju bi trebali odbaciti, jednostavno detoksificirati iz naših bića, kako na spiritualnoj, tako i na mentalnoj, emocionalnoj i fizičkoj razini. Živi bili pa vidjeli!”

Za kraj članka donosimo prijepis dijela odjeljka Objave Slobode i Suvereniteta Živog Čovjeka s nazivom Primjena sotonističkih principa neživota:

“Stvoritelj realnosti u kojoj živimo, udahnuo je Život semu što postoji i njegova je izvornog porijekla. Sve ostalo nije od istog Izvora, jer ne sadrži Princip Života, Svijesti, i Energije, pa ga, na dualističko-relativističkim principima suprotnosti Stvoritelju, mogli nazvati sotonskim (što nije potpuno točno, ali za ovaj slučaj nije bitno). Sotonski princip je princip ne života, smrti, devijantne svijesti okrenute iznutra prema vani. Taj princip (…) postavljen je na temelju štovanja, strahopoštovanja, poslušnosti, pokornosti… Postojanje države zahtjeva, ne znanje, već slijepo vjerovanje u pravni sistem, te j štovanje toga odmak Čovjeka od Stvoritelja u smjeru devijacije i degradacije svijesti i Životnog principa, čije se nevjerojatne posljedice danas manifestiraju u obliku izopačenog egocentričnog uma spremnog na sve oblike strave, s ciljem utaživanja gladi za moći, slavom, stjecanjem bogatstva, dominacijom nad Prirodom i bjesomučnim iskorištavanjem njenih resursa, što je danas tako vidljivo u svijetu, ukratko sotonizam.”