Vidić piše kako Radić za naziv svog ciklusa ne bira neutralnu majku kao funkciju iz obiteljskog zakona, mamu ili majčicu iz predškolskih pjesmarica, niti proletersku, knjišku mati, već punokrvnu žilavu mater kao dijagnozu na latinskom ili karijeru s punim radnim opterećenjem na neodređeno, materijal od kojeg jesmo to što jesmo i od kojeg dobivamo materinji jezik zajedno s opcijom psovke.
”Ovdje pak imamo posla sa slikaricom i s ciklusom koji je nesumnjivo slikarski – cikliziranim ne samo puko tematski, već i talentom i akademski stečenom vještinom umjetnice, te na isti taj način opsjenarski jednostavnim. Onaj ili ona koji gleda će možda upavši u zamku „jedan na jedan“ prepoznavanja sebe u morfemima drame svakodnevnice pomisliti „ništa lakše“ i tako se grdno precijeniti jer, učio nas je Hegel, prepoznato nipošto nije i spoznato. Pritom takav recepcijski moment nikako nije oskudan – onaj tko se zadovolji prepoznavanjem svejedno će dobrano profitirati gledanjem Ivaninih crteža i zaraditi, garantiram to, obilje vedrine”, navodi Vidić.
Lica Ivanine matere su svedena na ekspresiju: velike oči, crtica ili kružić usta, ponekad i obrve za čuđenje.
”Materin je zaštitni simbol i signal da od jutra nije stala raščupana kosa, koju na jednom crtežu pokušava dovesti u red na stolu za peglanje, a na drugom joj se u njoj gnijezde ptice dok kćeri veže cipele”, navela je Vidić.
Ivana Radić rođena je 1979. godine u Mostaru. Od svoje 20. do 40. godine bila je lutkarica zaposlena u Lutkarskom kazalištu u Mostaru. Diplomirala je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu.
Trenutno je Mater sedmogodišnjoj Dunji i vlasnica malog obrta Džaaks.
Pročitajte našu priču s Ivanom.
bljesak.info