Published On: Ned, lis 19th, 2014

OTKRIVAMO: Kako su, na izborima, reinkarnirane bošnjačke i hrvatske politike u F BiH

Osim postotka osvojenih glasova birača, broja osvojenih zastupničkih manadata, novim odnosima snaga u parlamentima, od županijske, preko federalne do razine BiH, izborni rezultati mogu nam otkriti još mnogo toga.

Primjerice, novu refleksiju nacionalne i ideološke strukture stanovništva u županijama, Federaciji BiH, RS-u i BiH. Razmotrimo li to na primjeru Federacije BiH, usporednom analizom izbornih rezulata u ovom bošnjačko-hrvatskom entitetu, doći ćemo do zanimljivih zaključka.

Piše: Milan Šutalo, Hrvatski Medijski Servis

Na izborima 2010 godine stranke s hrvatskim predznakom ukupno su osvojile 17 zastupničkih mandata- 12 HDZ BiH, 3 HDZ 1990 i 2 HSP.

Na ovim izborima hrvatske stranke ukupno imaju 19 zastupnika u Parlamentu F BiH- HDZ BiH je osvojio 14, HDZ 1990 5, dok je HSP nestao kao parlamentarna stranka.

Nacionalna struktura F BiH

S obzirom da Zastupnički dom Federalnog parlamenta čini 98 zastupnika iz ovih usporednih podataka možemo zaključiti o postotku Hrvata u Federaciji BiH u odnosu na Bošnjake, zatim o migraciji glasača HSP-a zbog razočaranosti politikom ove stranke prema HDZ BiH i(li) HDZ 1990.

Broj zastupnika hrvatskih stranaka u Federalnom parlamentu, u odnosu na 2010, povećan je neznatno- za 2, što može biti posljedica; a) veće izlaznosti hrvatskih birača na izbore, b) porasta broja Hrvata u odnosu na broj Bošnjaka i c) pojave nehrvatskih glasova u strukturi biračkog tijela jedne ili druge hrvatske stranke.

Usporedimo li broj zastupničkih mjesta koje su osvojile bošnjačke stranke u Federalnom parlamentu 2014, u odnosu na 2010, također možemo doći do zanimljivih zaključaka. Prije svega, da se omjer lijevo i desno orijentiranih birača nije znatnije izmijenio. Drastičan pad koje su zabilježile pojedine stranke, ili čak potpuni nestanak nekih stranka iz Federalnog parlamenta ne znači poraz ideologija koje su zastupale. Te ideologije preuzele su druge stranke i prouzročile migraciju glasača.

Redistribucija lijevih glasova

Primjerice SDP, kao de facto bošnjačka stranka deklarativno lijeve orijentacije je na prošlim općim izborima održanim 2010. imao 28 zastupnika. Broj mandata lijevog bloka u Parlamentu F BiH i nakon izbora održanih ove 2014. godine ostao je isti- 28. SDP je osvojio 13, DF- Željko Komšić 14, a Laburisti Elvire Abdić Jelenković 1 mandat.

Iz ovih podataka je razvidno kako je više od polovice lijevih SDP-ovih birača, razočarano učincima politike ove stranke, migriralo prema Demokratskoj fronti- Željka Komšića, a jedan mali postotak pridobili su Laburisti osvojivši 1 mandat. Pad SDP-a, dakle upravo je srazmjeran rastu DF-a.

Redistrubucija desnih glasova

Na desnom bošnjačkom političkom spektru 2010. godine bilo je 47 zastupnika, gotovo jednako koliko će ih biti nakon izbora 2014- 49.

Na izborima 2010. desno orijentirani bošnjački birači distribuirali su svoje glasove tako da je SDA osvojila 22, SBB 13, Stranka za BiH 8, A SDA 1 i DNZ 2.

Na izborima 2010. SDA je osvojila 28 zastupničkih mandata SBB 17, S BiH 1 ,A SDA 2 BPS 1.

Iz ovih podataka, također, je očito kako je izvršena redistribucija glasova na desnom bošnjačkom političkom spektru. Na račun drastičnog pada Stranke za BiH, vidljivo je, najviše je profitirala SDA, pa potom SBB.

Treba spomenuti i kako je Lijanovićeva “Narodna stranka radom za boljitak”, na prošlim izborima imala 5 zastupnika u Federalnom parlamentu, a nakon izbora 2014., ni jednog.

Kome su otišli Lijanovićevi glasači?

Stranka Radom za boljitak bila je deklarativno multietnička stranka, a zapravo privatna organizacija obitelji Lijanović koja je koristieći tešku ekonomsku situaciju, za 100 maraka kupovala glasove na izborima 2006 uglavnom hrvatskih, a na izborima 2010. uglavnom bošnjačkih birača. No, kako je pred početak ovogodišnje predizborne kampanje predsjednik te stranke i kako ga je njegov brat Slavo nazvao “mozak operacije” Jerko Lijanović, osumnjičen za višemilijunsku poreznu utaju završio u pritvoru, to je bio očekivan potpuni neuspijeh ove stranke u provedbi operacije kupovine glasova.

Pretpostaviti je kako su se glasači ove stranke u određenim postotcima okrenuli strankama za koje su glasali prije pojave Lijanovića na političkoj sceni.

Da zaključimo, neke su parlamentarne stranke povećale, neke smanjile svoj parlamentarni kapacitet, a neke nestale s političke scene, no time nisu nestale ideologije. Omjer lijevogg i desnog političkoh spektra na , primjerice bošnjačkoj parlamentarnoj sceni nije promijenjen, već su samo promijenjeni protagonisti tih ideologija, i njigovi manifestacijski oblici.

Reinkarnacija političkog vazalstva među Hrvatima

Isti slučaj je i s hrvatskom političkom scenom. Nestankom primjerice, HSP-a i Lijanovićeve stranke nije nestala politika sudjelovanja u majorizaciji vlastitih sunarodnjaka, kao što nestankom Zubakovog NHI s političke scene nakon sudjelovanja u SDP-ovoj Alijansi- projektu majorizacije vlastitih sunarodnjaka, nije nestao i vazalski politički mentalitet.

Preuzeo ga je HSP, no i “političkom smrću” HSP-a i Lijanovića, nakon sudjelovanja u majorizacijskom projektu Hrvata zvanom Platforma” nije umrla vazalska politika ovih stranaka. Ona će doživjeti reinkarnaciju, kroz drugu političku stranku, i kroz druge političke protagoniste,

Manifestirat će se na drugačiji, suptiliniji i sofistiraniji način, s drugačijom političkom retorikom. No, njezina suština, ostala je nepromjenjena. Takve politike u prosijeku dobiju  10 do 15 posto podrške hrvatskih birača, i redovito bivaju  poražene na izborima, ali, na nesreću, one doživljavaju i  doživljavat će svoju reinkaraciju kroz druge političke opcije, dok god se ne izmijeni Izborni zakon BiH, koji, s jedne strane generiraju želju za hegemonijom kod brojnijih i pristajanje političara malobrojnijeg naroda da budu protagonisti majorizacije vlastitih sunarodnjaka.

/ HMS/