Intervju profesora Envera Kazaza iz 2017. godine, u kojem je analizirao fenomen turkofilije i njezin utjecaj na bošnjački politički, kulturni i društveni prostor, ostaje izuzetno aktualan i danas. Iako je prošlo više od šest godina, mnogi procesi koje je tada opisao ne samo da nisu oslabili, već su se dodatno intenzivirali.
Politička ovisnost o Turskoj
Bošnjačka politička elita i dalje održava duboku emocionalnu i političku povezanost s Turskom, osobito s predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoganom. Iako je Erdogan tijekom proteklih godina dodatno učvrstio svoju vlast, često kršeći temeljne demokratske principe, bošnjački politički vrh ostaje nepokolebljiv u svojoj podršci. Snishodljivost prema Erdoganu nije donijela značajne ekonomske koristi Bosni i Hercegovini, ali je ojačala ideološku povezanost, koju Kazaz naziva „erdoanističkom fantazmom“.
Danas, kao i 2017., Turska ulaže značajno više u susjedne zemlje poput Srbije ili Mađarske nego u BiH. Unatoč tome, Erdogan ostaje ključna figura u narativima bošnjačke elite, a bošnjački identitet nastavlja se formirati pod utjecajem islamofilije i turkofilije.
Erdoganizam kao politički model
U međuvremenu, Erdoganov model autoritarnog vladanja postao je inspiracija za dio političkog spektra u BiH. Iako politički lideri u BiH formalno naglašavaju europske integracije, mnogi slijede Erdoganov primjer konsolidacije vlasti kroz manipulaciju nacionalnim emocijama i religijskim sentimentima.
Retorika lidera poput Bakira Izetbegovića, koji je 2017. godine Erdogana nazvao „bratom“ i „vođom muslimana“, danas se čini još dublje ukorijenjena u političkoj sceni. Pitanje je koliko ovakav diskurs pomaže stvarnom razvoju BiH, a koliko dodatno otežava njezin europski put.
Akademska i kulturna sfera u istom obrascu
Kazaz je 2017. godine kritizirao akademsku zajednicu i kulturne krugove zbog nekritičkog odnosa prema Erdoganu i turskoj politici. Ni danas se ne vide značajni pomaci u tom pogledu. Nacionalistički i ideološki narativi, često ukorijenjeni u turkofiliji, i dalje dominiraju obrazovnim i kulturnim institucijama.
Na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, kao i na drugim univerzitetima, retorika se rijetko mijenja. Umjesto objektivne analize i kritičkog propitivanja povijesnih i suvremenih odnosa s Turskom, prevladavaju emocionalistički i ideološki pogledi.
Identitetska regresija
Kazaz je tada upozorio na proces „arhaizacije“ bošnjačkog identiteta, ističući da su elite iz 19. stoljeća bile modernije i naprednije od današnjih. Ta se ocjena čini još točnijom 2024. godine. Umjesto okretanja prosvjetiteljskim i racionalističkim vrijednostima, dio bošnjačkih elita nastavlja produbljivati klerikalizaciju, viktimizaciju i turkofiliju.
Ovo ne znači da svi Bošnjaci dijele te poglede, ali se čini da dominantni narativ postavlja granice unutar kojih se društveni i politički diskurs odvija.
Turkofilija u kontekstu geopolitičkih promjena
Današnje geopolitičke okolnosti dodatno su pojačale značaj ovog fenomena. U uvjetima globalne nestabilnosti, Erdoganova Turska nastoji povećati svoj utjecaj na Balkanu, dok Bošnjaci ostaju ključni oslonac te politike u BiH. No, pitanje ostaje: što Bošnjaci konkretno dobivaju iz tog odnosa?
Kazaz je s pravom kritizirao nepostojanje ozbiljne ekonomske suradnje između BiH i Turske. Iako se sporadično najavljuju turske investicije, one ne dosežu razinu koja bi opravdala snishodljivost bošnjačkih lidera prema Ankari.
Što se promijenilo?
Šest godina kasnije, upozorenja iz Kazazovog intervjua ostaju relevantna. Turkofilija, kako u političkoj, tako i u kulturnoj i društvenoj sferi, i dalje dominira bošnjačkim prostorom. Procesi viktimizacije, arhaizacije i ideološkog regresiranja bošnjačkog identiteta nisu zaustavljeni, već su dodatno produbljeni.
Pitanje za budućnost ostaje: hoće li Bošnjaci moći redefinirati svoj identitet na način koji im omogućava emancipaciju od tuđih ideologija i utjecaja, ili će ostati zarobljeni u narativima koji ih udaljavaju od modernizacije i europske perspektive? Ako se nastavi oslanjanje na emocije umjesto na racionalne politike, teško da će BiH pronaći stabilnost i napredak.