“DRAKONSKA kazna od dvije godine zatvora za posjedovanje marihuane za mog teško bolesnog sina smrtna je presuda”, kaže Zlata Luksetić, majka Huanita Luksetića koji je na Općinskom sudu u Rijeci tvrdio da je marihuanu uzgajao za vlastite potrebe, za proizvodnju ulja koje mu pomaže da se nosi s multiplom sklerozom.
“Nakon nedavne presude sutkinje Tatjane Čargonje, Huanito je izjavio: ‘Hvala vam, ali upravo sam dobio smrtnu presudu’. Mene kao majku to strašno pogađa. Borit ću se svim silama protiv takve presude”, poručila je u razgovoru za Index ogorčena Zlata.
Ističe da u Hrvatskoj ubojice prolaze bez ikakve kazne, šverceri heroina odrađuju društveno koristan rad, sudionici u milijunskim prijevarama gule krumpire, dok njezin sin, koji nikome nije naudio, kojem nije dokazano da je ikada ikome prodao ili darovao makar i jedan gram marihuane, mora u zatvor.
“Tijekom presude sutkinja je rekla da je za takvo djelo inače predviđena minimalna kazna od godinu dana, a ona mu je ipak dodijelila dvije. Objasnila je da se od 15 kg marihuane može dobiti oko 2 kg ulja, što nije točno, da bi pretpostavila kako Huanitu ne treba toliko pa je zaključila da je višak namijenio prodaji. Dakle, ona ga je osudila na dvije godine zatvora na temelju pretpostavke. Unatoč olakotnim okolnostima da je teško bolestan i da je nezaposlen, dobio je dvostruko veću kaznu od minimalne. Pa gdje je toj sutkinji pamet? Ima li je uopće?” pita se majka 39-godišnjaka iz Brega kraj Rijeke.
Glas protiv apsurdno visoke kazne posljednjih dana digli su mnogi, među ostalima i Tanja Malbaša iz Saveza društava oboljelih od multiple skleroze. Ona je u medijima najavila da će se zalagati da se teško oboljelima dozvoli vlastiti uzgoj marihuane za medicinske potrebe jer je uvozna preskupa.
Opasna poruka suda
Dr. sc. Ognjen Brborović, predsjednik Povjerenstva za medicinsku marihuanu, kaže da ga je presuda iznenadila te da ona šalje vrlo opasnu poruku.
“Huanito je postao simbolom borbe za legalizaciju medicinske marihuane u Hrvatskoj. On je svojim otporom pokrenuo priču i osvijestio mnoge da to pitanje trebamo riješiti. Presuda bi kod hrvatskih liječnika mogla stvoriti dojam da je medicinska marihuana ponovno ilegalna, čime bismo se mogli vratiti na početak”, tumači naš stručnjak s Katedre za socijalnu medicinu i organizaciju zdravstvene zaštite.
Kaže da je Huanito 2015. uspio ujediniti sve političke snage – i lijeve i desne jer nitko nije htio u javnosti stvoriti dojam da se protivi nečemu što pomaže oboljelima od raka, HIV-a, multiple skleroze i sličnih teških bolesti. A to je ionako naša realnost jer tisuće pacijenata već konzumiraju marihuanu.
“Čak se i Željko Reiner iz HDZ-a, koji je tada bio u opoziciji, založio da se medicinska marihuana dekriminalizira. Prije nego što se 2014. pojavio Huanito sa svojim problemima, svi su to pitanje izbjegavali. On ga je svojom borbom za svoja prava zakotrljao. Stvoreno je povjerenstvo i stvari su se konačno počele micati s mjesta. Ovom presudom sada je sve ponovno ugroženo”, upozorava Brborović.
Inače Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) u srijedu je objavila da medicinska marihuana nema štetnih posljedica za zdravlje i da ne izaziva ovisnost.
Čemu toliko puno marihuane?
U sudskoj presudi ključan argument za drakonsku kaznu bila je činjenica da je kod Huanita policija pronašla 15 kg marihuane. Toksikološki vještak utvrdio je da je to dovoljno materijala za ekstrakciju oko litre i pol ulja, što je Huanitu trebalo biti dovoljno za oko četiri godine konzumacije. Sutkinja je zaključila da je to previše da bi se mogla opravdati osobna upotreba. Zanimljivo je da je u zemljama koje su liberalno regulirale medicinsku marihuanu uglavnom dozvoljen uzgoj od pet do 12 stabljika za osobne potrebe pacijenata. Huanito ih je imao 11.
Međutim, Huanito i njegova majka imaju jake argumente protiv takvog zaključivanja. Ukratko, cijenu lijeka iz uvoza iz Kanade HZZO ne pokriva. On je preskup, među ostalim zato što ne postoji tržišna konkurencija. Mjesečne količine mogu stajati više od 3.000 kuna, što je Huanitu previše jer je nezaposlen. Konačno, ponuda je vrlo ograničena pa nema raznovrsnih proizvoda među kojima bi pacijenti mogli birati neke koji im najviše odgovaraju.
“Policija je Huanitu zaplijenila 11 stabljika marihuane koje su ukupno, zajedno s neiskoristivim dijelovima poput korijenja i stapki, težile oko 22 kg. U to je bio uključen čak i neki kompost od lišća koji je imao iz prijašnjih godina. Kada smo se pobunili, vještaci su smanjili količinu na 15 kg, no još uvijek su ostale uključene grančice na kojima su bili cvjetovi, a ni oni još nisu bili potpuno osušeni pa je težina bila veća od stvarne. Po Huanitovoj računici iskoristivo je bilo oko 10 kg. Od toga se moglo dobiti oko kilogram ulja”, tumači Zlata.
Huanito kaže da je u početku bio neiskusan jer nikada nije bio zainteresiran ni za pušenje cigareta, a kamoli za droge za koje je naučio da oštećuju mozak. Bio je sportaš, bavio se atletikom, a prve simptome osjetio je na školovanju u Americi.
Nakon što je saznao da bi mu ulje kanabisa moglo pomoći, nabavio je deset sjemenki od kojih je izraslo sedam biljaka. No kako nije puno znao o tome, posadio ih je u voćnjaku u sjeni drveća pa su bile kržljave tako da nije dobio puno ulja. Količina mu nije bila dovoljna za cijelu godinu jer je konzumirao više od grama dnevno.
Brborović tumači da je to dosta velika dnevna količina, ali ne za iskusne konzumente koji su već stekli određenu toleranciju.
“U kućnoj radinosti gram ulja sadržavat će uglavnom manje od 50% THC-a koji Huanitu odgovara. Za početnike je to dosta, ali ne i za višegodišnje korisnike. Marihuana ne stvara neku jaku ovisnost, ali se stvara određena tolerancija tako da su iskusnim korisnicima potrebne veće doze”, kaže Brborović.
Zlata ističe da Huanito nije znao koliko će mu stabljika niknuti, ali i da je htio imati izbor i zalihe za duže razdoblje.
“On je posadio više različitih vrsta jer nije znao koja će mu najbolje djelovati. Znanstvenici koje je kontaktirao savjetovali su mu da isproba različite vrste pa i da ih križa. Također je posadio više jer mu je bilo previše stresno da svake godine iznova sadi. Uvozno, kanadsko ulje koje se u Hrvatskoj može dobiti na recept, bilo mu je previše skupo. HZZO to ne pokriva, a mjesečna doza za njegove potrebe može koštati više od 3000 kuna. Huanito to nije mogao plaćati jer je nezaposlen. Tko bi ga uopće zaposlio tako bolesnog? Osim toga uvozno ulje nije imalo kvalitetu koja bi njemu pomogla. Njemu je trebalo ulje s više THC-a i drugih kanabinoida. To je farmakolog objasnio na sudu”, kaže majka.
Huanito nam je u srijedu javio da će se u petak, 15. 12. 2017. u 14:00 sati na Općinskom sudu u Rijeci održati ročište radi odlučivanja o njegovu jamstvu. Naime, Zlata je teškom mukom uspjela skupiti 70.000 kuna kako bi se Huanito mogao braniti sa slobode.
Gdje je laboratorij?
Na suđenju se također, među argumentima optužbe, moglo čuti da u Huanitovoj kući nije bila pronađena nikakva oprema ili laboratorij za proizvodnju ulja. To je moglo baciti sumnju na njegovu priču da mu je trebalo toliko marihuane da bi mogao dobiti dovoljno ulja. Međutim, majka Zlata tumači da mu nikakva posebna oprema nije ni trebala.
“Ulje iz cvjetova izvlačio je uz pomoć benzina za čišćenje kao otapala. Počeo je s alkoholom, no on mu je bio previše skup. Tehniku je saznao od Ricka Simpsona. Ništa mu nije trebalo osim jedne plastične bačve u kakvima ljudi obično kisele kupus. U nju bi stavio cvjetove i prelio ih benzinom. Tukao ih je palicom koja je dolje bila proširena sve dok nije nastala smjesa koja se mogla kuhati. Kupio je posudu za kuhanje riže u kojoj je smjesu kuhao na otvorenom jer je imala snažan miris, a bila je i zapaljiva. Sve je to radio otvoreno. Ništa nije skrivao. Grančice je sušio na mreži koju je napravio od špage”, priča nam majka.
“Kada ga je prvi puta radio, Rick nije bio tu da provjeri kako mu ide. Drugi put ga je posjetio i dao mu neke savjete kako da poveća kvalitetu ulja. Kada je konzumirao to kvalitetnije ulje, bilo mu je još bolje. Stanje mu se poboljšalo, tako da je prestao vući jednu nogu, što je bio jedan od simptoma”, dodaje.
Nikada nije bio sklon drogama
Huanito ističe da nikada nije bio zainteresiran za pušenje cigareta ni za alkohol, a osobito ne za droge. Bio je sportaš, bavio se atletikom i živio zdravo. No prvi simptomi bolesti pojavili su se već u 16. godini života za njegova školovanja u Americi. Kada je podizao teške stvari, osjećao bi trnce u nogama. Zbog sve učestalijih tegoba, 2000. godine vratio se u Hrvatsku. U to vrijeme ih je još skrivao. Već tada izgubio je fini osjećaj u rukama koji mu se nikada nije povratio. S vremenom u ruci nije mogao držati papir pa čak ni čašu, žlicu ili neki drugi predmet, ako nije bio koncentriran. Imao je grčeve i zatezanja u listovima, trnce u stopalima i bolove od grčeva.
“Govorio je da ima osjećaj da u svakoj nozi nosi 10-ak kila. Slično je osjećao u grudima. Znao je reći da ne osjeća ništa kada prođe rukama po licu. Također je vidio dvostruku sliku i imao vrtoglavice. Liječnici su mu postavljali razne dijagnoze i isprobavali različita liječenja, no ništa nije djelovalo. Nažalost, nitko mu nije napravio snimanje magnetskom rezonancijom MRI, pa mu nisu otkrili lezije u mozgu. Multipla skleroza dijagnosticirana mu je tek u kolovozu 2008. Njegovo je oštećenje procijenjeno na oko 80%”, priča nam majka.
Otkriće kanabisa kao lijeka
Isprobao je sve i svašta – od vitamina, bioenergije i kozjeg mlijeka, preko ekstrakata kaktusa i uboda pčela do terapije za cerebrospinalnu vensku insuficijenciju koja je neke oboljele od MS-a digla iz kolica. No ništa mu nije pomagalo, barem ne za duže. Stanje mu se, uz prolazna poboljšanja, generalno pogoršavalo.
Za mogućnost liječenja, odnosno ublažavanja simptoma kanabisom, doznao je u proljeće 2011. Iz Društva multiple skleroze Primorsko-goranske županije dobio je informativni e-mail da krajem svibnja dolazi Rick Simpson koji će u Opatiji održati seminar o medicinskoj upotrebi konoplje.
Nakon što je odslušao predavanje, kupio je deset sjemenki u Sloveniji. U uzgoju su mu pomagali prijatelji i obitelj jer nije imao dovoljno snage. Nekim čudom, kaže, niknulo mu je sedam biljaka. Kada je od njih napravio ulje i disciplinirano ga počeo piti tri puta dnevno, prvi put je osjetio da mu nestaju simptomi – grčevi, težina u nogama, problemi s mokrenjem i sl. No nažalost, razvijao je toleranciju tako da mu je uskoro trebalo dva do tri grama ulja dnevno.
Kroz nekoliko mjeseci ostao je bez ulja pa je 2012. zasadio više biljaka. Do kraja veljače 2013. godine konzumirao je preko 100 g ekstrakta. Osjećao se odlično i fizički i psihički. Mogao je sve što ranije nije mogao – potpuno samostalno i bez teškoća jesti, odijevati se, hodati, mokriti, raditi u vrtu itd. Te godine, zbog prevelikog stresa, donio je odluku da će preskočiti uzgoj jer je imao dovoljne količine ulja sve do listopada 2014. godine. Godine 2014. ponovno je posadio marihuanu, no 23. listopada ujutro na vrata su mu pokucala dvojica mladih policajaca. Bili su ljubazni, ali je od tog trenutka počela njegova teška borba sa sustavom.
“Često razmišljam o Hipokratovoj zakletvi kojom su naši liječnici svečano prisegnuli. Dozvoljena je sadnja loze, duhana i proizvodnja vina i rakije koji prema znanstvenim studijama uništavaju mozak i tijelo. U posljednjih par tisuća godina nije zabilježen niti jedan slučaj smrti od kanabisa. Osudili su me na zatvor zbog biljke koju nam je Bog dao kao i sve ostale na ovoj Zemlji. Dok u svijetu jedni ratuju, a drugi razmišljaju o turističkom putovanju na Mjesec, ja razmišljam i želim samo jedno, a to je da budem zdrav”, poručuje Huanito.
Pismo predsjednici
Huanito i njegov odvjetnik planiraju se žaliti na drakonsku presudu. Njegova majka kaže da je također razmišljala da napiše pismo predsjednici Kolindi Grabar Kitarović koja bi ga mogla i pomilovati.
“Ivan Pernar mu je pisao i predložio da napiše pismo koje bi on potom pročitao u saboru. Međutim on je u šoku, pod velikim je stresom. Nakon presude postao je drugi čovjek. Oronuo je gotovo kao starac. Nema volje govoriti, a simptomi bolesti su mu se pojačali. Stoga nastoji što manje razmišljati o situaciji u kojoj se našao. Ulja za liječenje više nema, sve su mu oduzeli. Njegovo psihofizičko stanje je nula. Što bi mu se moglo dogoditi ako ode u zatvor na dvije godine, ne želim ni misliti. Najvjerojatnije bi završio u kolicima, a bez ikakve terapije, znamo kako završava multipla skleroza. Po završetku suđenja je izjavio: ‘Hvala vam, ali upravo sam dobio smrtnu presudu’. Mene kao majku to strašno pogađa. Borit ću se svim silama protiv takve presude. No odgodila sam pisanje predsjednici jer čekam da se tema dovoljno aktualizira u medijima”, priča majka Zlata.
“Dr. Ognjen Brborović koji dobro poznaje Huanita, sinoć je na televiziji rekao da povjerenstvo kojeg je on član čeka da ih pozove ministar, no ni Nakić ni Kujundžić to očito ne smatraju dovoljno važnim. Nijedan od njih nije ništa napravio. Da je SDP ostao na vlasti, vjerujem da bi taj problem već bio riješen. Meni nije naročito važno koja je stranka na vlasti, no mislim da je dolaskom HDZ-a sve stalo. Njemačka je do prije nekoliko godina bila iza nas, a sada je sve regulirala i odmakla daleko od nas. Živim u nadi, no podsvjesno se bojim da smo prestali biti ljudi”, poručila je Huanitova majka.
Multipla skleroza i kanabis
Multipla skleroza je neurodegenerativno oboljenje i autoimuna bolest koja uglavnom napada bijelu masu središnjeg živčanog sustava. Pogađa produžetke stanica neurona na kojima uzrokuje upalno propadanje mijelinske ovojnice. Ono izaziva poremećaje, usporavanje pa i prekide u prijenosu impulsa kroz neurone. Razvoj bolesti je teško predvidljiv, a očituje se kroz brojne simptome, od blage ukočenosti i otežanog hodanja, preko grčeva i spazama, do potpune paralize i sljepoće. Oboljeli prosječno žive pet do deset godina kraće. U Hrvatskoj je 2015. godine bila dijagnosticirana kod 6500 osoba.
Marihuana sadrži oko 110 kanabinoida, a neki od njih imaju protuupalno djelovanje. Također ublažava spazme i bolove. U zemljama u kojima je medicinska marihuana legalizirana, nerijetko je konzumira više od 60% oboljelih. U Hrvatskoj je odobrena njezina upotreba za oboljele od MS-a.
wpDiscuz