Da je HVO prodro u Grabovicu, Mladenka bi danas bila živa.
Ne bi joj tražili raskomadano tijelo. Ni njeno ni majčino joj.
33 ljudi bilo bi živo.
HVO bi bio osuđen, za UZP, za pokušaj stvaranja Banovine. No ti ljudi bi bili živi.
Zulfikar Ališpago bi po Haagu pričao o strašnom HVO upadu , Agius bi plakao i ronio suze.
Grabovčani bi bili proglašeni krivima jer su se obranili. Možda bi neki dobili i dugotrajne robije.
No bili bi živi .
Stoga, prezirati Agiuse i Agiusa, prezirati Haaški sud znač prezirati međunarodnopravnu potporu ISIL-u u BIH.
Jer u Grabovici je ubijao ISIL. Sami vrh Armije BIH u Haagu je tvrdio upravo to. Da su te jedinice došle odnekud, da to Armije BIH vidilo nije. Način na koji su ljudi ubijani, brutalnost, gotovo sotonska činjenica da su rezali glave ljudima koji su im dan prije davali jesti, upućuje na zaključak da je Grabovica prvi zločin ISIL-a na tlu Europe. I genocid nad jednim mjestom, kojeg Agius ne smatra važnim.
Najelitniji odred Armije BIH bio je odred ISIL-a. Armija od njeg pere ruke, no vojnici koji su 9.9. bili u Grabovici tvrde da oni iz Sarajeva tamo nisu mogli doći sami.
Odred Zulfikar bio je sastavljen od nacističke SS jedinice Handžar (Do 1992 ubijali su Srbe u Sisku) kasnije ujedinjene s pridošlim ISIL borcima.
Tako je nastao Zulfikar. Kojem je Sefer dao ime. Na Haaškom sudu lagao je da nije.
Upitajte Haaški sud sljedeće podatke:
- Koliko ste Haaških istražitelja poslali u Grabovicu u odnosu na broj koji ste poslali u Ahmiće?
- Koliki je broj spisa Grabovica u odnosu na spise iz Ahmića?
- Koliki je broj ispitanih svjedoka u slučaju Grabovica u odnosu na Ahmiće?
- Koliki je broj dosuđenih godina u slučaju Grabovica vs Ahmići?
Odgovor koji dobijete iz Haaga jasno će vam dati do znanja da je to sud ISIL-a, koji ISIL-u ne sudi.
U Haaškom sudu ako pogledate malo bolje, nije dosuđena niti godina niti mjesec niti jedan jedini dan, niti jednom mudžahedinu.
Svi osuđeni su Slaveni. Ako se sudili nekome iz ABIH, osuđen je Slaven. Niti jedan Arapin nije osuđen. Niti zapovjednik arapskog El Mudžahida. A najgore su zločine uradili. I jedan genocid. Nepresuđeni.
Haag i Brussels naprosto poručuju svijetu Džihada:
Ne trebate dizati bombe po Londonima, Brusselsima i Madridima, imamo mi balkanskog kršćanstva za potkusurivanje s vama koliko želite. Ako smo njime trgovali u doba turskog kalifata, možemo i s vašim.
Hrvati Grabovice ubijeni su kao pokazna vježba ISIL-a. Duboko u unutrašnjosti Prostora džihada, djecu, žene i starce, ubijali su tražeći unutar sebe, pravog sebe, pravog džihadistu u sebi. Njima je to bila meditativna vježba, Mladenki i njenoj majci kraj života.
Eto tako se stvaralo Čudo otpora. Čudo koje se nekih svojih vojnih akcija stidi. Grabovice 1993 ili NYC-a 2001.
Barem javno ih se stide.