Opasne igre s genetskim kodovima

Robotika, brzi razvoj interneta, umjetna inteligencija, pametni uređaji i samovozeći automobili samo su mali dio golemog niza inovacija koje su u 21. stoljeću doživjele vrtoglavi procvat. Ekspanzija znanstvenih otkrića, prebrzi tempo tehnološkog napretka i ideje koje moćnim globalistima dolaze već u sljedećem desetljeću, dvoje bi mogli učiniti svijet neprepoznatljivim.

Jedna od revolucionarnih ideja koja u skoroj budućnosti želi postati stvarnost je proizvodnja umjetnog mesa u laboratorijskim uvjetima, u području biotehnologije poznatom kao tkivni inženjering.

Zamjenski proizvodi u obliku mesnih pljeskavica od raznih biljnih proteina već su dostupni u supermarketima, a znanstvenici su krenuli s uzgojem “kiborg” mesa koje će, po svemu sudeći, idućih godina sve više pronalaziti put do potrošača diljem svijeta. Neke su zemlje već krenule u tom smjeru. Izrael je sredinom ovog mjeseca odobrio prodaju laboratorijski uzgojene govedine i tako postao prva zemlja u svijetu koja je poduzela takav korak.

Izraelsko ministarstvo zdravstva priopćilo je da je odobrenje nadležnih službi izdano domaćoj tvrtki za prehrambenu tehnologiju “Alep Farms”, koja je razvila i implementirala tehnologiju koja im omogućuje uzgoj mesnog tkiva iz stanica goveda u laboratoriju, a tekstura proizvod daje soja i govedina.

Također, Singapur je izdao dozvolu za prodaju umjetnog mesa, isključivo piletine, koja se isprva mogla prodavati samo u odabranim restoranima. I u SAD-u, gdje se puno pažnje posvećuje promociji alternativnih izvora hrane, napravili su značajan napredak na tom polju. Sredinom prošle godine SAD je otvorio put umjetnom mesu dopustivši dvjema tvrtkama prodaju piletine proizvedene u laboratoriju. Dozvolu za stavljanje u promet dobili su proizvođači “Upside Foods”, tvrtka osnovana 2015. koju, između ostalog, financira Bill Gates, te “Good Food” koja proizvodi uzgojeno pileće meso. Kako je tada objašnjeno, svoje će proizvode ponuditi američkim potrošačima preko partnerskih restorana, a tijekom probnog razdoblja planiraju povećati proizvodnju piletine i proširiti se na govedinu s većim udjelom masti.

No, unatoč tome što neki stručnjaci upravo u umjetno uzgojenom mesu vide spas u borbi protiv “gladi u svijetu” i onečišćenja prirodnog okoliša, u široj svjetskoj javnosti trenutno nema mnogo zagovornika. Krajem 2023. Italija je najavila da će biti prva nacija bez sintetičke hrane, želeći tako postati primjer drugima kako regulirati tu industriju.

Uz Rim, Beč i Pariz te još devet zemalja Europske unije spremni su tvrditi da meso uzgojeno u laboratoriju predstavlja “prijetnju stvarnim metodama proizvodnje hrane”. Kako piše “Evroaktiv”, na temelju izjava iz diplomatskih krugova, navodno postoji nota u kojoj se navodi da laboratorijski uzgojeno meso “ne predstavlja održivu alternativu primarnoj proizvodnji na farmama” te da podiže etičke, ekonomske, društvene i zdravstvena pitanja koja su “ključna za buduće društvo”. Navode i da “ove prakse predstavljaju prijetnju pristupima temeljenim na primarnim farmama i stvarnim metodama proizvodnje hrane, koji su u samom središtu europskog modela poljoprivrede”. Autori te note su navodno austrijska, francuska i talijanska delegacija, a podupiru je Češka, Cipar, Grčka, Mađarska, Luksemburg, Litva, Malta, Rumunjska i Slovačka.

Ministri poljoprivrede EU-a, prema najavama, u utorak će u Bruxellesu raspravljati o budućnosti umjetnog mesa upravo zbog podgrijavanja priče o masovnoj upotrebi staničnoga mesa.

Počelo je u NASA-i

A kako je došlo do ideje o proizvodnji vještačkog mesa, za “Glas Srpske” objašnjava Ana Velemir, asistentica na Tehnološkom fakultetu u Banjoj Luci, navodeći da su moderna istraživanja proizvodnje vještačkog mesa nastala krajem prošlog stoljeća iz eksperimenata NASA-e, koja je pokušala pronaći bolje načine dugotrajne prehrane astronauta u svemiru.

– Posljednjih godina, zbog sve izraženijih klimatskih promjena, porasta broja stanovnika i sve veće potražnje za proizvodima životinjskog podrijetla, ogromna su sredstva uložena u nove tvrtke za proizvodnju umjetnog mesa. Zbog nedostatka resursa i nemogućnosti širenja konvencionalne proizvodnje, traže se alternativni načini. Osim toga, Udruga za zaštitu životinja i Udruga za zaštitu okoliša smatraju da je ova proizvodnja naša budućnost jer nema ubijanja životinja, a manja je emisija štetnih plinova u odnosu na farmski uzgoj – kaže Velemirov.

No, ističe da postoji i velika zabrinutost zbog zdravstvenih problema povezanih s korištenjem umjetnog mesa.

– Konzumacija hrane proizvedene u laboratoriju može imati negativan utjecaj na ljudsko zdravlje, a točni učinci ostaju nepoznati. Također, sve je više studija koje smatraju da je ovakva proizvodnja štetnija za okoliš od konvencionalne proizvodnje. Tako je, primjerice, studija na Sveučilištu Oxford pokazala da bi emisije CO2 iz pogona za proizvodnju umjetnog mesa mogle biti štetnije za okoliš u sljedećih 1000 godina. Osim toga, za sada je ova vrsta proizvodnje ekonomski neisplativa, jer proizvodnja zahtjeva posebne uvjete za koje je potrebno izdvojiti mnogo novca – kazala je Velemirova, dodavši da je ovo područje nedovoljno istraženo i da treba još dosta vremena da se sagleda. stvarne učinke, kako na zdravlje, tako i na okoliš.

Iako je kod nas u posljednje vrijeme sve više svijest o organskoj hrani i alternativnim oblicima prehrane, sagovornici “Glasa” smatraju da je konzumacija umjetnog, laboratorijski uzgojenog mesa daleko od potrošača na Balkanu, navodeći da nema potrebe. za to jer BiH, Srbija i druge susjedne zemlje imaju dovoljno potencijala za uzgoj stoke.

Balkan je daleko

Nenad Budimović, tajnik Udruženja stočarstva pri Gospodarskoj komori Srbije, smatra da laboratorijski proizvedeno meso nagovještava da će i tehnologija i znanost ići u tom smjeru, ali njegov osobni i profesionalni stav je da to nije opcija ni rješenje za perspektiva čovječanstva.

– Odluku su donijeli oni koji imaju moć odlučivanja na globalnoj razini pod krinkom veće brige za očuvanje okoliša. Europa je počela smanjivati ​​broj grla iu sektoru goveda i svinja. Krenulo se od Nizozemske, Belgije, Danske, Njemačke, a Španjolska, koja je, primjerice, poznati proizvođač svinjskog mesa, u samo godinu dana smanjila je proizvodnju svinja za oko 1,7 milijuna. Učinili su to pod sloganom zaštite okoliša, ali i zbog visoke cijene poljoprivrednih kultura, konkretno kukuruza koji je početkom sukoba u Ukrajini značajno poskupio – naglasio je Budimović.

Smatra da su pandemija “covida 19” i geopolitička događanja vezana uz ukrajinsku krizu jasno pokazala da svaka država mora posebno raditi na proizvodnji životinjskih i biljnih proizvoda kako bi imala hranu.

– Mislim da su se i europske zemlje s pojavom tih događaja malo povukle i da sada trebaju razmišljati u kojem će se smjeru razvijati. Čovjek je biološki zamišljen da konzumira životinjske, a ne biljne proteine ​​koji su temelj za proizvodnju umjetnog mesa. Znanost kaže da su životinjski proteini i esencijalne aminokiseline vrlo važni za razvoj čovjeka i svijet bi se trebao dobro zamisliti koliko se igra s prirodom i ljudskim genetskim kodom – rekao je Budimović.

Prema njegovim tvrdnjama, za sada nije bilo govora o odobravanju umjetno proizvedenog mesa u Srbiji.

– Moje osobno mišljenje je da je dobro da je tako i da je cijela naša regija daleko od te priče. Skupo je za proizvodnju, naši potrošači jedva spajaju kraj s krajem, a uz ove vrtoglave cijene mesa zbog afričke svinjske kuge i preskupih žitarica malo tko bi imao novca za komad umjetne govedine ili piletine. S druge strane, imamo dovoljno površina koje možemo koristiti za proizvodnju stočne hrane i ispašu stoke. Napravimo ono što je priroda dala i biologija zapisala, a onda neka svatko bira hoće li jesti šnicle od graška ili svinjetine – kategoričan je Budimović.

Profesorica Biljana Rogić s Instituta za stočarstvo Poljoprivrednog fakulteta u Banjoj Luci smatra da je prehrana jedan od najvažnijih segmenata u životu čovjeka i da svakako treba biti dobro informiran kako bi mogao samostalno odlučivati ​​o tome što želi. jesti.

– Tradicijska stočarska proizvodnja temelji se na zahtjevima tržišta. Kako su se mijenjale želje potrošača za kvalitetom mesa, modernizirala se i proizvodnja kako bi se zadovoljili ti zahtjevi. Unatoč svemu, stočarstvo, ali i poljoprivreda općenito, posljednjih se godina neopravdano prikazuje u negativnom kontekstu, od negativnog utjecaja na klimu i klimatskih promjena do negativnog utjecaja proteina životinjskog podrijetla na zdravlje ljudi. S druge strane, laboratorijski uzgojeno meso nije točna replika tradicionalnog mesa, odnosno postoje razlike u sadržaju, okusu, teksturi i sočnosti, što će u konačnici ocijeniti krajnji potrošači – kaže Rogićeva.

Ugroženo stočarstvo

Iako se u javnosti navodi da su prednosti proizvodnje mesa iz laboratorija smanjenje emisije štetnih plinova i manja potrošnja prirodnih resursa kao što su voda, zemlja, energija i dr., Rogić smatra da vrijeme tek treba pokazati jesu li te izjave su opravdane.

– Ukoliko bi se laboratorijski uzgoj mesa u budućnosti zaista industrijalizirao i proizvod došao na naše tržište, to bi imalo značajan utjecaj na stanovništvo koje se bavi stočarskom proizvodnjom u Republici Srpskoj. Pogotovo ako je cijena laboratorijski uzgojenog mesa na tržištu niža od cijene tradicionalnog mesa. Došlo bi do smanjenja tržišta, to bi dovelo do smanjenja stočnog fonda, au konačnici i do smanjenja broja radnih mjesta u poljoprivrednom sektoru, kojih trenutno kod nas nema. S obzirom na to da našu zemlju uglavnom karakterizira stočarska proizvodnja koja se temelji na velikom broju malih obiteljskih gospodarstava, posljedice bi bile još veće – rekla je Rogićeva i dodala da Srpska i BiH, s obzirom na prirodne resurse kojima raspolažu i intenzitet stočarstva proizvodnje, vrlo lako mogli proizvesti dovoljne količine mesa za potrebe stanovnika naše zemlje na ekološki ispravan način.

Predsjednik Udruženja uzgajivača svinja Republike Srpske Mišo Maljčić smatra da je najvažnija edukacija stanovništva koje konzumira meso.

– Neshvatljivo mi je da postoje ljudi koji žele jesti umjetno proizvedeno meso. Svi smo svjedoci da danas ogroman broj ljudi, mladih ljudi, obolijeva od teških bolesti, a uvjeren sam da tome u velikoj mjeri pridonosi upravo nebriga i needuciranost stanovništva o tome što jedu. na razvoj bolesti. S druge strane, velika većina naših građana sada može sama uzgajati životinje i osigurati si meso, a ako taj umjetni sustav zaživi, ​​svi će biti prisiljeni kupovati, pa bih rekao da se više radi o kontroli populacije, što je vidljivo u svim segmentima našeg života – kaže Maljčić i dodaje da građani koji vode računa o svom zdravlju i prehrani sigurno nikada neće pristati probati umjetno meso.

Proces proizvodnje

Ana Velemir kaže da proces proizvodnje mesa “u epruveti” započinje stanicom koja se uzima biopsijom, a zatim slijedi umnožavanje stanica na mediju u kontroliranim uvjetima, odnosno uz odgovarajuću temperaturu i visoku koncentraciju kisika. .

– Medij za rast sadrži soli, vitamine, šećere, proteine, ali i faktore rasta. Stanice rastu i zatim se formiraju u odgovarajući komad mesa. Proizvod je spreman za upotrebu nakon nekoliko tjedana. Smatra se da se nutritivni sastav ovako proizvedenog “mesa” može kontrolirati smanjenjem udjela masti, podešavanjem razine zasićenih i nezasićenih masnih kiselina te dodavanjem nekih mikronutrijenata. Također se smatra da proizvodnja u laboratorijskim uvjetima smanjuje mogućnost izloženosti bakterijama – kaže Velemirova i dodaje da proizvođači nastoje uskladiti svojstva proizvoda s okusom i strukturom konvencionalnog mesa.

Priče za djecu

Mišo Maljčić ne vidi na koji način njegovo gospodarstvo zagađuje okoliš.

– Budemo li se pridržavali svih mjera koje su predviđene, ne vidim čime i kako zagađujemo okoliš. Najveći potencijalni zagađivač na farmama je stajnjak, ali nama u Srpskoj tog stajnjaka uglavnom nedostaje jer da bi voćnjak dao plodove potrebne su tone i tone stajnjaka. Na mom se gospodarstvu godišnje proizvede najmanje dva milijuna litara gnojiva, ali to nije ni 15 posto potreba za gnojidbom 115 hektara zemlje koju obrađujem. Tvrdnje da farme zagađuju okoliš su priče za malu djecu – kaže Maljčić.