Oslobađajuća presuda Milošu Lukiću u procesu pred Sudom BiH ne mijenja suštinu problema – ovaj sudski proces nikada nije bio pravosudni postupak, već politički montirani spektakl usmjeren na Republiku Srpsku. Čak i da je Milorad Dodik danas oslobođen, to ne bi bila pobjeda pravde, nego pokušaj međunarodnog faktora i bošnjačke politike da Srbe uvjere kako je BiH “poštena država”. A kako? Tako što mjesecima maltretiraju političke predstavnike Republike Srpske, zastrašuju ih sudskim procesima i sude im na temelju zakona koji je nametnula strana sila – a ne Parlament BiH.
KLJUČNI PROBLEM: PRESUDA NEZASNOVANA NA ZAKONU BIH
Sud BiH presudio je po osnovu izmijenjenog Kaznenog zakona BiH, koji nije donijela Parlamentarna skupština BiH, nego Christian Schmidt – osoba bez legitimiteta, bez potvrde Vijeća sigurnosti UN-a, i bez ustavnog prava da zakonodavno djeluje u BiH. Ova presuda – bila ona osuđujuća ili oslobađajuća – nije rezultat zakonite procedure, nego pravnog nasilja.
Oslobađanje Lukića ne znači ništa drugo nego pokušaj “kompenzacije”, bacanje prašine u oči kako bi se proces prikazao kao “fer”. No, ako je sudjenje u startu neustavno, kako jedna oslobađajuća presuda može učiniti pravosudni poredak legitimnim?
Dodik je pristupio sudskom procesu kao legalist, dok nije postalo jasno da Sud BiH nema namjeru primijeniti zakone BiH, nego Schmidtove neustavne odluke. Od tog trenutka, njegov imperativ suradnje s ovim sudom prestaje.
OHR sada očekuje da Dodik podnese žalbu ovom istom sudu, čime bi ga de facto priznao kao validnu instituciju. To bi bila najopasnija greška – jer bi značilo da čak i oni koji osporavaju Schmidtov legitimitet, priznaju da su njegove odluke pravno važeće.
Lukić je oslobođen s jasnom namjerom – kako bi se Dodika natjeralo da nastavi proces pred ovim sudom. Ako Dodik podnese žalbu, cijela pravna farsa dobit će potvrdu i moći će se koristiti kao presedan za daljnje pravosudne udare na RS.
PRAVI ODGOVOR NA PRAVNI NASILJE: NE ŽALITI SE, NE PRIZNATI SUD
Milorad Dodik, kao predsjednik Republike Srpske, ne smije pasti u zamku priznavanja neustavne pravosudne prakse. Umjesto žalbe, odgovor mora biti strogo pravno utemeljen – poštivanje Ustava Republike Srpske.
Ustav RS predviđa pravo entiteta da zaštiti svoje institucije i traži odgovornost onih koji krše ustavni poredak. Umjesto žalbe, institucije Republike Srpske trebale bi tražiti:
- Izručenje sudaca i tužitelja Suda BiH koji su postupali po neustavnom zakonu, jer su direktno prekršili Ustav i zakonodavni suverenitet BiH.
- Krivičnu odgovornost onih koji su organizirali i proveli ovaj pravosudni cirkus, uključujući sve tužitelje i sudce koji su svjesno postupali protivno Ustavu.
- Odbacivanje bilo kakvih daljnjih pravosudnih procesa u RS-u po Schmidtovim zakonima, uz formalno nepriznavanje ovog suda kao institucije nadležne za RS.
Ukoliko se Dodik žali, cijeli pravni otpor puca – jer to znači da priznaje Schmidtovu vlast, Sud BiH i njegove odluke. To bi bila najveća pobjeda nelegalne međunarodne uprave nad RS-om.
ZATO, NIKAKVA ŽALBA – VEĆ PRAVNO DESTABILIZIRANJE SCHMIDTOVOG PRAVOSUDNOG POKUSA
Sud BiH, pod Schmidtovom kontrolom, nije donio odluku da sudi Miloradu Dodiku – oni su sudili Ustavu BiH i Ustavu RS-a. Ovaj proces nikada nije bio suđenje čovjeku, nego državnoj strukturi koja odbija kolonijalni diktat.
A u tom procesu, bilo kakvo pravno priznavanje tog nelegalnog pravosuđa značilo bi kapitulaciju.
Dodik nema što dokazivati ovom sudu – jedina prava reakcija je odbaciti i samu mogućnost žalbe i formalno započeti pravnu zaštitu institucija RS-a od stranog pravnog nasilja.
wpDiscuz
