‘Tužna sam zato što se svim onim što sam govorila o Editi želi manipulirati,’ naglasila je Mani Gotovac
Mani Gotovac je nakon jučerašnjeg intervjua tportalu, u kojem se prisjetila svojih uspomena u vezi suradnje s glumicom Editom Majić u kazališnoj predstavi ‘Gorki, gorki mjesec’ u ITD-u, odaslala dodatno reagiranje, potaknuta mnoštvom negativnih komentara.
Naime, Edita Majić je naglo prekinula svoju karijeru i prije jedanaest godina povukla se u samostan u španjolskom gradiću Avili, a Mani Gotovac je ispričala kako je svjedočila patnjama mlade glumice, koja je doživjela nesretnu ljubav i “priču s heroinom”.
“Mislila sam da neće izdržati; radila je na predstavi svaki dan i bila na rubu ponora. Bojala sam se za nju, bojala sam se i da će izvršiti samoubojstvo”, ispričala je Mani Gotovac u intervjuu.
Nakon tog intervjua, Mani Gotovac je danas dodala:
“Žao mi je ako je itko u mojim rečenicama pronašao išta što bi moglo povrijediti Editu ili njezinu obitelj. Edita Majić je za mene žena ljubavi, velika umjetnica i, na neki način, moja kćerka. Očajna sam i tužna zbog zluradih komentara i ispričavam se Editi i njezinoj mami ako sam ih nehotice povrijedila. I tužna sam zato što se svim onim što sam govorila o Editi želi manipulirati i upotrijebiti u hajci protiv mene.”
Pismo ‘prijatelja Edite Marije od Križa’
U međuvremenu se pojavilo i pismo ‘prijatelja Edite Marije od Križa’, koji se poimence pod njega nisu htjeli potpisati, pravdajući to željom da si ne priskrbljuju ‘ništa od jeftinog populizma na njen račun’.
U pismu, između ostalog, navode da noćas nisu spavali te opovrgavaju tvrdnju da je bivša glumica u samostan otišla zbog heroina.
‘Svi mi njeni prijatelji jučer smo tugovali. Ne zato jer je netko otkrio javnosti dugo čuvanu tajnu ili zato jer je netko izrekao gomilu besramnih laži, već stoga što postoje ljudi koji su spremni uniziti bilo kakvu, i bilo čiju istinu samo zato jer je ne razumiju. Vi ne možete shvatiti da netko može ostaviti ovaj svijet radi svoje duboke vjere i uvjerenja da tom istom, jadnom svijetu može pomoći još samo usrdna molitva. U vašoj svijesti ne može postojati nešto što ne razumijete, a ako već postoji, onda ćete to svesti na mjeru koju možete razumjeti. Koja je vaša mjera, pitamo? Koja je mjera ljudskosti koju vi shvaćate? Koliki i kakvi su vaši ljudski kapaciteti? U kakvoj mjeri ste vi ljudi koji rade na dobru ako ste, pod zastavom istine i slobode govora na koju se stalno pozivate, spremni sve uniziti do vlastitoga mulja, jer ne možete podnijeti da netko uz vas stoji čist od bjesnila ovoga svijeta? Ono što čovjek misli to i govori, ono što govori to i čini, ono što čini to i jest. Tko ste vi? Odgovorite sebi’, navodi se u pismu.
‘Neki od nas su vjernici, neki to nisu, ali svi duboko poštujemo i ljubimo Editinu odluku i sretni smo s njom, jer je ona sretna. Poštovanoj publici želimo reći da je Edita prepametna i preduboka osoba da bi zbog bilo kakvih problema otišla u samostan. To je laž onih koji ne mogu shvatiti da netko može odlučiti činiti dobro i ne tražiti za to plaće, da za nekog ovaj svijet, sa svojim dugama i varkama nije dovoljan. Tko od nas nema takvih problema zbog kojih ne bi malo pohrlio u samostan? I tko može u njemu izdržati jedanaest godina samo zato jer je malo ludovao u mladosti ili bio nesretno zaljubljen? Mi smo tulumarili s Editom Majić, i mi znamo da ona nikada nije bila ovisnica o heroinu. Kako smo tulumarili i što smo radili, nećemo vam reći, jer se to nikoga ne tiče’, stoji dalje u pismu.
‘Prijatelji Edite Marije od Križa’ nadalje tvrde da joj pomalo i zavide.
‘I mi bismo se rado zatvorili u samostan na neko vrijeme, na neko vrijeme jer mi nemamo njenu vjeru i ne ljubimo čovjeka, svakog čovjeka, njenom snagom i nismo spremni toliko podnijeti da bi vi bili bolji i sretniji. Jer čak i sada, ona će moliti za vas koji preko njenog imena pokušavate ostvariti sebe i ispuniti svoje male živote, objavljujući njene privatne fotografije ili pisma i razmećući se, na brzu ruku, za tržište prigodno oblikovanim pikanterijama iz njenog života, napuhanim u veliku bombu vaše vlastite ispraznosti. I na kraju, nije istina čak ni to da Edita hoda bosa. NI toliko ne znate. Istina je da postoje ljudi koji moraju spašavati ovaj svijet, moraju bar pokušati, to je njihovo poslanje na ovoj zemlji, moraju ga spašavati pjesmom, igrom, slikom, kipom, glumom ili molitvom. Edita Majić je uvijek bila takva, tražila je put na kojem će ovim svijetom sijati dobro, a Edita Marija od Križa je pronašla taj put’, zaključuje se u pismu.
OTKRIVENA TAJNA SKRIVANA 11 GODINA ‘Edita Majić je bila na rubu, počela je s heroinom’
Na 45. rođendan glumice Edite Majić koji je bio 25. siječnja, mnogi su se sjetili talentirane glumice koja je naprasno prekinula svoju karijeru i prije točno jedanaest godina mirne duše ostavila povukla se u samostan Sv. Josipa sestara karmelićanki u španjolskom gradiću Avili.
I danas je ondje, u najstrožem redu, redovnica koja živi asketskim životom, među hladnim zidinama, hoda bosa po hladnom podovima ali odande poručuje: ‘nikad nisam bila sretnija’.
Nitko nije znao zašto je otišla.
Nitko do Mani Gotovac s kojom je bila, ali i ostala bliska.
Mani Gotovac se tek danas odlučila progovoriti. Za tportal je ispričala nam kakve je to uspomene vežu za današnju sestru karmelićanku.
– Bila je najtalentiranija glumica koju sam upoznala u svom životu. No njezina krhkost, silina emocija, jedna nesretna ljubav i heroin odvojili su je zauvijek od svih nas. Edita je bila na rubu života i drago mi je što je pronašla put da se tome otrgne i nastavi živjeti. Dala sam joj veliku glavnu ulogu u predstavi ‘Gorki, gorki mjesec’ u ITD-u.
Doživjela je dvije nesretne ljubavi. Nije izdržala ni ljubav prema teatru, ni ovu drugu. Sve je počelo našim ‘Gorkim mjesecom’ kada je paralelno živjela jednu nesretnu ljubav. Tu je započela njezina priča s heroinom.
Ja sam svjedočila svemu. Naša priča se nastavlja kad je vodim u Split da zajedno radimo ‘Antigonu’. U to vrijeme prekinula je tu svoju ljubavnu vezu i teško, vrlo teško to podnosila. Mislila sam da neće izdržati; radila je na predstavi svaki dan i bila na rubu ponora. Bojala sam se za nju, bojala sam se i da će izvršiti samoubojstvo. Izvela je Antigonu i nakon toga se nismo vidjele godinu dana, a onda sam dobila njezino pismo koje mi je napisala nakon što se zavjetovala Bogu u Španjolskoj. Hodala je bosa kao što hoda i danas.
Napisala mi je dvije rečenice: ‘Znam, Mani, da mi nećete vjerovati, ali ja sam jako sretna i molim Vas da mi pokušate povjerovati.’ To pismo čuvam i danas.
Ovo ljeto na dubrovačkim ljetnim igrama ponovo radimo predstavu ‘Gorki mjesec’; doći će i Pascal Brucner, a posvećujemo je Editi Majić, ispričala je Mani za tportal.
Visković o Editi Majić: Umjetnost ne stvaraju sveci!
Edita Majić svoju je glumačku karijeru naglo prekinula prije jedanaest godina te se povukla u samostan u španjolskom gradiću Avili, a nakon što je razloge za takav potez otkrila Mani Gotovac, prvo su se oglasili ‘anonimni prijatelji’, a potom i Velimir Visković
Nakon što je grupa anonimnih ‘prijatelja Edite Marije od Križa’ objavila pismo u kojem ogorčeno opovrgavaju tvrdnje Mani Gotovac, one kojima ona pojašnjava razloge odlaska glumice Edite Majić u samostan, a koje je prvi objavio tportal, ugledni leksikograf, esejist, književni kritičar i urednik te prvi predsjednik Hrvatskog društva pisaca Velimir Visković svoje je reagiranje na sporno pismo objavio pod punim imenom i prezimenom na svojoj stranici na Facebooku.
Viskovićevo reagiranje donosimo u cijelosti:
‘Ovih dana portalima i društvenim mrežama kruži nekakvo anonimno ‘Pismo prijatelja nekadašnje glumice Edite Majić’ u kojem se cipelari Mani Gotovac jer se usudila spomenuti Editu Majić govoreći ne samo o njezinim ulogama, već i nesretnim ljubavima i ovisnosti o opijatima. Pa, Mani je o Editi i prije najnovijih istupa napisala lijep biografski portret u svojoj knjizi ‘Ma koji život, ma koji teatar’. Govorila je s poštovanjem o njezinu talentu, o glumačkoj karijeri, osobito o ulogama u Teatru &td kojim je ravnala, a koje sasvim sigurno čine najbitniji dio njezina glumačkog opusa.
Kao čovjeku koji se profesionalno bavi poviješću književnosti, pa i memoaristikom, uopće mi nije jasno u čemu bi bio problem kada se spomene hipersenzibilnost nekog umjetnika u esejističkom, ili u biografskom tekstu, osobito kada su osobni problemi, kao u ovom slučaju, vodili preranom kraju jedne potencijalno velike karijere. Zar bi trebalo sada, kada je velika glumica u samostanu, iz poštovanja prema njezinu izboru govoriti hipokritski kako je ona oduvijek vodila asketski život, izbjegavajući erotizam i opijate?! Uh, kako bismo brzo očistili povijest cjelokupne umjetnosti od grijeha i grešnika; ne bi nam od umjetnosti ništa ostalo! Činjenica je da umjetnost ne stvaraju sveci; a bogami, puritanci umjetnost ne razumiju! Po njima bi sva umjetnost zgasnula!
Što reći o smiješnom argumentu kako se Mani Gotovac koristi biografijom Edite Majić kako bi se proslavila? Mooolim, jednoj Mani Gotovac je potrebna Edita Majić da bi se proslavila?! Zar Mani nije ostavila dovoljno traga u hrvatskom teatru, u hrvatskoj književnosti; postat će slavnom tek sada, kada je dodirnula sudbinu Edite Majić. Baš svašta! U hrvatskoj umjetnosti Edita Majić ne znači ništa kao redovnica, ali ostaje kao velika glumica! I grešnica, pa što onda!’
wpDiscuz