Presudu hrvatskim generalima za Novu TV je komentiralo je i nešto što su građani RH dva puta birali za predsjednika države a što se odaziva na ime Stjepan Mesić. Ovo je ujedno i prvi put da se to nešto što RH građani i danas sufinanciraju, oglasilo o tome. Presudom je zadovoljno, no Nešto smatra da je nastala prevelika euforija.
Bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić zadovoljan je oslobađanjem generala čime je pokazano, kaže, da sud u Haagu nije politički motiviran i da je pravedan. Reakcije iz Srbije, uvjeren je, pokazuju da susjedi još nisu doživjeli katarzu i raščistili sa svojom poviješću.
Kako komentirate presudu generalima?
Pa ja sam nekoliko puta dao izjavu, ovo je jedna sjajna prilika da se vidi da smo imali pravo kada smo rekli da je Haški tribunal sud koji sudi na temelju određenih pravila, a ovom presudom je pokazao i da se drži prava i da se drži pravila.
Što kažete na euforiju koja je nastala nakon oslobođenja generala u cijeloj Hrvatskoj?
Pa ja mislim da nije trebalo toliku euforiju dizati, toliku tenziju dizati. Posebno mislim da Crkva nije trebala toliko se uključivati u ovo pitanje. Naime, ako sada malo pogledamo što se ustvari dogodilo… Presuda je napisana mjesec-dva dana prije, a Crkva je inzistirala na bdijenju, na molitvi itd. A na kraju, pogledajmo kakvo je bilo glasovanje. Židov, protestant i musliman su glasali za oslobođenje, a obadva katolika, Maltežanin i Talijan, glasali su za kaznu. Tako da vidite da ne treba baš Crkvu u sve miješati.
S jedne strane u Hrvatskoj je euforija, u Srbiji apsolutni šok, prosvjedi, paljenje hrvatske zastave, a onda su krenule i neke druge stvari, Vuk Jeremić se svađao s odvjetnikom generala Gotovine, a danas je stigla vijest da njihovo Tužiteljstvo traži dokumente iz Haaga.
Srpski problem i problem Republike Srbije je taj što Srbija nije doživjela katarzu jer Srbija je krenula prema neostvarivim ciljevima. Mogli su imati primjer Njemačke, koja je bila najobrazovanija nacija prije Drugog svjetskog rata. Oni prije Prvog svjetskog rata nisu imali nepismenih. I možete zamisliti, takva jedna nacija krenula je prema neostvarivim ciljevima – da vladaju svijetom. Završilo je sve u katastrofi, u milijunima žrtava s razorenom infrastrukturom, s razorenom privredom, ali što je najvažnije, ogroman broj mrtvih. I Njemačka je doživjela katarzu. Njemačka je shvatila da je išla krivim putem. Njemačka je shvatila da su oni izabrali Hitlera i ostali su bez dijela teritorija, ali su i inače platili veliku cijenu. I upravo danas Njemačka prednjači i u europskim integracijama i u demokraciji.
Ali Srbija, evo vidite, nije povukla nikakve pouke. Srbija je kriva za rat, Milošević je vodio Srbiju, Srbi su podržali Miloševićevu agresivnu politiku. Za žrtve na čitavom prostoru kriv je Slobodan Milošević i oni koji su ga podržali. Srbija je trebala iz toga povući pouku. Danas ne bi imali problema Srbi jer bi shvatili da su išli za nedostižnim ciljevima – za Velikom Srbijom. Ono što Srbija mora shvatiti, a to je da Srbi svoju sreću i zadovoljstvo moraju tražiti u granicama Srbije, a ne izvan granica Srbije.
Kada spominjete katarzu sa srpske strane, što je s Hrvatskom? Kažete da je euforija bila malo prenaglašena, da se Crkva nije smjela petljati. Nekako se u javnosti stekao dojam da je sada rat završen, da više ne treba zločine koji su počinjeni zapravo na neki način ni procesuirati.
Rat je svakako ovime završen. Sad se zna sve što se dogodilo. Ali znate, kod ratnog zločina zločin nema nacionalnosti. Zločin je taj koji nema nacionalnosti, ali i zločinac, počinilac i žrtva imaju nacionalnost i zbog toga treba istražiti svaki zločin. To je individualna odgovornost i to se kod nas upravo događa. Naše pravosuđe mora podvrći istrazi sve slučajeve ratnog zločina, suditi pravedno i na temelju zakona i krivce kazniti. To je ono što Hrvatska mora učiniti.
Sasvim je jasno da je Haški tribunal ovaj puta rekao konačnu osudu, konačnu svoju presudu da se nije radilo o unaprijed smišljenom planu, jer ono što se često puta ni u Hrvatskoj, a u Srbiji posebno, ne uzima u obzir – Milošević nije ni jednom riječju nikada rekao da on osuđuje dolazak Srba u Srbiju iz Hrvatske, jer je on prije toga imao plan iseliti Albance s Kosova, iseliti bez dokaza o njihovim nekretninama. Oni su mogli samo uzeti nužni zavežljaj i ništa više, ali nisu mogli uzeti dokumente o vlasništvu nad nekretninama. Jer što je Milošević htio? Htio je te Srbe naseliti na Kosovu, izbaciti autohtono stanovništvo – Albance i na taj se način orijentirati opet na Veliku Srbiju, ali time da Srbima naseli Kosovo. Dakle, očito da je on odustao od širenja prema zapadu, što je očito bio njegov cilj, i onda se orijentirao na Kosovo.
Jeste li pratili posljednje izjave Milorada Pupovca? Danas je za austrijski Der Standard izjavio da ga sve ovo podsjeća na devedesete i da bi ovo moglo otežati odnose Zagreba i Beograda.
Ja mislim da neće to narušiti naše odnose. Naime, to bi moglo samo djelovati na onaj misleći dio Srbije da shvati da Srbija mora doživjeti katarzu, da Srbija mora shvatiti da je išla krivim putem i da u ovoj regiji moramo surađivati. I Srbija mora surađivati. Ali cilj širenja Srbije, cilj stvaranja Velike Srbije na račun Hrvatske i na račun Bosne i Hercegovine, a i na dovođenje srpske populacije na Kosovo je cilj koji Srbija ne može ostvariti i neće nikada ostvariti.
Kako se sve ovo može odraziti na vanjsku politiku Hrvatske? Vuk Jeremić, primjerice, najavljuje debate i forume.
Vuk Jeremić jednostavno ne razumije o čemu se radi. on misli da se jednom agresivnom retorikom može nešto postići. On je samo ‘primus inter pares’ u Generalnoj skupštini. Dakle, on samo predsjedava Skupštinom, njegov glas tamo ne znači apsolutno ništa. Oni koji stoje iza njega, bilo bi dobro da ga savjetuju da bude suzdržan i kada je ovo pitanje na dnevnom redu, da ne govori nijednu riječ. Time bi on pokazao da je dorastao međunarodnoj politici, da je dorastao funkciji koju obavlja. A ovako se kompromitirao, kao i oni u čijem interesu on govori.
Biste li se složili s govorom generala Gotovine na Trgu bana Jelačića?
Pa mislim da se general Gotovina nije dao navući na političke teme. On je sigurno žrtva, vi se vjerojatno sjećate da sam ja poduzimao sve da i general Gotovina ima pravo izaći pred haške istražitelje, da ima pravo koje mu je oduzeto. Naime, kada je bio pozvan da odgovori u jednom intervjuu na pitanja haških istražitelja, njemu je vlast zabranila da odgovara na ta pitanja. A što je bio rezultat? Optužnica! Kada se to isto dogodilo s generalom Agotićem, Stipetićem, ja sam rekao: ‘Odgovarajte, idite pred istražitelje!’. Išli su pred istražitelje i oslobođeni su svake odgovornosti. Tvrdim, da je bilo moguće da general Gotovina odgovori haškim istražiteljima, on ne bi doživio ovo što je doživio ove godine provedene u zatvoru.
General je zahvalio i instituciji Predsjednika Republike. Osjećate li se i vi prozvanim u toj njegovoj zahvali?
Pa ja mislim da je on uzimao i jednog i drugog predsjednika. Možemo to reći jer je izričito rekao ‘instituciji Predsjednika i sadašnjem predsjedniku’. Dakle, moglo bi se to i na takav način shvatiti, međutim što je mislio, on ima još puno vremena to reći.
Dnevnik.hr/đk
wpDiscuz