Osim što se služi političkim nasiljem nad narodom svojeg oca, kako bi sebi i svojoj obitelji zaradio uhljebarinu i nekako preživio Željko Komšić ima običaj moraliziranja.
Čaršija te proglasi velikim čovjekom, premda duboko u sebi znaš da si tek bio i ostao samo kvartovski potrčko. Čaršija ti da medije, da ti slavu i čast, premda ti znaš da i na Wikipediji postaješ označen kao politološki crv, za vijeke vjekova wikipedija.
I ti onda drečiš, šalješ nekakve “uzvišene poruke” nastojeći se predstaviti kao altruist. Kao “antifašist”. Premda si služio i služiš tek samo nacionalizmu. Premda glasove tražiš ispunjavajući mokre snove kriptofašista.
Toliko si odljepio da čak i kardinalu poručuješ da klekne. I da se on, koji je vođa Crkve ogradi od zla.
Što to ti sebi umišljaš vehabijico Bakirov? Čime te hrane kad pihneš? Što ti u GS-u daju pod nos?
Sin Komšićev krije da je upravo on, lutajući od nemila do nedraga, od bismilaha do sabaha, uzdizao nacizam.
Jer rezanje srpskih vratova u Dretelju koje je činio “Portret iz Komšićevog ureda” Blaž, uz povik Za dom Spreman, nije bilo ništa drugo nego nacizam.
Silovanje Olge Draško koji su činili Alijini podanici nije bilo ništa drugo nego to.
Nije Puljić slavio te smrti i tog vojnika. Ti si to činio “Predsjedniče”.
Nije Puljić slavio masovnog ubojicu Tita. Ti si to radio i radiš “Predsjedniče”.
Nametanje Platforme, koju je bodrio , njen kriptoustaški krilnik Komšić, uvođenje Pavelićevih bisti u urede Vlade Federacije 2010-2014 nije bilo ništa drugo nego javni rad na uzdizanju vrijednosti koje je Komšić smatrao progresivnima u borbi protiv Hrvata.
Bista Ante Pavelića bila je simbol te progresije.
Stajanje pred skupom koji poziva na nabijanje na kolac hrvatskog predsjednika i hrvatsku predsjednicu, oktobra četvrtog u Tuzli nije ništa drugo nego javna manifestacija nacizma, javna prijetnja ubojstvom i silovanjem cijeloj jednoj naciji.
Lideri naroda samo su glava, simbol naroda kojeg predstavljaju.
Otvorena prijetnja njima jasna je prijetnja narodu. Fašizam. Nacizam.
Smeće novog fašizma koji se rađa zaboravlja da je i Pavelić svoj mandat, kada ga je ustoličila jača sila, sila nacizma, započeo discipliniranjem kardinala. I Crkve.
Smeće je svoj mandat počelo upravo tako. Discipliniranjem Crkve.
Željko Komšiću, zlatni jazavče Bakirov, ti trebaš kleknuti. Ti nemaš nevine ruke. Klekni u Bugojnu, u Kaknju klekni, u etnički očićenom Konjicu i Jablanici, u Kraljevoj Sutjesci, na logorima koje kriješ skupa sa svojim zločincima, na Ozrenu klekni, klekni u NewYorku pred WTC-om, klekni u Vitezu na onom dječijem igralištu za koje nikad nisi čuo, gdje ste raznijeli mozak maloj Augustini Grebenar i njenim prijateljima, i pred kućom Anđelićevih klekni, kućom pred koju je došao tvoj glasač Topalović, na onaj Badnjak kad ih je poubijao.
Onaj čovjek kojeg si našim parama primio u Beogradu i istim tim našim parama platio mu kartu do Konjica.
Na svim tim mjestima krvavi je potpis tvojih suboraca. Tvojih fanatičnih glasača. Svugdje se tu začuo Tekbir, prije antifašističkog otpora tebe i takvih.
Otpora koji je završavao tako da su tvoji suborci i tvoji glasači ljude razapinjali na križ. Ubijali ih po načelu krvi i tla.
I kad završiš s tim obredom, pokajanja, idi ispovjedi se. U Fojnicu, tamo gdje ste također ubijali. Valjda će te u Fojnicu pustiti. Jer njihovo je da opraštaju.
I ne prijeti više našem kardinalu. Ni riječi više da rekao nisi. Nemoj to više nikad uraditi.
Ako pak moraš plesati štangu, ako si već postao mečka na bošnjačkim vašarima, baš poput Mesića, ako već moraš uveseljavati Kotlinu, čini to na lokalnim radio stanicama, po kasabama, po zabačenim birtijama, onako kako to inače trogloditi čine.
Poskok.info