Odlučio sam da se prijavim u Srebrenici, na adresu kolegice s posla, i da tamo glasam na predstojećim izborima!

Predsjednik Naše stranke Dennis Gratz ponudio je DEPO PORTAL-u suradnju kao blog komentator aktuelnih događanja na društveno-političkoj bh. sceni, što je naš medij, u demokratskom duhu njegovanja i prakticiranja otvorenih javnih stavova, prihvatio… Slijedi prvi blog komentar na temu predstojećih lokalnih izbora i glasačkih prava prognanih Srebreničana

Piše: Dennis GRATZ

Umjesto uvoda

Otkako sam na kongresu izabran na mjesto predsjednika krajem marta 2011. godine, razmišljam o ideji pisanja bloga. Razlog zašto je prošlo nešto više od godinu dana do realizacije ovog nauma je bila moja potreba da se najprije posvetim onome što sam u tom momentu smatrao da je bilo najneophodnije, a to je konsolidacija Naše stranke.

Politički, filigranski delikatan, u smislu međuljudskih odnosa izuzetno komplikovan i fizički naporan, taj proces je zahtijevao svu moju pažnju, vrijeme i energiju, pa ponekad i više od onoga što sam mislio da imam. Najviše vremena proveo sam putujući po BiH, „na terenu“, obilazeći naše opštinske odbore i simpatizere, boreći se protiv postizbornog defetizma koji je u jednom trenutku bio zahvatio naše članstvo. Ljudi su u stranku uložili ne samo svoje slobodno vrijeme i energiju, nego i nadu.

Suočeni sa pitanjem da li je moralno preživjelim Srebreničankama i Srebreničanima onemogućiti izlazak na izbore u gradu iz kojeg su protjerani, svi odmahuju glavom. U zvaničnom stavu Naše stranke se kaže da bi Srebrenica trebala biti izuzetak od opšteg izbornog zakona do ispunjenja Poglavlja VII, koji govori o povratku izbjeglica. Moj lični stav je da bi to trebao biti slučaj sve dok prognani i preživjeli iskazuju želju da žele glasati u Srebrenici.

Procjenjujući ljude po sebi, nošeni ogromnim entuzijazmom, povjerovali smo da je podrška Našoj stranci među glasačima izuzetno visoka. Ni to što smo bili pod potpunom medijskom blokadom i javnih i privatnih informativnih servisa, ni to što naš ukupni budžet za predizbornu kampanju nije dostizao ni dnevnu potrošnju „velikih“ stranaka, nije nas opovrgavalo u našem ubijeđenju da će se preambiciozna očekivanja koja smo gajili ostvariti. Realno gledano, rezultati stranke, nakon samo dvije godine postojanja, i to u besparici, nisu bili loši. Dapače. Ali su bili daleko ispod naših očekivanja.

Zadatak koji sam sebi po preuzimanju funkcije predsjednika postavio je sada najvećim dijelom ispunjen. Situacija u stranci je u svakom pogledu bolja od one koju sam zatekao. Stabilizirali smo se organizaciono i stvorili finansijske i druge preduslove za bolji rad, političku vidljivost i ekspanziju.

Moja stvarna ambicija je da se Naša stranka do 2014. godine jasno pozicionira kao socijal-liberalna stranka, „lijevo od centra“, i postane predvodnik  građanskih političkih opcija u BiH. Jačanje tog političkog bloka koji bi se moralnošću i argumentima suprostavio politikama koje nastavljaju rat drugim sredstvima je, po nama, presudan ne samo za BiH nego i za  kvalitet života svakog njenog građanina. U okviru našeg djelovanja ćemo pritom posebnu pažnju posvetiti promociji i realizaciji tzv. „zelenih“ politika, svjesni da su očuvanje i pravilno korištenje prirodnih resursa među ključnim faktorima za samoodrživ razvoj i ekonomski prosperitet naše zemlje.

Ovaj blog shvatam kao mogućnost da iznesem ne samo zvanične stavove Naše stranke nego i moje lične, kao i naša mišljenja formirana unutar stranačke diskusije, razilaženja o razlozima koji su prevagnuli… Ne mogu reći da u ovaj projekat ulazim bez dosta nervoze. Kao pasionirani čitalac tuđih blogova i političkih internet foruma imao sam priliku vidjeti brutalnost, pa i zlobu na koju su mnogi učesnici bili spremni. Ipak, građansko pravo na slobodnu riječ je važnije od komfora jednog rukovodioca stranke.

Srebrenica

Temu za ovaj prvi blog nametnula je žustra rasprava o posebnom izbornom statusu Srebrenice koja se vodi već par mjeseci, a kulminira baš ovih dana. Radi se o pravu preživjelih Srebreničanki i Srebreničana koji trenutno nisu prijavljeni u Srebrenici da na predstojećim lokalnim izborima glasaju u toj opštini.

Prije nekoliko sedmica Naša stranka je na zajedničkoj sjednici Glavnog odbora, Predsjedništva i Političkog savjeta donijela vise zaključaka, među kojima je zauzela i stav u vezi sa Srebrenicom. Argumenti onih koji su zastupali mišljenje da bi bilo najpoštenije da ljudi koji žive u određenoj lokalnoj zajednici imaju i presudan uticaj na izbor rukovodstva su snažni. Jačanje lokalne samouprave, i u fiskalnom i u smislu nadležnosti, jeste evropski i demokratski trend. U svijetu sve više i više postaje praksa da svi oni koji doprinose lokalnom budžetu moraju imati pravo da utiču na načine na koji će se budžet trošiti. Govorilo se takođe o činjenici da se ne može reći da je Srebrenica pod vodstvom ljudi koji su je do sada vodili prosperirala koliko je mogla i trebala.
Ipak, suočeni sa pitanjem da li činjenica genocida treba Srebrenicu izuzeti od ovog pravila, GO je rekao, da. Postavilo se i pitanje: do kada?

U saopštenju koje smo izdali naš stav smo formulirali na sljedeći način: NS jeste podržala načela evropske lokalne samouprave po kojima građani koji žive i privređuju u jednoj lokalnoj zajednici trebaju u toj zajednici imati i pravo biranja vlasti. No, porazna je činjenica da vladajuće stranke ni 17 godina nakon rata i genocida u Srebrenici nisu stvorile uslove za dosljedno provođenje Aneksa VII Dejtonskog sporazuma i povratka raseljenih lica. U skladu s tim, NS je zauzeo stav da se posebno regulisanje prava glasanja za preživjele Srebreničanke i Srebreničane mora održati sve do pune provedbe Aneksa VII.

Par sedmica kasnije, Emir Suljagić objavio je tekst u kojem, između ostalog, kaže:
“Ako SDA, što je za očekivati, ne ostane dosljedna i na kraju naloži svojim delegatima u Domu naroda da glasaju za budžet, a izborna pravila ostanu neizmjenjena, posljednja mogućnost koju građani ove zemlje imaju je masovna registracija, odnosno prijava boravka u Srebrenici. Nijedan zakon ove zemlje to ne spriječava. Ne postoji imovinski cenzus za prijavu boravka. Potrebni su zahtjev za zamjenu lične karte, izvod iz Knjige državljana i uplata takse od deset maraka. Stoga, neka ovo bude poziv svima, s obje strane linije koja nas je dijelila u “sarajevskom ljetu” da se pridruže “srebreničkoj jeseni”, prijave boravak i na lokalnim izborima u Srebrenici glasaju za zajedničkog kandidata. Na sve strane se čuje kako će uvijek biti više onih koji ovu zemlju vole više nego onih koji je ne vole. Hajde da se prebrojimo. U Srebrenici.”

Tekst je stekao internet popularnost i postao predmet žustrih kućnih i socjalnih debata. Imaju li pravo ljudi koji ne žive u Srebrenici učestvovati u biranju načelnika? Koliko je to demokratski i fer? Legitimno je, takođe, postaviti upitnim objektivne mogućnosti provedbe Aneksa VII, skoro dva desetljeća nakon rata.  Ko se uopće vraća u mjesta najgorih zločina i krvoprolića, osim eventualno starih ljudi koji žele umrijeti tamo gdje su rođeni? I kakve su, iskreno, perspektive življenja eventualnih povratnika? Mogućnost zaposlenja? Školovanja?

Ali, suočeni sa pitanjem da li je moralno preživjelim Srebreničankama i Srebreničanima onemogućiti izlazak na izbore u gradu iz kojeg su protjerani, svi odmahuju glavom.

U zvaničnom stavu Naše stranke se kaže da bi Srebrenica trebala biti izuzetak od opšteg izbornog zakona do ispunjenja Poglavlja VII, koji govori o povratku izbjeglica. Moj lični stav je da bi to trebao biti slučaj sve dok prognani i preživjeli iskazuju želju da žele glasati u Srebrenici.

Ja sam svjestan politiziranja Srebrenice. Svjestan sam i mogućnosti da je nesposobnost vladajućih stranaka možda i namjerna, a njihova nezainteresiranost hinjena. Ipak, odlučio sam da se prijavim u Srebrenici, na adresu kolegice s posla, i da tamo glasam na predstojećim izborima.

Stavovi u ovom tekstu izražavaju autorovo lično mišljenje i ne predstavljaju nužno uredničku politiku DEPO PORTAL-a.

(DEPO PORTAL)