Francuska, zemlja vina, sireva i… političke paralize. Sinoć je vlada pala, a premijer Michel Barnier danas sprema svoju ostavku predsjedniku Emmanuelu Macronu. Nije lako biti šef države s parlamentom koji vas uporno ignorira. No, Macron se ne predaje – želi imenovati novog premijera do subote, taman na vrijeme za ceremoniju ponovnog otvaranja katedrale Notre-Dame. Prioriteti, zar ne?
Kandidati za premijersku fotelju već su u opticaju. Sébastien Lecornu, ministar obrane i Macronov vjerni pristaša, prvi je na listi. Njegov rival za poziciju je François Bayrou, politički veteran i čelnik centrističkog MoDema, koji se nije umorio od pokušaja da postane relevantan od početka stoljeća. Tko god preuzme, neće mu biti lako – parlament je podijeljen, a izbori nisu mogući do srpnja.
U međuvremenu, ekonomisti trljaju brade. Euro je stabilan, tržište oprezno, ali politička nestabilnost i dalje visi poput tamnog oblaka nad Francuskom. Analitičari upozoravaju na mogućnost snižavanja kreditnog rejtinga zemlje, dok predsjednica ECB-a Christine Lagarde mirno kaže da će financijska stabilnost ostati “relevantan faktor”. Hvala na ničemu, Christine.
S druge strane političkog spektra, Manuel Bompard iz krajnje lijeve La France Insoumise jasno poručuje: “Macronov odlazak je jedino rješenje.” Macron, naravno, ne ide nikamo. Ostatak mandata do 2027. obećava biti dug, težak i – sudeći prema trenutnim okolnostima – pun ovakvih političkih sapunica.
wpDiscuz
