Poštovani Ivane,
poslali ste reakciju 7. veljače i ona je objavljena pod naslovom “Javna reakcija na tekst “Kolinda i Čović prepoznali što Večernjak, Matica hrvatska i Hrvatsko narodno kazalište nisu”. Vaša reakcija odnosila se na tekst kojemu sam ja potpisnik, točnije na tekst objavljen 6. veljače.
Svaki čitatelj vaše “javne reakcije”, uvjeren sam, može je podijeliti u ova dva dijela. Prvi dio, koji se odnosi na don Dragana i upućen je njemu; te drugi dio upućen “uredništvu portala poskok.info“. Što se tiče drugoga dijela mogu reći da nisam u uredništvu portala poskok.info, ali budući da su objavili moj poslani tekst, smatram se dužnim odgovoriti na vašu “javnu reakciju”.
1. U uvodu ste napisali: “Pročitao sam ga istoga dana oko 18 sati.” te malo ispod nastavili: “Par sati nakon toga sam dobio poveznicu na tekst na hrsvijet.net objavljen 23. kolovoza 2019. godine.” Dakle, članak sa portala poskok.info pročitali ste oko sat vremena nakon objavljivanja, a članak sa HRsvijet.net nakon barem 135 dana od objavljivanja. Drago mi je zbog portala poskok.info i njihovog uredništva da njihovi tekstovi dođu tako brzo do ljudi.
2. U svome pisanju navodite sljedeće: “Mogu razumjeti da se autor teksta nije potrudio saznati što o temi zbog koje ih se javno napada i blati misle prozvani akteri…”
A autor teksta navodi sljedeće: podloga za ovaj napisani tekst upravo je intervju Anite Martinac sa don Draganom Filipovićem objavljen u “Stopama pobijenih”, a prenio ga je portal HRsvijet.net, dana 23.8.2019. Vođen sam sljedećom logikom – ako netko objavi nešto o nekome, taj spomenuti ili “prozvani” s druge strane, ima “pravo demantirati” tekst u roku od 8 dana od objavljivanja.
Budući da, od 23. kolovoza 2019. do 6. veljače 2020., nije prošlo samo 8 dana, nego, kao što napisah barem 135 dana, a nikakvoga “demanta” nije bilo smatrao sam da ima tu istine. Tražih demant, ali ga ne nađoh.
Iako vi ranije u tekstu tvrdite: “Čitajući tekst s poveznice, za kojega do tada nisam uopće znao da postoji..” Može se čovjek (o)pravdati kako za taj članak nije čuo, niti ga vidio, a kamoli pročitao. No, zbilja teško mi je u to povjerovati, jer se po Mostaru navelike “šuškalo” o tome. Ali hajdemo dalje.
3. Kažete: “Tekst vrvi aluzijama, konotacijama, prozivkama, uvredama i osudama s jasnom namjerom da se prema određenim akterima proizvede učinak javnoga prijezira.” Od nabrajanja u ovoj rečenici izdvojit ću samo tri.
ALUZIJA – Za one koji ne znaju, aluzija znači da autor “upozorava na nešto što se izričito ne spominje”. To spominjanje aluzije vratilo me je na moj tekst, da nađem “vrevu” svojih upozorenja na nešto što izričito nisam spomenuo. Nisam pronašao, možete mi pomoći. Unaprijed hvala.
PROZIVKA – Ovo “prozivkama” mi također zapinje za oko. Iako se vaše ime ne “proziva”, prvi ste odgovorili na tekst. U mojemu tekstu se spominje “uprava Hrvatskog narodnog kazališta Mostar”, a ako upravu HNK Mostar čini samo Ivan Vukoja, živjela institucija. Istina, u tekstu spominjete “ugled Hrvatskog narodnog kazališta”, ali ne manjka ni riječi “moje osobno dostojanstvo”.
OSUDE S JASNOM NAMJEROM DA SE PREMA ODREĐENIM AKTERIMA PROIZVEDE UČINAK JAVNOG PRIJEZIRA – Možda je ovo ključno. Motiv moga teksta nisu bile uvrede, nisu bile osude. Nisu za ovaj tekst. A ako u budućnosti išta budem pisao, nikada mi te dvije stvari neće biti motiv. Motiv ovoga teksta bio je isključivo don Draganov intervju na radio “Čapljina” koji je dao 5. veljače, točnije rečenica koju citiram: “NIKADA TAJ ZBOR NIJE NOMINIRAN ZA VEČERNJAKOV PEČAT”. Zato je “Večernjak” prvi i spomenut i o njemu je prvo pisano u tekstu. Matica hrvatska i HNK su došli kao “dodatak” na to kako bi se pokazala muka nastanka prve opere koju je don Dragan ispričao u svome intervjuu s Anitom Martinac. Te kako je unatoč tim mukama ta opera izvedena, što je dodatni motiv za “Večernjakov pečat”. Tako da se ne mogu složiti sa tom vašom tezom da “osude s jasnom namjerom sa učinkom javnog prijezira”.
4. Hajdemo malo i ovoj rečenici: “Ali ne mogu razumjeti, a još manje opravdati sadržaj i ton neutemeljenih konstrukcija ne samo u tekstu, nego i u pratećim komentarima u određenim javnostima i na društvenim mrežama.”
Ne tiče me se nimalo ova, jer ništa nisam okolo komentirao, ali evo vam odgovora za te “određene javnosti i društvene mreže”. Tekst je objavljen, a na “društvenim mrežama” pojedinci su odmah pitali: “Tko je autor? Ovo nije pisao Ivan” (op. Ivan se odnosi na vlasnika portala). Nije Ivan, ali je Petar. Ivanu prezime znate, Petru znate samo inicijalno slovo prezimena. Osim što mi ne znate prezime, nadam se da širi krug neće saznati ni moj horoskopski znak – iako za razliku od ostalih ne “bendam” te horoskope. Dalje, čitao sam vjerojatno komentare koje ste i vi čitali na “društevnim mrežama”, no, slušao sam i druge komentare i pravio se “mutav”. Mogu reći da nimalo nisu ugodni komentari upućeni iz “vašeg kruga ljudi” (ljudi s kojima se družite) prema vlasniku portala poskok.info. Ne želim ih citirati, ali ako bude potrebe, mogu.
5. Vi kažete: “Iz svega navedenog, nameće mi se teza kako uredništvo Poskoka svjesno konstruira negativnu medijsku sliku o meni i pojedinim javnim osobama i organizacijama.” A ja vam kažem: iz svega što sam naveo u gornjem tekstu, ne vrti se svijet oko par osoba. Ma ne vrti se ni oko don Dragana. Ali ipak mislim da je don Dragan zaslužio taj pečat. Koliko taj pečat spominjem netko će misliti da je to neko velebno priznanje. Možda za nekoga jeste, ali za don Dragana vjerojatno nije. “Velebno priznanje” nije, ali itekako bilo bi mu veliko hvala od naših domaćih ljudi. Hvala za sve što je učinio, a puno je toga za nabrojiti.
6. Ne volim broj šest. Volim ga mimoići kako god. Pa tako ni broj 6 u “Liska”. Draži mi je restoran preko puta.
– “S obzirom na višeznačnost zajedničkog konteksta i složenu povijest odnosa…” Kako bih odgovorio na ovu vašu rečenicu koristit ću se i vašom tvrdnjom. Tvrdili ste da ste tekst pročitali “oko 18 sati” (kad bi se žargonski govorilo – eto opet broja šest). A kada je vlasnik portala poskok.info pročitao tekst? On je tekst pročitao 5 sati nakon vas, točnije u 23:42, kada mi se javio riječima: “Ej tek sam sada stigao pročitati”, a zatim smo prokomentirali tekst. Tako da nije objavljeno zbog “složene povijesti odnosa”, a iz već navedenog trebali bi znati zbog čega je pisano.
7. Da ne bih ostao na broju šest. Evo i moje sedme točke.
Još jednom zahvaljujem predsjednici Republike Hrvatske Kolindi Grabar Kitarović i bivšem članu predsjedništva Draganu Čoviću što su prepoznali djelo i rad don Dragana Filipovića i taj njegov rad podržali i nagradili. No, više nego njima, posebno želim zahvaliti don Draganu Filipoviću koji je puno toga učinio za kulturu u gradu na Neretvi. Iako je čovjek, on je svojim radom od sebe učinio i kulturnu instituciju. Ne znam da se nekome mogu takve zasluge u Mostaru pripisati na području kulture.
wpDiscuz