AUTOR Timothy Less, čija su nedavne kolumne za Foreign Affairs i Balkan Insight o situaciji na području Balkana privukla mnogo pažnje od strane regionalnih medija, nastavlja izazivati reakcije.
Podsjetimo, Less je direktor agencije “Nova Europa”, koja se bavi procjenom političkog rizika u istočnoj Europi. Usto, Less je proveo deset godina radeći kao analitičar, diplomat i kreator politike u Ministarstvu vanjskih poslova Velike Britanije. Između ostalog, vodio je britanski konzulat u Banjaluci, Odjel za institucije EU-a, a služio je i kao politički tajnik britanske ambasade u Skoplju. Less je i bivši profesor na predmetu Politike istočne Europe na Sveučilištu Kent i bivši analitičara rizika za Balkan i bivši Sovjetski Savez pri agenciji Dun i Bradstreet. Studirao je politologiju na Školi slavenskih i istočnoeuropskih studija u Londonu te Međunarodne odnose na Sveučilištu u Cambridgeu.
U nastavku prenosimo reakciju na Lessove kolumne od strane Marcusa Tannera, britanskog pisca, kolumnista i novinara Guardiana, koji se specijalizirao za pisanje o istočnoj i središnjoj Europi te području Balkana, a koju je Tanner objavio u Balkan Insightu.
“Najveći broj komentara na članak Timothyja Lessa o prekrajanju granica Balkana bio je neprijateljski, optužujućeg tona. U tim komentarima Lessa se napadalo zbog potpirivanja nacionalističkih strasti. Podsjetimo – ukratko, on je u članku zagovarao tezu o tome da su multietničke države Balkana propale te da bi trebalo promijeniti granice kako bi se stvorile etnički homogenije države. One bi, prema Lessu, trebale biti stabilnije.
Less smatra da multietničke države mogu funkcionirati, samo ne na Balkanu. Ove riječi su u suprotnosti s modernom zapadnom mišlju, koja smatra da je “raznolikost” ideal kojem treba težiti. Većina zapadnih političara protivnike multietniciteta jednostavno naziva rasistima. Sjena nacističke etničke super-države nadvila se nad cijelu debatu o etnicitetu.
No, samo zato što je od njegove dijagnoze ljudima neugodno, ne znači da ju se odmah treba odbaciti. Teško je ignorirati činjenicu da su Bošnjaci uporno iznova glasovali za iste nacionalističke stranke, a ne za njihove multietničke alternative. Možda je vrijeme da se prihvati to da su to politike i političari koje Bošnjaci žele”.
Bijes liberala
“Less je razljutio zapadne liberale, ali jedina razlika između njega i njegovih kritičara je to što bi oni problem Bosne rješavali (metaforičkim) aspirinom, dok on želi radikalni operativni zahvat, pa čak i amputaciju.
Bosna nije propala država. Ima bolje gospodarstvo nego politiku. Predviđena stopa rasta je iznad prosjeka EU-a. Turizam cvjeta, zločin je u padu. Bosna cijeloj regiji čini uslugu time što razdvaja Srbiju i Hrvatsku.
Prekrajanje granica Bosne šokiralo bi cijelu Europu. Posljednji put kad je zapadna Europa doživjela stvaranje novih granica bilo je 1922. godine, osnivanjem Slobodne Irske Države. Posljednji put kad su se granica mijenjale u istočnoj Europi bilo je 1945. godine.
Moderne granice jesu nove, ali odgovaraju starima. Granica moderne Latvije tako na primjer odgovara granicama sovjetske Latvije.
Europa se protivi prekrajanju granica zbog etničkih razloga, zbog čega se i ruska aneksija Krima čini tako uvredljivom. Nezadovoljstvo Hrvata i Srba u Bosni tu će zemlju držati na rubu usijanja još godinama, ali čini se da će zasad to morati – pretrpjeti”, zaključio Tanner.