ODBILI SU TRAJAN MIR Sarajlije su na demonstracijama 5.4. 1992. poručile: Mi ne želimo kantone. Prosvjeda protiv logora Silos se ne sjećamo…

Na antiratnim demonstracijama u Sarajevu iz 5. aprila 1992. , dakle prije početka rata, pojedini su se protivili i kantonizaciji Bosne i Hercegovine. Skoro tri desetljeća od završetka rata još postoji nezadovoljstvo ustavnim uređenjem. Nema propitivanja opravdanosti tog čina. Nema pitanja “Šta da smo prihvatili Lisabonski sporazum koliko tisuća danas bi bilo živih?

Na snimcima Televizije Sarajevo (TVSA) se vidi grupa demonstranata koja je nosila transparent na kojem je na engleskom bilo ispisano: “We don’t want cantons (Mi ne želimo kantone)”.

Ova poruka je bila odgovor na prijedlog portugalskog diplomate Josea Cutilera i britanskog političara Petera Caringtona. Mnogi ju tumače kao naručeni aktivizam koji će potom poslužiti Aliji Izetbegoviću da povuče potpis s Cutilierovog plana iliti Lisabonskog sporazuma. Iako je on bio uvjet priznanja referenduma o neovisnosti. Podsjetimo Lisabonski sporazum nije predviđao Republiku Srpsku a državna vlada bila bi kudikamo jača.

Oni su u ožujku 1992., nedugo nakon što je na referendumu odlučeno da Bosna i Hercegovina bude nezavisna zemlja, predložili kantonizaciju, decentralizaciju po etničkoj osnovi.

Sporazum kojim je prihvaćeno ovakvo unutrašnje ustrojstvo države je potpisan 18. ožujka 1992. u Sarajevu.

U međuvremenu se iz sporazuma povukao tadašnji čelnik SDA i predsjednik Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović.

MALA ŠKOLA ZABRANJENJE BH POVIJESTI: Tko je odbio genijalan prijedlog portugalskog diplomate koji je jamčio mir: Srbi, Hrvati ili pisac Islamske Deklaracije?

  • I dan danas niti jedan medij u Sarajevu ne otvara pitanje pogubnosti te njegove odluke.
  • I dan danas niti jedan bošnjački intelektualac ne smije prozvati Izetbegoviće i SDA zbog ovog užasno glupog Ne.
  • I dan danas nitko ne otvara pitanje legalnosti referenduma i priznanja BIH s obzirom da je pristanak na ovaj sporazum bio uvjet priznanja referenduma.
Kantonizacija se ipak dogodila. Nije provedena na cijelom njenom prostoru, već na prostoru koji dominantno naseljavaju Bošnjaci i Hrvati.
Politički čelnici Bošnjaka i Hrvata su se Washingtonskim sporazumom iz 18. ožujka 1994. obavezali na formiranje Federacije Bosne i Hercegovine u kojoj se nalazi deset kantona. Teritorijalni federalizam zamijenili su institucionalnim federalizmom dva naroda na razini FBIH.
Potom je Petritsch 2001 stavio van snage Washingtonski sporazum. Što je kršenje međunarodnog prava. Trenutno traje borba Hrvata da im se vrate u Washingtonu zajamčena prava.
Etničko pitanje je bilo jedno od ključnih prilikom kantonizacije FBiH.

Ovi kantoni su potvrđeni Daytonskim mirovnim sporazumom.

Unitaristima su oni neprihvatljivi tvrdeći da je riječ o iracionalnoj organizaciji kojom se otežava funkcioniranje FBiH. S druge strane, neki smatraju da je postojeći ustroj jedini moguć za Bosnu i Hercegovinu.

No svi imaju jedno zajedničko: Nitko od njih ne dira FBIH. Iako bi se gašenjem FBIH uštedjelo daleko više a država ojačala. Ili pak srednje rješenje, gašenje i FBIH i kantona.

FBIH kao provizorij privremene bošnjačke države do konačnog napada na RS je ideja vodilja svih sarajevskih partija.