Evo nas opet u Silicijskoj dolini, svetoj dolini svih startupovskih snova i tehnoloških fantazija, gdje se, vjerovali ili ne, počinje pojavljivati nova manija – razmišljanje.
Taj stari, zapostavljeni sport homo sapiensa kojeg su tech milijarderi zaboravili negdje između zaljubljenosti u vlastite inovacije i opsesije pravljenjem robotiziranih verzija samih sebe.
Cijela stvar počinje s AI-evima koji su, kako kažu pametnjakovići iz industrije, dosegnuli neku vrstu “platoa”.
Veliki modeli umjetne inteligencije, oni zbog kojih ste prije godinu dana panično gasili Wi-Fi jer su, eto, navodno spremali zavjeru za preuzimanje svijeta, sada pokazuju da ni oni nisu savršeni. Izgleda da će, prije nego što preuzmu svijet, ipak morati stati i malo razmisliti.
Kad Elon Musk traži pauzu, znate da smo pretjerali
U jednom trenutku, čak i Elon Musk, čovjek kojem “previše” ne postoji u rječniku, počeo je vikati “Moratorij! Pauza!”
Naravno, ovo nije spriječilo njega ni njegove konkurente da bace desetke milijardi dolara na projektiranje još većih, boljih i moćnijih AI-a.
OpenAI, momčad koja stoji iza ChatGPT-a, prikupila je sitnih 6,6 milijardi dolara, dok je Muskova nova AI tvrtka xAI prikupila šest milijardi za – drž’te se – kupnju 100.000 Nvidia čipova.
Što će raditi s njima? Možda ih pretvori u umjetnog boga, tko zna.
No, sad dolazimo do kvake: koliko god milijardi bacili na te mašine, pokazalo se da AI modeli ne mogu samo beskonačno rasti. Zašto?
Zato što, očito, i podaci imaju svoje granice. Šokantno, zar ne?
Kao da smo tek sada otkrili da nema beskonačne količine riječi na internetu (a tko bi rekao, s obzirom na to koliko gluposti čitamo svakodnevno).
“Dodaj još podataka” filozofija je udarila u zid
Neki insajderi poput Scotta Stevensona iz AI tvrtke Spellbook priznaju da su AI laboratoriji bili “previše opsjednuti” idejom da se pamet može stvoriti jednostavnim dodavanjem više riječi u model.
A Sasha Luccioni iz Hugging Facea (da, to je pravo ime kompanije) kaže da su ovi pokušaji da se AI pretvori u opću umjetnu inteligenciju bili – pazite ovo – oduvijek smiješno nerealni. Kao, zašto se mi igramo Frankensteina s računalima kad ih možemo koristiti za konkretne, specifične zadatke?
AI: Od hiperaktivnog klinca do filozofa na faksu
Stanfordov profesor Walter De Brouwer opisuje trenutni napredak AI-a kao prijelaz s adolescentnog “Ej, gledaj što sve mogu!” na odrasliji “Možda prvo razmislim o tome što radim.”
OpenAI je čak počeo dizajnirati modele koji, zamislite, provode više vremena razmišljajući nego blebećući. Radikalno, zar ne?
De Brouwer ovu promjenu uspoređuje s učenicima koji prelaze iz srednje škole na fakultet. “Dijete umjetne inteligencije bio je govorni robot koji je puno improvizirao,” kaže on. “Sad stiže čovjekov pristup, da se razmisli prije nego što se djeluje.” Dakle, AI je sazrio. Ili barem pokušava.
Što sad?
Čini se da je era “samo dodaj još” završena.
AI se mora prilagoditi stvarnom svijetu – onom svijetu gdje, ako već koristiš vatru, moraš znati što s njom raditi, a ne samo trčati okolo i paliti sve što stigneš.
A što to znači za nas, obične smrtnike?
Možda da ćemo dobiti AI koji će nam stvarno pomagati, umjesto da nas opsjedaju halucinacije o robotima koji preuzimaju svijet.
Ili ćemo, u najgorem slučaju, imati još jednu priliku da se nasmijemo na račun svih onih milijardi dolara bačenih na – doslovno – ništa. No teško da netko millijarde baca na ništa.
Van svijeta običnih ljudi traje utrka milijardera tko će imati pametnijeg robota. A taj tko to bude imao vladat će svijetom. Procjene su da će njihova inteligencija daleko nadmašiti ljudsku. Onaj tko bude šef takvom robotu vladat će svijetom.
wpDiscuz
