Tvrdoglavo odbijanje bošnjačkih stranaka na omogućavanje ravnopravne političke participacije Hrvatima u izvršnoj vlasti, ima svoje duboke korijene. Kroz poslijeratnu političku praksu, bošnjačke stranke su uvijek tražile način da Hrvatima blokiraju put do izvršne vlasti. Najčešće su to činili kroz manje ili više uspješne pokušaje da Hrvatima nametnu predstavnike, no nerijetko se događalo da bošnjački političari udaraju na čitave institucije. Pogotovo je to slučaj tamo gdje je Hrvatima Ustavom zajamčena ravnopravna pozicija.
Prvo je Ustavnim intervencijama ukinut paritet u Federaciji kojim su Hrvati teško oštećeni, a recentniji primjer je prijedlog četiri bošnjačke stranke za razvlašćivanjem Doma naroda – posljednje institucije u FBiH u kojoj Hrvati nominalno imaju ravnopravan položaj.
Ipak, prve najave eliminacije Hrvata kao političkog subjekta u BiH dao je sam Alija Izetbegovića prije 26 godina!
Prvi trag takvih namjera objavljen je dva dana prije nego što su Srbi 09. siječnja 1992. proglasili Srpsku Republiku Bosnu i Hercegovinu. Tada je Alija Izetbegović za novine iz Bukurešta (prenio Tanjug i sarajevsko Oslobođenje) izjavio da će „Parlament Bosne i Hercegovine uskoro usvojiti amandman na Ustav Republike koji će omogućiti usvajanje odluka većinom glasova, a ne kao do sada konsenzusom.“
Ovaj potez Izetbegović je planirao kako bi onemogućio Srbe u korištenju veta, no da je bio loš strateg, Alija će shvatiti već sutra dan kada ga Srbi preduhitruju i formiraju vlastitu Republiku koja postoji do danas.
Ipak, želja da se od Parlamenta napravi tijelo u kojem vlada prosta (bošnjačka) većina ostala je živa do danas.
Alija nikada nije ozbiljno pokušao nagovoriti hrvatsko rukovodstvo kao ni Hrvate da trebaju pristati na ovako osmišljenu građansku BiH. Naprotiv, samoinicijativno izbacivši hrvatske članove Predsjedništva RBiH iz ove institucije kao da se radi o savjetnicima a ne legalno izabranim dužnosnicima, Alija je demonstrirao koliko drži do Ustava, Zakona i izborne volje Hrvata u BiH.
Iako su bile ratne okolnosti, sjećanje na vrijeme kada je bošnjački član predsjedništva mogao prema vlastitom nahođenju određivati koji će Hrvat i Srbin (sjetimo se cirkusa sa smjenjivanjima i imenovanjima članova predsjedništva) biti u vlasti ostala je duboko urezana u kolektivno sjećanje Bošnjaka.
Da ne padne u zaborav, u dva navrata se potrudio Zlatko Lagumdžija 2001. i 2011. godine kroz projekte Alijanse i Platforme.
Ipak, garanciju da će Bošnjaci imati građansku BiH nije uspio ostvariti ni Alija Izetbegović ni Zlatko Lagumdžija, iako su svojevremeno bili daleko politički snažniji, i sa nemjerljivo jačim međunarodnim rejtingom.
Povijest bošnjačkih pokušaja nametanja političke hegemonije Hrvatima duga je koliko i povijest njihovih neuspjeha. Razlog što su sve inicijative ove vrste propadale i propadat će je što ne uzimaju u obzir volju hrvatskog naroda, osnosno iluzija da se političke odluke mogu donijeti pukim preglasavanjem odnosno ignoriranjem volje jednog naroda.
I.R., Dnevnik.ba
wpDiscuz