Od 1996. i pune ravnopravnosti Hrvatima ostali ostaci ostataka

Piše: Dario Pušić, Večernji list BiH

U Washingtonskom sporazumu Dom naroda zamišljen je kao strateška institucija za provođenje u djelo konstitutivnosti naroda, u njemu postoji mehanizam vitalnog nacionalnog interesa, a kroz Dom naroda bira se predsjednik Federacije BiH koji imenuje Vladu Federacije, kao i izaslanici u državnom Domu naroda, piše Večernji list BiH.

Od 1996. do 2000.

Sve zajedno bilo je zamišljeno tako da Hrvatima omogući jednakopravnu poziciju, odnosno da u praksi realizira konsocijacijski model demokracije koji u svojoj srži ima legitimno predstavljanje sastavnica jednog višenacionalnog društva. I taj model funkcionirao je od 1996. do 2000. g. sasvim dobro, a u dva biračka procesa Hrvati su tada mogli izabrati 30 legitimnih, odnosno 29 legitimnih izaslanika u Klubu Hrvata (klubovi Hrvata i Bošnjaka tada su brojali po 30 izaslanika). Također, tadašnjim rješenjem samo su hrvatski zastupnici u županijskim skupštinama birali hrvatske predstavnike u Dom naroda. No, upravo 2000. godine voditelj Misije OESS-a u Bosni i Hercegovini Robert Barry donosi pravila i propise privremenog izbornog povjerenstva koje uređuje izbor izaslanika u Dom naroda Parlamenta FBiH, a njegovom odlukom omogućeno je da izaslanike u Domu naroda Parlamenta FBiH, bez obzira na njihovu nacionalnost, mogu predlagati i birati svi zastupnici u skupštinama. Počeo je proces oduzimanja političkih prava Hrvata u Federaciji jer je tada otvorena mogućnost da kandidate koji dolaze iz bošnjačkih stranaka, a koji bi se prethodno izjasnili Hrvatima, bošnjački birači biraju u županijske skupštine, a nakon toga izaberu predstavnike u Klub Hrvata, iako nitko od Hrvata iz navedenih županija nije dao glas takvim kandidatima. U pet većinski bošnjačkih županija (USŽ, Tuzlanska, Sarajevska, BPŽ i ZDŽ), bošnjačke su stranke uz malo izbornog inženjeringa uspijevale birati “hrvatske” izaslanike, utječući tako na sastav Kluba hrvatskog naroda. Prvi rezultat nametnutih Barryjevih amandmana vidio se iste godine kada su legitimne hrvatske političke opcije uspjele osvojiti malo više od 50 posto mandata u Klubu Hrvata, dok su ostatak popunile bošnjačke stranke iz većinski bošnjačkih županija. Drugi veliki udar na konstitutivnost Hrvata dogodio se dvije godine kasnije, i to u režiji tadašnjeg visokog predstavnika Wolfganga Petritscha, a koji je 19. travnja 2002. godine nametnuo amandmane na Ustav koji su donijeli niz negativnih posljedica za Hrvate kada je u pitanju sastav federalnog Doma naroda, kao i njegova uloga u procesu izbora predsjednika i Vlade FBiH. U Domu naroda tada su ustrojena tri kluba – klubovi hrvatskog, bošnjačkog i srpskog naroda s po 17 izaslanika, dok su ostali zastupljeni sa sedam izaslanika.

Način izbora

S obzirom na osporenu odredbu u Izbornom zakonu prema kojoj svaka županija daje najmanje jednog predstavnika svakoga naroda ako je u Skupštini navedene županije izabran barem jedan, Bošnjacima su bila otvorena vrata da kroz pet većinski bošnjačkih županija izaberu šest izaslanika u Klub Hrvata. Upravo je to važno zbog sljedećeg razloga. Petritschevi su amandmani promijenili način biranja federalne vlasti i to tako da za razliku od dotadašnjeg rješenja više nije bila potrebna većina u svakom klubu naroda za kandidiranje predsjednika i potpredsjednika Federacije, nego samo jedna trećina. Upravo ona trećina koju Bošnjaci mogu kontrolirati u Klubu Hrvata. Nadalje, dok je prije 2002. za izbor predsjednika Federacije bila potrebna većina u oba doma Parlamenta, uključujući i većinu u svakom klubu Doma naroda, nametnutim promjenama uveo se drugi krug glasovanja u kojemu je potrebna većina u samo jednom domu. Sada kada imaju utjecaj na izbor predsjednika Federacije, Bošnjaci su dobili mogućnost izbora Vlade FBiH bez legitimnih hrvatskih predstavnika. No, prije toga su morali ostvariti trećinu u Klubu Hrvata. Prvo su se na izborima 2002. godine približili na četiri izaslanika, a u svojem su naumu uspjeli na izborima 2010. kada su ih izabrali šest. No, kada je trebalo glasovati za predsjednika i potpredsjednike Federacije, imali su tek pet ruku u Klubu Hrvata, što nije bila potrebna trećina, ali je tumačenjem tadašnjeg visokog predstavnika Valentina Inzka i famoznom “matematikom” potvrđen izbor, a samim time i otvorena vrata za platformsku Vladu Federacije BiH./HMS/