I dok se već vijeća kolika će biti kazna Hrvatskoj, ispade BH navijača koji su nakon pobjede nad Izraelom gazili izraelsku zastavu a potom na javnim FB profilima veličali Hitlera postavljajući njegove citate i kukaste križeve nitko u svijetu ne komentira. BIH kao da ne postoji kao država.

S druge strane u Hrvatskoj se očekuje se drakonska kazna, a pitanje je može li se popraviti šteta. Hrvatski nogomet to nije zaslužio…

Živimo u najtalentiranijoj nogometnoj zemlji, koja je svijetu dala Vukasa, Prosinečkog, Šukera iModrića, ali i zemlji najtamnijeg primitivizma, u kojoj nogometni radikali u rukama drži “najmodernije” oružje izuzetne razorne moći, smrtonosne svastike, nacističke barjake i rasističke slogane. To više nije stvar folklora…

Europa se grozi svojih južnih provincija. Grčka joj je teret zbog dugova, Mađarska zbog fašističkog Jobbika, Bosna zbog vehabija, Rumunjska zbog otimača djece, grozi se Italije, majke svih korupcija i mafije, ali će je tolerirati zbog Vatikana, dok su Hrvatska i Srbija problematične zbog nogometa. Huliganizam, rasizam i fašizam naselili su se na hrvatske i srpske nogometne stadione i najljepša od svih igara postala je zarobljenik tog “logora”.

Na tankom ledu

Vjerojatno je već iz Nyona odaslan signal Thomasu Partlu, Austrijancu iz jednog sela u okolici Kärntena, predsjedniku Disciplinske komisije Uefe, koji je i nakon zagrebačke utakmice s Norveškom grubo kaznio Hrvatski nogometni savez, a sada će sa svojim dopredsjednicima, Švicarcem Jacquesom Antenenom, Mađarom Sandorom Berzim i Dancem Jimom Stjerneom Hansenom, dokrajčiti nogometnu naciju koja se protiv vlastite nogometne vlade bori svastikama, nacističkim salutiranjem, rasističkim ispadima, itd. Svastika na travi zasjenila je nogomet, gerila iz nogometnog podzemlja, koja se svim sredstvima bori za deložaciju Davora Šukera i njegove nogometne vlade, obavila je još jednu sabotažu pred očima svjetske javnosti. Vrlo uspješno jer, već sljedeći tjedan, Uefa će nas kazniti oduzimanjem bodova, a možda će nas i izbaciti s Europskog prvenstva. Čak i kada je Uefa odstranila publiku sa stadiona, gerilci su uspjeli izazvati incident koji je snažno zazvonio u nogometnom svijetu. Iako bih se mogao zakleti da u tom kukastom križu nema ni atoma ideološke primisli, crtež je čista pakost, čudno je da policija i tajne službe nisu opazile taj detalj. Ili ga nisu željele vidjeti…

Hrvatska je već dugo na tankom ledu, makar ima odličnu reprezentaciju i predsjednika koji sjedi u Izvršnom odboru Uefe, s tendencijom da se jednoga dana popne na sam vrh europske nogometne asocijacije, neprestano je pod videonadzorom Uefe. I zbog toga će se “utakmica” između Šukerovih zakletih neprijatelja i predsjednika HNS-a igrati dok netko ne “umre”. Finale ovog meča odigrat će se vjerojatno u Splitu, protiv Bugarske, iako nije isključen pokušaj atentata i na stranom terenu.

Ivan Ćurković, dužnosnik FSS-a, blizak Uefi i Platiniju, s kojim je igrao u St. Etienneu, utakmicu Hrvatska – Italija pratio je u Kopenhagenu. Naravno, vidio je i kukasti križ:

– Kako sačuvati nogomet od tih ludih ljudi, to je atentat. Teško da će Uefa to progutati, iskustvo nam govori da su vrlo osjetljivi na simbole koji veličaju fašizam…

Strah za ‘vatrene’

Očekuje se drakonska kazna. – Sve je u rukama Davora Šukera, samo njegova diplomatska akcija i ozbiljan razgovor mogu Hrvatsku spasiti od sankcija. I Damir Vrbanović je blizak tim krugovima, no ne znam mogu li popraviti štetu. Hrvatski nogomet to nije zaslužio, odigrali ste dobru utakmicu protiv Talijana, koji nisu na razini negdašnjih azzurra, ali uvijek su opasni. Ne znam, no bojim se za vas – kaže Ćurković.

Kako nakon ovakvog uvoda razgovarati o utakmici i polemizirati s izbornikom, kada su čak i sudionici na terenu jedva čekali kraj ove žalosne predstave? Ima li smisla lamentirati da smo gledali nikad slabiju Italiju, da su Buffon i Pirlo tek podsjetnik da je Italija jednom bila nogometna velesila, koja je četiri puta bila svjetskim prvakom, a danas je tek osrednja europska reprezentacija, koja ne može stati u istu rečenicu s Njemačkom, Španjolskom, Belgijom ili Francuskom. Do petka smo vjerovali da ne može igrati ni protiv Hrvatske, ali smo negdje oko ponoći promijenili mišljenje jer i ovakva Italija trebala je dobiti meč. Da nije bilo Danijela Subašića, koji je pokrivao sve kikseve naše očajno slabe zadnje linije, Hrvatska bi bila teško poražena. Da, hrvatska nogometna priča spala je na dva slova, na Subašića, Rakitića i devet statista. Ali, Niko, ne trebaš se brinuti, Robert Prosinečki ti čuva leđa! Njegov Azerbajdžan oteo je u Oslu dva boda Norveškoj, iako ti bodovi Azerbajdžanu nisu neophodni, svjesni su da se ne mogu približiti trećem mjestu, za koje se još natječu Norveška i Bugarska. No, tko zna kako će tablica izgledati idući tjedan, kada Disciplinska komisija odere Hrvatsku zbog “dvanaestog igrača”, travnatog kukastog križa, koji je u petak, uz Pirla i Buffona, bio “najučinkovitiji talijanski igrač”.

Nezgodno vrijeme

Otto Barić, naš najstariji nogometni stručnjak, razbolio se gledajući utakmicu. Grčeve u trbuhu izazvala je očajno slaba igra naše obrane, nasekirao ga je Schildenfeld i kaže da je bio najsretniji kada je tom “mrcvarenju lopte” došao kraj: – Znam da nije inspirativno igrati bez publike, ali takva reprezentacija, koja je prošla svjetska sita i rešeta, ne može igrati samo 20 minuta i ostatak utakmice vegetirati. Izbornik je morao sastaviti jaču reprezentaciju, odnosno drukčije postaviti momčad, iako – nije on kriv što je Schildenfeld toliko griješio u postavljanju i što lijevi bek ( Pranjić) nije baš ništa donio. Ali, Kovačdefinitivno nije dobio nikakve odgovore i ne bi smio lagati javnost…

Otto Barić, kao trener koji i u 83. godini danonoćno prati nogomet, želio je pitati našeg izbornika oRebiću.

– Ante Rebić je najveća enigma, ne razumijem zašto ga Kovač toliko gura? Vidimo da se Kramarić muči u Engleskoj, ali se Rebić triput više muči u Italiji i Njemačkoj. Bila je to utakmica u kojoj je Kramarić morao igrati, ne znam je li se Kovač napokon uvjerio da Rebić ništa nije donio, bio je potpuno beskoristan…

Istina je da je utakmica pala u nezgodno vrijeme, na kraju sezone, u kojoj su igrači umorni od nogometa i ozbiljno načeti od nogometnog stresa, a i antinogometna atmosfera u Hrvatskoj snizila je motivaciju. Ne znam kakav je Niko Kovač u psihološkoj pripremi, ali u dizanju tenzija za ovakvu utakmicu namučio bi se i šampion motivacije Ćiro Blažević.

Povratak Luke Modrića

– Bolje bi bilo da utakmice nije ni bilo, jer smo se svi od nje razboljeli – zaključio je Otto Barić, rekavši da će se stvari vjerojatno popraviti povratkom Luke Modrića i naročito Vedrana Ćorluke, čije se odsustvo i te kako osjetilo. Svi će sada postavljati pitanje bi li se stvari bitno popravile da su Modrić i Ćorluka bili unutra? Pokušavam vjerovati da bi. Ako je Modrić bitan za igru Reala, vjerojatno je jednako važan i nama…

Iako smo gotovo svi očekivali remi, ima li smisla Niki Kovaču postavljati pitanja o kompoziciji momčadi. Je li trebao držati Ivana Rakitića na poziciji zadnjeg veznog, a iza napadača postaviti Matea Kovačića, igrača upitne forme, ili je pak trebao iza napadača gurnuti Rakitića, približiti ga golu, gdje bi bio kudikamo korisniji. Hrvatska nije Barcelona, gdje Messiju treba osigurač, Hrvatska nema Neymara i Suareza da bi netko trebao kontrolirati njihove izgubljene lopte, što Rakitić uspješno čini. Rakitić je na ovoj utakmici bio naš najvredniji igrač i nije ga trebalo potrošiti na takav način.

Logično pitanje na kraju splitske priče je hoće li hrvatska reprezentacija dočekati kraj kvalifikacija na nogama. Nakon toliko niskih udaraca, nakon nulte tolerancije nogometnih činovnika za jedno nogometno podneblje, što nam preostaje? Iščekivanje i nada da Uefa ipak nije izgubila strpljenje, te da će disciplinski sudac Thomas Partl pri donošenju presude uzeti u obzir da su Hrvati vrlo dobri klijenti austrijskih banaka…