Published On: Sri, ruj 11th, 2019

Objavljeni zastrašujući transkripti iz aviona otetog 11. rujna

Gotovo svaki Amerikanac iznad određene dobi točno se sjeća gdje je bio 11. rujna 2001. Malom broju Amerikanaca, većinom višim dužnosnicima američke vlade, taj dan budi sjećanja na bunker ispod Bijele kuće izgrađen za hladnog rata, ali nikad korišten do tog utorka ujutro prije 18 godina, za politico.com piše Garrett M. Graff, novinar i autor knjige “The Only in the Sky: An Oral History of 9/11” (Jedini avion u zraku: Usmena predaja o 9/11).

Ono što je započelo kao neobičan incident, udarom American Airlinesova leta 11 u Sjeverni toranj World Trade Centra u 8:46 po lokalnom vremenu, brzo je eskaliralo 17 minuta kasnije kad je United Airlinesov let 175 udario u Južni toranj. Dok je javnost shvaćala da je zemlja napadnuta, potpredsjednik Dick Cheney i viši savjetnici Bijele kuće požurili su u taj bunker, poznat kao Presidential Emergency Operations Center (PEOC). Ondje, ispod sjevernog travnjaka Bijele kuće, pokušavali su saznati koliko je još otetih aviona u zraku. Znali su za najmanje jedan – United Airlinesov let 93.

Odlomak iz spomenute knjige, koja će uskoro biti objavljena, temelji se na transkriptima poziva na broj 911 i snimanju zvuka iz pilotske kabine od 11. rujna, kao i na arhivskim razgovorima s ključnim sudionicima, vođenim nakon 2002. godine, te dodatnim originalnim intervjuima koje je sve do prošlog proljeća vodio autor knjige. Među ostalim, tu je i prvi intervju s mornaričkim časnikom koji je od Cheneyja naposljetku zatražio ovlasti da sruši oteti zrakoplov.

Intervjui su sažeti radi jasnoće, prenosimo ih s Politica.

Gary Walters, šef osoblja Bijele kuće: Bilo je nešto prije 9 sati kad je gospođa Bush sišla, dočekao sam je uz lift. Dok smo izlazili, sjećam se da smo razgovarali o božićnim ukrasima.
Laura Bush, prva dama: Moj agent tajne službe, šef agenata zaduženih za moju sigurnost Ron Sprinkle nagnuo se prema meni kad sam ušla u automobil i rekao: “Avion je udario u World Trade Center.”
Condoleezza Rice, savjetnica za nacionalnu sigurnost, Bijela kuća: Pomislila sam da je riječ o neobičnoj nesreći. Nazvala sam predsjednika. Razgovarali smo o tome kako se radi o čudnom događaju. Onda sam sišla na sastanak s osobljem.
Matthew Waxman, Vijeće za nacionalnu sigurnost, Bijela kuća: Počeo sam raditi otprilike šest tjedana prije kao izvršni pomoćnik Condi Rice. Oko 9 sati imali smo dnevni sastanak sa savjetnicom za nacionalnu sigurnost i ostalim višim dužnosnicima u Situacijskoj sobi. Tijekom tog sastanka udario je i drugi avion.
Mary Matalin, pomoćnica potpredsjednika Dicka Cheneyja: Bila sam s potpredsjednikom kad je udario i drugi avion, znali smo odmah da se ne radi o nesreći.
Condoleezza Rice: U tom se trenutku sve promijenilo.
Matthew Waxman: Prešli smo na plan za reakcije u kriznim situacijama.
Mary Matalin: Odmah smo počeli raditi. Dok smo u uredu nazivali New York, predsjednika i sve ostale koje je trebalo nazvati, u prostorije su ušli agenti Tajne službe.
Dick Cheney, potpredsjednik: Radar je opazio avion koji se kreće prema Bijeloj kući brzinom od 500 milja na sat.
Lewis Scooter Libby, šef osoblja potpredsjednika Dicka Cheneyja: Saznali smo da je avion udaljen pet milja, da se spustio ispod 500 stopa visine i da ga ne možemo pronaći, nestao je. Pogledajte na svoj sat i razmislite, udaljen je pet milja i kreće se brzinom 500 milja na sat. Tik, tak, tik, tak.
Dick Cheney: Moj agent Tajne službe je rekao: “Gospodine, moramo odmah otići.” Zgrabio me i izbacio iz ureda te niz hodnik poveo do podzemnog skloništa Bijele kuće.
Mary Matalin: Moji kolege i ja bili smo šokirani jer nikad nismo vidjeli nešto takvo.

“Svi koji prežive udar, neka krenu u alternativni centar kako bismo nastavili”

Condoleezza Rice: Došla su agenti Tajne službe i rekli: “Morate poći u bunker.” Sjećam se da su me vodili, gotovo nosili usput. Nismo znali gdje smo sigurni, a gdje nismo. U tom trenutku nismo mislili da je bunker Bijele kuće siguran.
Dick Cheney: Oni to tako rade, htio ili ne, moraš ići.
Gary Walters: Časnici Tajne službe su počeli vikati: “Van, izlazite, svi van iz Bijele kuće.” Sjećam se da je u početku bio kaos. Ljudi su trčali i vrištali. Obuzeo me strah.
Christine Limerick, domaćica, Bijela kuća: Lica agenata Tajne službe kojima je rečeno da moraju ostati neću nikad zaboraviti jer mi ostali barem smo imali priliku pobjeći.
Ian Rifield, specijalni agent američke Tajne službe: Bili smo prilično sigurni da će avion udariti i u nas. Nadzornik Centra za zajedničke operacije Tajne službe je rekao: “Svi koji prežive udar, neka krenu u alternativni centar kako bismo nastavili.” To nije bila šala.
Dick Cheney: Nekoliko trenutaka kasnije, našao sam se u utvrđenom zapovjednom mjestu negdje ispod Bijele kuće.
Komodor (potpukovnik) Anthony Barnes, zamjenik ravnatelja Predsjedničkog programa za izvanredne situacije, Bijela kuća: Potpredsjednik Cheney došao je u bunker sa suprugom. PEOC nije samo jedna prostorija, postoje tri ili četiri sobe. U operativnoj prostoriji moja je nadzorna ekipa obavljala telefonske pozive. Tu je i konferencijska soba, u kojoj su bili Cheney i Condi Rice, tu su televizori, telefoni i sve ostalo.

Mary Matalin: Trebalo je neko vrijeme da svi dođu u taj prostor. Otkako je uređen, taj se prostor nije koristio prema prvotnoj namjeni, kao sklonište od bombi.
Komodor Anthony Barnes: Ubrzo sam se osvrnuo oko sebe i vidio Condi Rice, Karen Hughes, Mary Matalin i ministra prometa Norma Minetu. On je na jedan od monitora postavio mapu koja je pokazivala gdje se nalazi svaki avion iznad zemlje. Gledali smo u to, mora da je bilo tisuće malih simbola zrakoplova na ekranu.
Mary Matalin: Potpredsjednik je bio smješten u sredini. Bilo je dosta emocija, ali mnogo se radilo. Pokušavali smo locirati prije svega sve zrakoplove i potom ih identificirati i prizemljiti.
Komodor Anthony Barnes: Prvih nekoliko sati bilo je jako konfuzno jer je bilo mnogo pogrešnih informacija. Bilo je teško reći što je činjenica, a što nije. Nismo mogli dobiti potvrdu za mnogo toga pa smo morali uzeti stvari zdravo za gotovo dok se ne dokaže suprotno.

U 9:59, nazočni u bunkeru, kao i milijuni ljudi ispred televizijskih ekrana širom zemlje, u užasu su gledali kako Južni toranj pada.

Mary Matalin: Vidjeli smo kako se zgrada urušava.
Komodor Anthony Barnes: Tišina je bila zaglušujuća, a onda se sa svih strana začulo: “O moj Bože.”
Mary Matalin: Nevjerica.
Komodor Anthony Barnes: U PEOC-u smo imali četiri ili pet ogromnih televizijskih ekrana od 55 inča. Na njima smo pratili različite programe, ABC, CBS, Fox i NBC. Sjećam se da je Cheney, kao i svi mi ostali, bio zapanjen onim što je gledao. U to vrijeme televizijski zasloni od 55 inča bili su zaista veliki. Bilo je nevjerojatno gledati kako se tornjevi ruše.
Dick Cheney: Već godinama slušam nagađanja kako sam od tada drukčiji čovjek. Ja to ne bih rekao, ali spremno priznajem da gledanje koordiniranog i razornog napada na moju zemlju u podzemnom bunkeru u Bijeloj kući može utjecati na moje poimanje odgovornosti.
Mary Matalin: Moramo se odmah vratiti poslu.

Richard Clarke, savjetnik za borbu protiv terorizma, Bijela kuća: Mnogi od nas mislili su da Bijelu kuću nećemo napustiti živi.
Matthew Waxman: Jedna od stvari koje smo svi mi u PEOC-u bili svjesni je da su u Situacijskoj sobi Bijele kuće ostali naši kolege i prijatelji koji unatoč opasnosti nisu napustili svoja mjesta. U Situacijskoj sobi, koja je samo pola kata ispod zemlje, bila je iznimno aktivno zbog ljudi koji u normalnim situacijama nisu bili tamo, ali su osjećali da im je dužnost ostati i pomoći u kriznoj situaciji. Posebno početkom tog dana kad se moglo osjetiti da su naši bliski prijatelji i kolege u opasnosti.
Ian Rifield: Bilo je i frustracija jer smo samo sjedili. Svi su željeli uzvratiti. Mi smo obučeni da se nosimo s problemom, a mogli smo samo sjediti. U tom smislu bilo je dosta tenzija. Željeli smo što bolje zaštititi cijeli kompleks i ured predsjednika, ali radili smo što se moglo s onim što smo imali.
Condoleezza Rice: Ministar prometa Norm Mineta pratio je što se događa s raznim brojevima zrakoplova. Nazivao je i ispitivao: “Što se dogodilo sa 671? Što se dogodilo s 123?” Pokušavao je shvatiti što se događa.

Nic Calio, ravnatelj zakonodavnih poslova, Bijela kuća: Norm Mineta sjedio je ispred tih ekrana sa zrakoplovima. Bilo je impresivno vidjeti sve te brojne avione u zraku.
Condoleezza Rice: Moja je prva pomisao bila poslati poruku svijetu da Sjedinjene Američke Države nisu obezglavljene. Te slike mora da su bile zastrašujuće. Sigurno se činilo kao da se SAD raspada. Moj je zadatak bio zadržati prisebnost i pobrinuti se da ljudi širom svijeta ne paničare.
Nic Calio: Aktivnosti je bilo mnogo i stvari su se brzo događale, barem meni, pa nije bilo vremena za strah.
Matthew Waxman: Postojao je oštar kontrast između kaotičnog bombardiranja informacijama oko toga što se događalo u Washingtonu i širom zemlje – neke su bile točne, a neke nisu – te mirne i oprezne rasprave visokih dužnosnika.
Nic Calio: Živo sjećanje koje imam odnosi se na čahuru u kojoj smo se nalazili. Slali smo i primali sve te informacije, ali istodobno nismo znali gdje su naše obitelji. Tek smo tijekom popodneva uspjeli stupiti u kontakt sa svojim obiteljima. To me brinulo. Nisam znao gdje su moja djeca. Postojala je snažna neizvjesnost oko toga što se zapravo događa, što će se dogoditi i što će uslijediti.

Komodor Anthony Barnes: Predsjednik je bio sigurniji u zrakoplovu Air Force One nego da se pokušao vratiti kući i potpredsjednik Cheney je bez ikakve sumnje bio glavni. On je bio šef u tom prostoru i njemu smo donosili informacije.
Kako bi obranili naciju od iznenadnog napada, vladini dužnosnici u PEOC-u pozvali su vojsku i mali broj borbenih zrakoplova u bazama na sjeveroistoku zemlje stavili u stanje pripravnosti te ih koordinirali preko stožera Northeast Air Defense Sectora (NEADS) u gradu Romeu u saveznoj državi New York.
Pukovnik Bob Marr, zapovjednik NEADS-a: Nismo znali kako se nositi sa situacijom. Navikli smo štititi svoje granice daleko preko mora. Naše procedure nisu bile prilagođene ovome.
General-major Larry Arnold, zapovjednik 1. zračne armije u Continental United States North American Aerospace Defense Commandu u zračnoj bazi Tyndall na Floridi: Ne možemo vidjeti zrakoplov. Ne znamo gdje je zato što nemamo radare usmjerene prema SAD-u. Sve što je letjelo iznad SAD-a po definiciji se smatralo prijateljskim.
Poručnica Heather Lucky Penney, pilotkinja F-16, zračne snage Nacionalne garde u Washingtonu, smještena u zračnoj bazi Andrews u Marylandu: Naš zapovjedni lanac nije išao sve do NORAD-a (North American Aerospace Defense Command) ni do Prve zračne armije koje je nadzirala operacija iznad SAD-a. Oni nisu imali načina da nas kontaktiraju, nisu čak ni znali da je Nacionalna garda Washingtona spremna i dostupna. Nije bilo uputa za djelovanje. Nisam mogla ni zamisliti kakva bi to misija bila iznad američkog tla.

Komodor Anthony Barnes: Bio sam veza između naših operativaca, koji su bili na telefonu s dužnosnicima u Pentagonu, i konferencijske sobe u PEOC-u u kojoj su bili naši nadređeni. Pentagon je smatrao da postoji još jedan oteti zrakoplov i tražio je dopuštenje za rušenje identificiranog otetog komercijalnog zrakoplova. Pitao sam potpredsjednika i on je odgovorio potvrdno. Pitao sam ga ponovno da budem siguran: “Gospodine, mogu li potvrditi da ste dali dopuštenje?” Za mene kao vojnika i avijatičara, razumijevanje apsolutne dubine pitanja i odgovora bilo je presudno. Želio sam biti siguran da nema nikakvih nesporazuma oko toga što pitam. On je bez oklijevanja odgovorio da svaki potvrđeno oteti zrakoplov treba presresti i srušiti.
Pukovnik Matthew Klimow, izvršni pomoćnik dopredsjednika Združenog stožera oružanih snaga, generala Richarda Myersa, Pentagon: Nitko nikad nije razmišljao o potrebi rušenja civilnog aviona.
General-major Larry Arnold: Rekao sam Ricku Findleyju, koji je bio u stožeru NORAD-a u Colorado Springsu: “Rick, moramo dobiti dopuštenje. Možda ćemo morati srušiti avion koji leti prema Washingtonu. Treba nam predsjednička ovlast.”
Major Dan Caine, pilot F-16, zračne snage Nacionalne garde u Washingtonu, zračna baza Andrews, Maryland: Dao sam telefon našem zapovjedniku eskadrile kako bi od viših vladinih dužnosnika dobio upute o djelovanju.

Dick Cheney: To se moralo učiniti. Jednom kad je avion otet, unatoč tome što je bio pun putnika koji u tome nisu sudjelovali, a nakon što smo vidjeli što se dogodilo u New Yorku i Pentagonu, zaista nismo imali izbora. Nismo morali ni razmišljati.
Matthew Waxman: To zaista čini da vas stegne u grlu, kad čujete potpredsjednika kako daje zapovijed da se sruši neidentificirani zrakoplov koji leti prema glavnom gradu. To je bio jedan od najstrašnijih trenutaka tog dana, dijelom i zbog naglašenog osjećaja stalne opasnosti. Postojala je i spoznaja o enormnoj dilemi u kojoj su se našli oni koji odlučuju, i to u trenutku kad nije bilo vremena i uz nepotpune informacije.
Komodor Anthony Barnes: Znao sam bez ikakve sumnje da je to bio povijesni presedan, da nikad prije nismo dali dopuštenje za rušenje komercijalnog aviona. Vratio sam se do telefona, na vezi je bio neki general u Pentagonu, te nastavio razgovarati sa sigurne linije. Pobrinuo sam se da moj sugovornik shvati da sam pitao potpredsjednika i da je odgovor potvrdan. Nismo smjeli zastajkivati i zamuckivati jer emocije su u tom trenutku bile zaista vrlo jake. Srećom, nismo morali iskoristiti tu ovlast.
Josh Bolten, zamjenik šefa osoblja Bijele kuće: Potpredsjednik Cheney bio je vrlo čvrst i smiren. Očito je već prije prolazio kroz krize i nije bio u šoku kao većina nas.
Dick Cheney: Koliko god su događaji 9/11 bili loši, neki od nas su vježbali za kudikamo opasnije i teže okolnosti, recimo sveopći sovjetski nuklearni napad na SAD. To je pomoglo i te vježbe su nam dobro došle tog jutra.

Eric Edelman, glavni zamjenik pomoćnika potpredsjednika za poslove nacionalne sigurnosti, Bijela kuća: Imao je umirujući učinak na ljude zato što bi bilo sramotno dopustiti da nas naši osjećaji izdaju pred njim.
Condoleezza Rice: Bilo je trenutaka tog dana koji su se doimali kao bestjelesno iskustvo. Ali nastavili smo funkcionirati iako zapravo nismo mogli vjerovati što se događa. Nakon zapovijedi potpredsjednika Cheneyja, vojska je uspjela pronaći lovce spremne za borbu, čak i ako je to značilo polijetanje nenaoružanih aviona, koji bi poput kamikaza usmjerili vlastiti zrakoplov na oteti avion. Lovci nikad nisu stupili u kontakt s letom 93, a putnici i posada tog Unitedova leta istodobno su planirali sami spustiti zrakoplov.
Pukovnik Matthew Klimow: Bila je to vrlo bolna rasprava za sve nas. Nismo željeli da taj teret rušenja zrakoplova bude na jednom pilotu lovca, ali isto tako nismo željeli ni da taj pilot traži dopuštenje za rušenje duž zapovjednog lanca. Odlučeno je da piloti daju sve do sebe da odvrate zrakoplov, a ako postane jasno da on kreće prema gusto naseljenim područjima, ovlaštenje za rušenje može se prepustiti regionalnom zapovjedniku.

Namjeravali su se sudariti sa zrakoplovom

Poručnica Heather Lucky Penney, pilotkinja F-16, zračne snage Nacionalne garde u Washingtonu: Ovo zvuči kontraintuitivno, ali kad me važnost situacije pogodila, ostala sam bez emocija. Morala sam se fokusirati na ono što moram učiniti da bismo zaštitili svoj glavni grad i poletjeli.
Brigadir David Wherley, zapovjednik zračnih snaga Nacionalne garde u Washingtonu, smještene u zračnoj bazi Andrew u Marylandu: Moje tumačenje uputa Sassevileu bilo je: “Polazite na let bez naoružanja. Razumijete li što tražim od vas?” Sasseville i Penney su odgovorili potvrdno. Rekao sam im da budu pažljivi.
Potpukovnik Marc Sasseville, pilot F16, ratno zrakoplovstvo SAD-a: Dok smo hodali prema avionima, Lucky i ja smo na brzinu razgovarali o tome što trebamo učiniti i kako ćemo učiniti ono što je bilo nezamislivo ako budemo morali.

Poručnica Heather Lucky Penney: Namjeravali smo se sudariti sa zrakoplovom. Nismo imali nikakve projektile kojima bismo mogli srušiti zrakoplov. Dok smo uzimali letačku opremu, Sass me pogledao i rekao: “Zaletjet ću se u pilotsku kabinu.” Ja sam odlučila da ću krenuti prema repu zrakoplova.
Potpukovnik Marc Sasseville: Nismo baš imali puno opcija.
Poručnica Heather Lucky Penney: Nikad nismo uvježbavali ovakvo mobilizacijsko polijetanje. Obično bi trebalo 20 minuta da startamo avione, da pokrenemo sve avionske sustave, prođemo kroz sve provjere i ustanovimo funkcionira li sve kako treba te programiramo računala. To ne uključuje vrijeme za pregledavanje formulara, obilazak aviona i slično. Obično nam je potrebno pola sata do 40 minuta od izlaska kroz vrata do polijetanja.

Pukovnik George Degnon, zamjenik zapovjednika 113. eskadrile, zračna baza Andrews: Učinili smo sve što je bilo moguće da bi avion poletio.
Poručnica Heather Lucky Penney: Upalila sam radio i vikala svome šefu posade: “Povuci ručni gas!” On je to učinio, a ja sam povukla svoju ručicu. Šef posade trčao je ispod repa i pritiskao sigurnosne prekidače kako bi sve bilo spremno za polijetanje, a ja sam već vozila pistom. Nisam uopće imala inercijski navigacijski sustav. Imala sam sreće što je nebo bilo vedro jer nismo imali sve potrebne avionske sustave. Nisu bili uključeni kad smo polijetali.
Potpukovnik Marc Sasseville: Pomislio sam kako imamo ponešto problema.
Poručnica Heather Lucky Penney: Sass i ja smo bili uvjereni da ćemo presresti Unitedov let 93 i srušiti ga.

Potpukovnik Marc Sasseville: Razmišljao sam o moralnom i etičkom opravdanju potrebe mnogih nasuprot potrebama nekolicine.
Poručnica Heather Lucky Penney: Iskreno sam vjerovala da je to moje posljednje polijetanje. Ako učinimo ono što treba, to je bilo to.
General-major Larry Arnold, zapovjednik 1. zračne armije u Continental United States North American Aerospace Defense Commandu u zračnoj bazi Tyndall na Floridi: Bob Marr kaže kako sam mu rekao da ćemo “oduzeti živote u zraku kako bismo spasili živote na zemlji”.
Poručnica Heather Lucky Penney: Pogled na Pentagon je bio nadrealan. Gledala sam u veliki crni stup dima. Nismo bili visoko, oko 3000 stopa. Nismo se penjali iznad 3000 stopa, barem u tom prvom naletu.
Potpukovnik Marc Sasseville: Moja kabina bila je puna dima. Da budem iskren, bilo mi je mučno, ali ne od smrada, nego pomisli da smo bili napadnuti na našem tlu. Nisam mogao vjerovati da su se probili i izveli ovakav napad.
Poručnica Heather Lucky Penney: Pravi junaci su putnici na letu 93 koji su se bili spremni žrtvovati.
Potpukovnik Marc Sasseville: Donijeli su odluku, koju onda mi nismo morali donijeti.

Na letu 93

U posljednjim minutama United Airlinesova leta 93 putnici i posada koristili su telefone na svojim sjedištima kako bi nazvali prijatelje, obitelji i operatore United Airlinesa i obavijestili ih o otmici. Nekoliko minuta prije 10 sati putnik na Unitedovu letu 93 Edward Felt, oženjeni 41-godišnjak s dvoje djece koji je putovao poslovno kao računalni inženjer BEA Systemsa, nazvao je 911 iz aviona i dobio službenika Johna Shawa iz okruga Westmorelanda u Pennsylvaniji. Bio je to prvi signal vlastima u Pennsylvaniji da na nebu iznad njih ima problema. Ovo je skraćeni transkript tog poziva.

Ed Felt: Otmica u tij…
John Shaw: Oprostite? Hej, netko prijavljuje…
Felt: Otmica u tijeku.
Shaw: Gospodine, gubim Vas, gdje se nalazite?
Felt: Unitedov let 93.
Shaw: Čekajte malo, čekajte Unitedov let. Unitedov let 93.
Felt: Otmica u tijeku!
Shaw: OK, gdje ste sad? Gdje se nalazite?
Felt: Ja sam u toaletu na Unitedovu letu 93.
Shaw: OK, gdje se nalazite?
Felt: Ne znam.
Shaw: Gdje ste?
Felt: Ne znam gdje se avion nalazi.
Shaw: Odakle ste poletjeli?
Felt: Iz Newarka za San Francisco.
Shaw: Shvatio sam. OK, ostanite na vezi.
Felt: Pokušavam… (nerazumljivo) u toaletu. Ne znam što se događa.
Shaw: Hej, neka netko nazove FAA u Newarku i San Franciscu i kaže im da imaju otmicu u tijeku. OK. nazovite nekoga na aerodromu. Imamo otmicu u tijeku.

****

Alice Ann Hoglan, majka Marka Binghama, putnika na Unitedovu letu 93: Posebnost leta 93 je u tome da je bio u zraku dulje nego ostali letovi. Ljudi u avionu saznali su sudbinu ostala tri leta i pokušali spriječiti otmičare znajući da neće uspjeti spasiti vlastite živote.

Deena Burnett, supruga Toma Burnetta, putnika na Unitedovu letu 93: Bilo je tiho i mogla sam osjetiti kako mi srce lupa. Tom mi je preko telefona rekao: “Čekamo da dođemo iznad ruralnog područja. Onda ćemo opet preuzeti avion.” Bila sam uplašena i preklinjala sam ga: “Ne, Tom. Samo sjedni, budi miran, budi tiho i ne privlači pažnju na sebe.” A on je odgovorio: “Ne, Deena. Ako namjeravaju srušiti avion, mi moramo nešto učiniti.” Onda sam ga pitala: “A što je s vlastima?” Na to je rekao: “Ne možemo čekati na vlasti. Nisam siguran da oni mogu išta učiniti. Sve je na nama. Mislim da možemo uspjeti.” Šutjeli smo nekoliko sekundi, a potom sam rekla: “Što želiš da napravim? Što mogu učiniti?” Rekao mi je da se molim i dodao: “Ne brini se. Nešto ćemo napraviti.” Potom je prekinuo vezu. Više nikad nije nazvao.

Jedan od putnika, Todd Beamer, dobio je operatoricu Verizon Airfonea Lisu Jefferson.

Lisa Jefferson: Dok je avion ponirao, u pozadini se čulo komešanje. Čula sam kako stjuardesa vrišti. Ljudi su vikali: “O Bože! Isuse, pomozi nam!” On me pitao mogu li nazvati njegovu ženu u slučaju da on ne preživi. Rekla sam mu da hoću, ali sam ga pitala želi li da ga odmah spojim s njom. Rekao da je ne želi uznemiriti. U siječnju su trebali dobiti treće dijete, a znao je da je sama kod kuće. Dao mi je broj telefona svoga doma.

Lyzbeth Glick, supruga Jeremyja Glicka, putnika Unitedova leta 93: Jeremy je rekao da će zajedno s trojicom putnika, koji su njegove građe, skočiti na otmičara s bombom i pokušati preoteti avion. Pitao me smatram li da je to dobra ideja. Kratko smo raspravljali. Rekao je da će oni glasati i pitao što mislim da trebaju učiniti. Rekla sam: “Učinite to.” On je bio jak čovjek, oko 185 cm i 100 kg. Bio je američki prvak u džudu pa se znao obraniti. Šalio se i rekao kako je uzeo nož za maslac s doručka. Unatoč svemu, uspio se i našaliti. A onda je rekao: “Sad ću prekinuti vezu. Odmah se vraćam. Volim te.”

Philip Bradshaw, suprug Sandre Bradshaw, stjuardese Unitedova leta 93: Razgovarali smo o tome koliko se volimo i koliko volimo svoju djecu. Potom je rekla: “Svi trče prema prvoj klasi, moram ići. Bok.” To su bile njene posljednje riječi koje sam čuo.

Lisa Jefferson: Todd se okrenuo prema nekome i rekao: “Jeste li spremni?” Čula sam kako odgovaraju potvrdno. Onda je rekao: “OK. Idemo.” To je bilo zadnje što sam čula.

Transkript snimača zvuka u pilotskoj kabini United Airlinesova leta 93.

9:57
Glas na arapskom: Što je to?
Glas na arapskom: Tučnjava?
Glas na arapskom: Da?
Glas na arapskom: Idemo, momci. Alah je velik. Alah je velik. Oh, momci. Alah je velik.
Glas na arapskom: O Alahu. O Alahu. Oh, ti najmilostiviji.

(Zvuci borbe i stenjanja)
Glas na engleskom: Ostanite iza.
Glas na engleskom: U pilotsku kabinu! U kabinu!
Glas na arapskom: Žele ući unutra. Držite, držite iznutra. Držite iznutra.
Glas na engleskom: Držite vrata.
Glas na engleskom: Zaustavite ga.
Glas na engleskom: Sjedni. Sjedni. Sjedni.
Glas na arapskom: Ima nekih ljudi. Svi ti momci.
Glas na engleskom: Zgrabimo ih.
Glas na engleskom: Sjedni.
Glas na arapskom: Vjerujte u Alaha i u njega.
10:00
Glas na arapskom: Nema ničega.
Glas na arapskom: Je li to sve? Hoćemo li završiti?
Glas na arapskom: Ne, ne još.
Glas na arapskom: Kad svi dođu, onda ćemo dovršiti.
Glas na arapskom: Nema ničega.
Glas na engleskom: Ozlijeđen sam.
Glas na arapskom: O Alahu. o Alahu. O milostivi.
Glas na engleskom: Moramo u pilotsku kabinu. Ako ne uspijemo, svi ćemo umrijeti.
Glas na arapskom: Gore, dolje. Gore, dolje, u kabini. Gore, dolje. Saeed, gore, dolje.
Glas na engleskom: Krenimo.
Glas na arapskom: Alah je velik. Alah je velik.
Glas na arapskom: Je li to kraj? Mislim, da ga povučemo dolje?
Glas na arapskom: Da, stavi to unutra i povuci dolje.
Glas na arapskom: Isključi kisik. Isključi kisik. Isključi kisik. Isključi kisik.
Glas na arapskom: Gore, dolje. Gore, dolje.
Glas na arapskom: Što?
Glas na arapskom: Gore, dolje.
Glas na engleskom: Isključite ih. Isključite ih.
Glas na engleskom: Idemo, idemo, kreni, kreni.
Glas na engleskom: Pojačaj.
Glas na arapskom: Dolje, dolje.
Glas na arapskom: Povuci dolje. Povuci dolje.
Glas na engleskom: Dolje. Gurni, gurni, gurni, gurni, gurni.
Glas na arapskom: Hej. Hej. Daj mi to. Daj mi to.
Glas na arapskom: Daj mi to. Daj mi to. Daj mi to.
Glas na arapskom: Daj mi to. Daj mi to. Daj mi to.
10:03
Glas na arapskom: Alah je velik.
Glas na arapskom: Alah je velik.
Glas na arapskom: Alah je velik.
Glas na arapskom: Alah je velik.
Glas na arapskom: Alah je velik.
Glas na engleskom: Ne!
Glas na arapskom: Alah je velik. Alah je velik.
Glas na arapskom: Alah je velik. Alah je velik.

U 10:03, United Airlinesov let 93 srušio se na napušteni rudnik ugljena u okrugu Somerset u Pennsylvaniji. Svih 40 putnika i članova posade je poginulo, kao i četiri otmičara.