Da je Božo Ljubić političar od integriteta uopće ne treba sumnjati. Poznate su njegove u nebo vapijajuće jadikovke zbog izbora Željka Komšića u Predsjedništvo BiH. Te jadikovke izgovarao je čovjek koji je izravni krivac što su Hrvati osam godina u Predsjedništvu BiH gledali nekoga koga nisu tamo htjeli vidjeti a kamoli izabrati. Da, Ljubić je jedan od kreatora ”slučaja Komšić’’. Hrvati uglavnom svoju ljutnju usmjeravaju prema Sarajevu i Bošnjacima, a jedan od glavnih krivaca za njihovu frustraciju Komšićem upravo je Božo Ljubić, čovjek koji je Harisu Silajdžiću pomogao da sruši tzv aprilski paket ustavnih reformi. Podsjetimo, ovim reformama je, između ostalog, bilo predviđeno da se članovi Predsjedništva biraju u državnom Parlamentu a ne direktno na izborima. Drugim riječima, da je aprilski paket prošao Komšićev izbor za šefa države ne bi bio moguć bez saglasnosti hrvatskih delegata u Parlamentu. I onda taj isti Ljubić godinama drvi o problemu koji je sam stvorio. Da nije urnebesno smiješno bilo bi samo smiješno.
Naime lako je dokazati da Ljubić jest simbol političkog integriteta u BIH. Nije on naime travanjski paket rušio zbog načina izbora člana Predsjedništva u njemu, koji nije bio sporan, nego stoga jer je travanjski paket omogućavao daljnju manipulaciju domom naroda u FBIH, i da je prošao vlade poput Platforme postale bi u FBIH legalnost budući da bi se izbornom invazijom na mjesta koja pripadaju manjem konstitutivnom narodu, redovno moglo manipulirati jednom trećinom zastupnika u tom domu. Upravo je g. Ljubić tužbom Ustavnom sudu srušio taj nepravedni amandman austrijskog pljačkaša banaka koji se u BIH jedno vrijeme u šali predstavljao kao Wolfghang Petritsch.
Dakle nema govora o Ljubićevoj nekonzistentnosti po tom pitanju. Naročito ako se zna da je sam HNS kod rješavanja slučaja Sejdić Finzi predagao i rješenje o izboru članova Predsjedništva BIH kroz parlament prije nekoliko mjeseci.
No kad smo kod nekonzinstentnosti g. Šimić se mogao sjetiti g. Martina Raguža koji je također rušio travanjski paket, s argumentacijom da on omogućava daljnje preglasavanje Hrvata, da bi prije koju godinu na mjesto predsjednika BIH pokušao doći preglasavanjem Hrvata u BIH. Inače Ljubić je svoju konzistentnost dokazao i 2010-e odbivši ući u vlast mimo legitimne političke volje naroda za čija se prava bori. To je jedini slučaj u povijesti Bosne i Hercegovine, da neka stranka odbija ući u vlast zbog političkih principa kojih se ne odriče. Nikada poslije toga, niti prije toga, to se nije dogodilo. Šteta je što te stranke danas nema, i da je ono što je ostalo od 90-ke danas naoštreno na Ljubića, i po sarajevskim medijima mašu sisicama i guzekima, te uvjeravaju javnost kako liče na američke filmske zvijezde.
Šimićev tekst je sjajno napisan literarno. Zapravo odličan, no poptuno činjenično promašen. U dijelu u kojem piše o Kojoviću, nemamo prigovora, njegov stav, osim što moramo g. Kojoviću odati javno priznanje jer je jedini sarajevski političar koji je došao u Trusinu i Doljane odati počast pobijenima. Zločinima koje je osudio, i na tome mu svaka čast.
Poskok.info
wpDiscuz