U ovoj seriji članaka pokušat ću predstaviti fenomen komunikacije koji, na prvi pogled, djeluje jednostavno zbog činjenice da je to nešto što stalno činimo te se neprestano događa oko nas, ali o komunikaciji se može itakako puno reći.
Prije svega, valja objasniti što komunikacija uopće jest. Kada razgovaramo sa drugom osobom, kažemo da komuniciramo. Ako nekome pišemo pismo, također komuniciramo. A čak i ako ništa ne izgovorimo niti napišemo, i dalje svojom pojavom šaljemo određene poruke. Komuniciramo i sa transcendentnim – kada se molimo ili kada voljenoj preminuloj osobi, u svojim mislima ili na glas, nešto poručujemo. Međutim, komunikacija ne mora isključivo biti nešto ljudsko. Kada pas laje na nekoga, on također, na neki način, komunicira i želi nešto reći. Kada vidimo umjetničko djelo, neovisno je li riječ o slici, građevini ili poeziji, ono nam isto pokušava nešto „poručiti“. Pa čak možemo ići i do toga da, kada smo bolesni i osjećamo određene simptome, naše tijelo nama zapravo poručuje da nešto nije u redu.
Prema tome, što je zapravo komunikacija? Ona je svugdje oko nas i, htjeli mi to ili ne, neprestano komuniciramo. Čak i onda kada toga nismo svjesni, razne poruke šaljemo svojim izgledom, držanjem, neverbalnim znakovima, tonom glasa te načinom kako pristupamo nekome ili nečemu. Ako se trudimo ne komunicirati, to je isto način komunikacije jer šaljemo određenu poruku. Komunicirati možemo i preko nečega što stvaramo ili činimo. Primjerice, kada umjetnik stvara umjetničko djelo ili kada pisac nešto napiše, on preko tog umjetničkog djela šalje određenu poruku svima onima koji će tom djelu biti izloženi. Mnogi su oni koji su poslali svijetu iznimno važne i utjecajne poruke čak i nakon svoje smrti. Ljudi su vidjeli razumjeli što im je osoba poručila svojim životom, svojim djelovanjem ili svojom umjetnošću.
Drugo je pitanje, kome šaljemo poruku? Često smo toga svjesni – kada razgovaramo s prijateljem, poruku šaljemo njemu. Međutim, poruka može biti primljena od strane bilo koga. Primjerice, osoba koja je na javnom prostoru nasilna ili vidno alkoholizirana, šalje svim prolaznicima poruku o sebi, čak i onima s kojima nije stupila u neposredni kontakt. Moglo bi se reći da je komunikacija prenošenje određene poruke između onoga koji tu poruku svjesno ili nesvjesno šalje i onoga koji tu poruku prima ili kojemu je ta poruka namjenjena.
Komunikacija nije uvijek uspješna. Problemi u komunikaciji češći su nego što uopće možemo zamisliti. Razloga za to je izuzetno puno, ali navest ću neke koje smatram bitnima.
1. Ne slušamo ili ne želimo čuti
Ovo je nešto što će malo tko priznati, ali naše slušanje druge osobe često nije adekvatno. Ili ne obraćamo (dovoljno) pozornost na sadržaj ili na osobu koja nam nešto poručuje, smatramo da znamo što će osoba reći, odnosno iskomunicirati pa dijelovi poruke samo „prođu pokraj nas“ ili čujemo „ono što želimo čuti“. Naime, ponekad smo skloni bježati od svega onoga što nam izaziva neugodu, a to su, između ostalog, i poruke i informacije s kojima se ne slažemo, koje nam se ne sviđaju, koje pred nas stavljaju osobnu odgovornost ili koje naglašavaju nedosljednosti ili moralno upitna djelovanja u našem vlastitom životu. Stoga ponekad „filtriramo“ poruke te ono što nam nije po volji, svjesno ili nesvjesno, ignoriramo.
To se također može povezati sa ljudskim dostojanstvom. Naime, neslušanje neke osobe i onoga što je ona uistinu htjela poručiti predstavlja i nepoštivanje same osobe, a samim time i ignoriranje njezinog dostojanstva. Možemo i važno je suprotstaviti se pogrešnim i nemoralnim porukama koje nam netko drugi poručuje, ali to treba činiti otvoreno sa punim uvažavanjem dostojanstva te osobe. Na taj način čuvamo vlastiti integritet, a i povećavamo šansu da će nas druga osoba poslušati.
2. Podrazumijevamo
Jedna od najčešćih pogrešaka u komunikaciji je podrazumijevanje. Smatramo da, samo zato što smo poslali poruku onako kako smo to htjeli ili kako je nama razumljivo, da će i drugoj osobi to također biti jasno. Međutim, zanemarujemo činjenicu da drugi ljudi ne razmišljaju niti ne „obrađuju informacije“ jednako kao i mi – kreću od drugačijih premisa, proživjeli su drugačija iskustva i znanja koja imaju nisu ista kao naša. I to ne mislim na razini različitih skupina (iako bi se i o tome moglo raspravljati) već na razini svakog pojedinca. Različiti pojedinci će identičnu poruku na vrlo različite načine shvatiti.
Stoga, ukoliko želimo kvalitetno komunicirati, iznimno je bitno krenuti od pretpostavke da se u životu ništa ne podrazumijeva, neovisno o tome je li to objektivno tako ili nije. Kada šaljemo poruku, trebamo biti spremni na to da apsolutno sve što nismo eksplicitno naglasili može biti tumačeno na različite načine. I to se stalno događa, vrlo često je to nesvjesno i nenamjerno nerazumijevanje, a ponekad može biti i namjerna zlouporaba naše nedorečenosti. A zašto ostaviti otvorenu mogućnost za to?
Naravno, tu je bitno razlučiti odgovornost svake osobe za svoje postupke. Naša je odgovornost poslati cjelovitu poruku sa svime što nam je bitno da poručimo, a na drugoj osobi je da tu poruku primi onako kako smo je mi poslali, bez manipulacija i „filtriranja“. Ako jedna strana „zakaže“, komunikacija će biti neuspješna, ali odgovornost je isključivo na njemu, ne na drugoj strani.
3. Nismo „na istoj valnoj duljini“
Ljudi komuniciraju na različite načine. Primjerice, svi smo različitog temperamenta. Netko će vikanje protumačiti kao nešto agresivno i neprijateljsko, a netko drugi kao normalan i „strastven“ način razgovora. Zatim, koliko god se trudili biti eksplicitni u komunikaciji, to nikada ne možemo biti u potpunosti. Različiti neverbalni znakovi različitim ljudima ne moraju značiti isto, kao niti metafore i rečenične konstrukcije koje koristimo u komunikaciji. Nekome određene geste mogu označavati nepoštovanje prema drugoj osobi, a drugome ne. To može biti povezano i sa znanjem. Naime, dva stručnjaka ili dva „laika“ mogu lakše razgovarati o određenoj temi neko kada jedna osoba puno zna o tome, a druga manje jer, u tom slučaju, ne mogu ravnopravno raspravljati.
Generalno, ljudi se bolje slažu s onima koji su im slični. To može biti zbog zajedničkih aktivnosti i načina života, zajedničkog svjetonazora i pogleda na svijet, ali i zbog boljeg razumijevanja, što je upravo povezano sa time koliko smo slični u razumijevanju određenih poruka koje šaljemo ili primamo.
Prema tome, ukoliko se sa nekom osobom ne razumijete, potpuno je opravdano reći da jednostavno „niste na istoj valnoj duljini“.
4. Ne znamo kako uspješno komunicirati
I, na kraju, jedan od ključnih uzroka loše komunikacije jest činjenica da mnogi ne znaju što komunikaciju čini uspješnom, odnosno neuspješnom i kako kvalitetno komunicirati. I to je u redu – kako bi znali? Međutim, uvijek se trebamo vratiti na to što mi možemo učiniti kako bismo bilo što, a tako i komunikaciju, učinili uspješnijom.
Stoga će u sljedećem nastavku biti navedeno nekoliko praktičnih i konkretnih savjeta za dobru komunikaciju.