Julian Assange, urednik WikiLeaksa, postao je globalno poznat 2010. kada je objavljen ogroman broj tajnih dokumenata američke vlade i vojnih izvješća o dotad nepoznatim stvarima o ratu u Iraku i Afganistanu. U televizijskom intervjuu u rujnu prošle godine, bilo je jasno da Assange ima još mnogo toga za reći o “Svijetu prema američkom carstvu,” kako je podnaslov njegove najnovije knjige “The WikiLeaks Files.”
Zatvoren unutar ekvadorskog veleposlanstva u Londonu, gdje je dobio politički azil prije četiri godine, gospodin Assange je počeo širiti teorije o Sjedinjenim Državama kao zemlji-nasilnici koja gradi svoj imperij šireći priče o ljudskim pravima, dok s druge strane uvodi vojno-obavještajni sustav kako bi druge zemlje stavila pod svoj utjecaj, a uz to i kažnjava pojedince poput njega koji se usude govoriti istinu.
Značajno je, međutim, da Assange u cijeloj svojoj analizi, ne kritizira drugu svjetsku silu, Rusiju, odnosno njenog predsjednika Vladimira Putina, koji je daleko od ideala transparentnosti prema mjerilima WikiLeaksa. Putinova vlada je poznata po rigoroznim kaznama prema protivnicima režima; špijuniranju, zatvaranju, a ponekad i ubijanju protivnika. O zamršenom odnosu Assangea i Putina piše New York Times u ekstenzivnom tekstu.
Uloga ruske vlade
Assange i WikiLeaks ponovno su se našli u središtu pozornosti ovih dana, najavama i obećanjima da će biti još objava koje bi mogle uzdrmati visoke krugove. U srpnju, WikiLeaks je objavio oko 20 tisuća mailova Demokratskog nacionalnog odbora. Jasna je to poruka organizacije premaHillary Clinton. Assange ju je već i ranije otvoreno kritizirao, a najavio je i još objava koje bi mogle naštetiti njenoj kampanji u borbi protiv republikanca Donalda Trumpa. WikiLeaks je uzdrmao javnost i najavom objave dragulja američkih sigurnosnih službi – objave novog seta kodova za cyber špijuniranje.
Vlasti Sjedinjenih Država prilično su uvjerene da iza hakiranja Demokratske stranke stoji ruska vlada, sumnjaju i da su kodove možda ukrali Rusi. Pitanje koje se postavlja je je li WikiLeaks postao stroj za objavljivanje kompromitirajućih materijala koje prikupe ruski špijuni? I ono još bitnije, koja je točno veza između Assangea i Putinova Kremlja?
Ta pitanja se sve više postavljaju u kontekstu ruske uloge u američkoj predsjedničkoj kampanji. Putin, koji se više puta sukobljavao s Clinton, još dok je bila državna tajnica, javno je pohvalio Trumpa. Trump pak poziva na uže veze između Rusije i Sjedinjenih Država, te uzvraća komplimente Putinu.
Poručio da radi u interesu javnosti
Od samog osnutka WikiLeaksa, Assange je poručivao kako mu je glavna motivacija korištenje kriptografije u svrhu zaštite ljudskih prava, te kako će se usredotočiti na autoritarne vlasti, poput one kakva je u Rusiji. No, pregledom aktivnosti WikiLeaksa tijekom godina koje je Assange proveo u azilu, istraga NYT je došla do drukčijeg uzorka; je li WikiLeaks, slučajno ili namjerno, puštao dokumente i priopćenja, koja idu u korist Rusiji, a na štetu Zapada?
U krugovima američkih vlasti prevladava mišljenje da Assange i WikiLeaks vjerojatno nemaju nikakvih direktnih veza s ruskim tajnim službama. No, isto tako, u slučaju hakiranja emailova Demokratske stranke, poručuju kako je Moskva bila upućena u radnje WikiLeaksa.
Assange je pak u intervjuu koji je u srijedu dao The Timesu poručio kako su histeriju o Rusima raširili gospođa Clinton i demokrati. Poručio je i kako WikiLeaks ne štiti nijednu grupaciju, te kako rade u službi javnosti da dobije uvid u korumpiranu mašineriju koja pokušava vladati.
‘Svi kritiziraju Rusiju, to je postalo dosadno’
Assange se tom prilikom osvrnuo i na pitanje Rusije, koju je opisao kao ‘bitnog igrača na svjetskoj pozornici’, uspoređujući je s Kinom i Sjedinjenim Državama. Obzirom na ograničene resurse i jezične barijere, zašto bismo se usredotočili na Rusiju, zapitao se Assange. “U svakom slučaju, korupcija u Kremlju je stara priča. Svaki čovjek i njegov pas kritiziraju Rusiju, a to je postalo malo dosadno, zar ne?” smatra Assange.
Nedavni događaji pak, otvorili su nove sumnje po pitanju transparentnosti WikiLeaksa. Izvršni direktor Sunlight Foundationa, ureda zaduženog za tranparentnost vlade, John Wonderlich smatra da WikiLeaks objavljuje ono što je u njihovom interesu, a ne sve što bi moglo biti od javnog interesa. “Borba za transparentnost bi trebala biti globalna, barem je tako Assange tvrdio u početku,” smatra istraživački novinar Andrei A. Soldatovkoji piše o ruskim tajnim službama. Dodaje kako je čudno da Assange takav princip ne primjenjuje, barem kada je u pitanju Rusija.
Optužbe za zlostavljanje
Počeci WikiLeaksa sežu deset godina unatrag, 2006. kada je Assange, koji je inače Australac, pokrenuo internetsku stranicu s još devetoro suradnika. Jedan od ciljeva je, poručio je tada, pomoći razotkriti ‘ilegalno ili nemoralno’ ponašanje unutar vladajućih krugova na Zapadu. No, poručio je i kako su glavni fokus tiranski režimi kakvi su oni u Kini, Rusiji i središnjoj Euroaziji.
Ubrzo nakon objave ratnih dnevnika 2010., Assange je za Moskovski list, rekao kako ima kompromitirajuće materijale o Rusiji, ruskoj vladi i nekim biznismenima. No, ubrzo nakon toga njegov se život okrenuo naglavačke.
Dvadesetog studenoga iste godine, izdan je međunarodni nalog za njegovo uhićenje zbog optužbi za navodno seksualno zlostavljanje u Švedskoj. Assange je to negirao. Osam dana kasnije, WikiLeaks je objavio niz dokumenata State Departmanta. Objava povjerljive diplomatske prepiske, većinom od zadnje tri godine, stvorila je izuzetne neugodnosti State Departmentu, ali i bacila sjenu na rad američke diplomacije.
Podrška iz Rusije
U nizu tih dokumenata riječ je bila o Rusiji, u jednom slučaju naziva je se “mafijaškom državom.” No, ova objava više je naštetila interesima Sjedinjenih Država. Dužnosnici u Kremlju ostali su prilično mirni. Tom prigodom ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov nazvao je Assangea ‘sitnim lopovom koji se vrzma po internetu.’
Assange je malo nakon toga opet najavio kako će objaviti dokumente o tajnim poslovima Kremlja. No, ta najava nikad se nije ostvarila. Umjesto toga, krenuli su pravni problemi za Assangea, a u njegovu obranu staje upravo ruski predsjednik Vladimir Putin.
Krajem studenog te 2010. godine, vlasti Sjedinjenih Država najavile su istragu protiv WikiLeaksa. Hillary Clinton, koja je tada bila državna tajnica, obećala je poduzimanje agresivnih koraka za one koji su odgovorni za hakiranje State Departmenta. Već sljedećeg mjeseca, londonska policija uhitila je Assangea zbog onog navodnog silovanja u Švedskoj. Bojao se da će ga predati Amerikancima. No, braneći se sa slobode i boreći protiv izručenja, Assange je zaštitu našao u kući Vaughana Smitha, svoga simpatizera koji je smatrao da je Assange žrtva.
Dobio je rusku vizu
Nedugo nakon tih događaja, Putin je održao press konferenciju s francuskim premijerom u kojem je odgovorio na pitanje zašto su diplomatski krugovi Zapada prikazali Rusiju kao nedemokratsku zemlju. “Što se tiče demokracije, ona bi trebala biti potpuna. Zašto je onda gospodin Assange iza rešetaka?” zapitao se Putin. “Postoji jedna američka izreka; onaj tko živi u staklenoj kući, ne bi trebao bacati kamenje”
To je bio prvi put da se Putin javno zauzeo za Assangea. Proces protiv njega nazvao je politički motiviranim. Rekao je kako je osnivač WikiLeaksa progonjen jer je objavio informacije koje je dobio od američke vojske o akcijama SAD-a na Bliskom istoku, uključujući Irak.”
U siječnju 2011. Kremlj je dao Assangeu vizu, a jedan ruski dužnosnik čak ga je predlagao za Nobelovu nagradu za mir. Sljedeće godine odnosi Assangea i Rusije su se dodatno produbili kada je dobio show na teleiziji Russia Today. Assange je bio domaćin, a show od 12 nastavaka se zvao ‘Svijet sutra’. U lipnju 2012. Assange je izgubio žalbu protiv izručenja Švedskoj i dobio azil u malenoj ambasadi Ekvadora u Londonu.
Čovjek koji je uspio zasjeniti Assangea
Godinu dana kasnije, čovjek koji će uskoro zasjeniti Assangea kao zviždača ukrcao se u avion za Hong Kong. Radilo se o Edwardu J. Snowdenu,zaposleniku Nacionalne SIgurnosne Agencije, koji je zapanjio svijet objavom dokumenata o dotad nepoznatom američkom programu praćenja online komunikacija.
Snowden tisuće klasificiranih dokumenata nije dao WikiLeaksu. Ipak, na Assangeov prijedlog ukrcao se na avion za Moskvu, u pratnji kolegice s WikiLeaksa Sarah Harrison. Bilo je to 23. lipnja 2013. Snowden je i danas u Moskvi. Zapravo, Snowden se nadao preko Rusije doći do Južne Amerike, no Assange je kasnije rekao kako takav plan nije podržao jer je mislio da Rusija najbolje može zaštititi Snowdena od otmice CIA-e ili nečeg goreg.
“Savjetovao sam Edwardu Snowdenu ono što mislim, da će mu biti najsigurnije u Rusiji,” poručio je malo nakon ovih događaja Assange. Priznao je kako je nekoliko godina unatrag, još 2012. i sam razmišljao o selidbi WikiLeaksa u Rusiju, no njegovi suradnici bili su skeptični prema tome zbog režima koji je u Kremlju.
Djetinjasta tendencija
Čak i oni koji podržavaju WikiLeaks i Assangea vide kao neku vrstu heroja današnjice, kažu da je pomalo djetinjasta ta njegova tendencija da svijet dijeli na one koji ga podržavaju i one koji su protiv njega. Tijekom njegova boravka u izolaciji u ekvadorskoj ambasadi, pod stalnim nadzorom, njegovo nepovjerenje prema Zapadu se pojačalo dok je Kremlj u njegovim očima sve više postajao ‘bedem protiv zapadnog imperijalizma,’ priča jedan od njegovih znanaca.
Druga osoba, koja je surađivala s WikiLeaksom kaže: “On sve gleda na onaj način kakvo je njegovo osobno iskustvo. Amerika i Hillary Clinton su mu uzrokovali nevolje, a Rusija nije nikada” Jedan od njegovih bliskih bivših partnera kaže da je rezultat svega sukob sa Sjedinjenim Državama. A osoba koja se najčešće okoristi tim sukobom je Putin. Assange ipak tu i tamo zna kritizirati Putina, no u većini slučajeva to su mlake kritike, upućene na neke usputne poteze ruskog vođe.
Tempirane objave
WikiLeaks je često puta objavljivao dokumente baš kada je to Rusiji najviše odgovaralo. Primjerice, objavljeni su dokumenti o Saudijskoj Arabiji i Turskoj koji su saveznici Sjedinjenih Država. Dokumenti o Saudijskoj Arabiji, objavljeni su nekoliko mjeseci nakon što ih je Putin optužio za smanjenje cijena nafte na štetu ruskog gospodarstva.
Drugi set dokumenata vremenom objave išao je na ruku Rosatomu, ruskoj državnoj firmi za atomsku energiju. Dokumenti su kompromitirali firme, među kojima i glavne konkurente Rosatoma, kako bi lakše dobili posao u Srednjoafričkoj Republici. Tako je 2012. prilikom objave dokumenata o Siriji, naglašeno kako su dokumenti neugodni za Bašara al Asada i njegov režim, ali i njegove protivnike. Otada Assange kritizira Sjedinjene Države za namjerno destabiliziranje Sirije, no ne napada Rusiju ili Asadov režim.
Borba protiv TTIP-a
Fokus WikiLeaksa od studenog 2013. pa do svibnja 2016. bio je i na trgovačkim sporazumima (TTIP); između SAD-a, Japana i 10 pacifičkih zemalja, i onom između SAD-a i zemalja Europske unije. Rusija je bila isključena iz sporazuma, ali i najglasniji protivnik istih. Putin ih je nazivao pokušajem Amerike da zavlada globalnom ekonomijom.
Objave WikiLeaksa aludirale su na nepravednost i izazvale su kontorverze u javnosti. Materijal je objavljen u najkritičnim trenucima pregovora, s očitim ciljem da se sporazumi prekinu, smatraju američki trgovinski dužnosnici.
Američke obavještajne službe sumnjale su da je Assange sporne dokumente dobio od Snowdena, no to je kasnije demantirano. Assange je nedavno i potvrdio da je imao odvojene izvore iz Nacionalne sigurnosne službe. To je otvorilo sumnju da u NSA postoji još zviždača. No, pojavila se i sumnja da je Assange dokumente dobio od FSB-a, ruske obavještajne agencije. “On im ne vjeruje baš. No, ako bi mu hakeri predali dokumente, uzeo bi ih. Nikada nije previše temeljito provjeravao izvore ili motive,” kaže sugovornik NYT-a koji je želio ostati anoniman.
Čudan stav oko Panama Papersa
U travnju ove godine svijet je potresla afera poznata kao Panama Papers. Iscurilo je 11,5 milijuna dokumenata u kojima se kompromitiralo niz dužnosnika i firmi diljem svijeta.
No, ono što je šokiralo neke novinare je bio potez WikiLeaksa. Među većim pričama bila je ona o bliskom prijatelju Vladimira Putina, violončelistuSergeju P. Rodluginu. Dokumenti su sugerirali kako je Rodlugin zatajio milijarde dolara. Vijest su prenosili svjetski mediji. WikiLeaks je tada serijom objava na Twitteru pisao kako je zapravo riječ o napadu američkih službi na Putina.
Putin se kasnije pozivao na WikiLeaks pokušavajući se ograditi. “Sada znamo od WikiLeaksa da su vlasti i državne agencije u Sjedinjenim Državama iza svega ovoga.”
#PanamaPapers Putin attack was produced by OCCRP which targets Russia & former USSR and was funded by USAID & Soros.
The US OCCRP can do good work, but for the US govt to directly fund the #PanamaPapers attack on Putin seriously undermines its integrity.
Direktor Međunarodnog konzorcija istraživačkih novinara Gerard Rylenakon toga je tvrdio kako je WikiLeaksu prvo bilo ponuđeno da objavi dokumente Panama Papers, međutim na njihove upite nije bilo odgovora. Assange je naknadno rekao kako nema nikakvih saznanja o tom pokušaju komunikacije.
Depresija i zdravstveni problemi
Ruski novinar Roman Shleynov kaže kako je s vremenom, pogotovo nakon Panama Papersa, promijenio mišljenje o Assangeu. “Razumijem njegovu borbu sa Sjedinjenim državama, ali nikad nisam mislio da će koristiti naš rad, rad ruskih novinara, za takve izjave. Poštovala sam ga i još ga poštujem, ali nakon onoga što je Julian Assange napravio, promijenio sam mišljenje o njemu.”
Assange je uvijek isticao: “Ja sam WikiLeaks”, a to je istinitije nego ikad. Sada 45-godišnjak, koji je četiri godine živio u izolaciji ekvadorskog veleposlanstva, živi u dvije male sobe. Melinda Taylor, jedna od njegovih odvjetnica, kaže kako mu je potreban popravak zubi i magnetska rezonanca obzirom da ima povrijeđeno rame. No, to trenutno ne može dobiti zbog sigurnosnih i praktičnih razloga. Fali mu i vitamina D zbog nedostatka sunca, a i u stanju je teške depresije. Assangeova politika da napusti politiku WikiLeaksa koja uključuje suradnju s novinarima o ratnim dnevnicima i diplomatskim stvarima, udaljila je Snowdena od njega.
Živi u stalnom strahu od izručenja
U veljači, Assange je dobio vijest kako je Radna skupina za nezakoniti pritvor UN-a donijela odluku da je nezakonito bio pritvoren te treba biti pušten na slobodu i dobiti naknadu štete. No, to mišljenje nije obvezujuće, a odbili su ga britanski i švedski sudovi.
“SAD i Zapad će se držati mišljenja radne skupine kad je to u njihovoj koristi”, smatra Jennifer Robinson, jedna od Assangeovih odvjetnica. “No, kada je riječ o Julianu Assangeu, onda kritiziraju i potkopavaju”
Prije nekoliko tjedana stigao je zahtjev švedskih tužitelja da ispitaju Assangea o optužbama za silovanje. I da to završi dobro, on se boji da će ga Britanija isporučiti Sjedinjenim Državama. Živi u stalnom strahu.
U glavi sad je već na budućim obračunima Kine i SAD-a
Pokušava se držati dalje od tih problema, a u tome mu najbolje pomaže sviranje gtare i mačka koju su mu dala njegova djeca. No, ono što ga je stvarno moralno diglo je objava dokumenata o Demokratskoj stranci. “Rad ga tjera da ide dalje,” kaže njegova kolegica, gospođa Harrison.
Priprema li još neko iznenađenje do izbora nitko ne zna. Njegov kolega Greenwald smatra da sve radi kako bi gospođi Clinton bilo neugodno. Assangeov fokus čini se sad je već godinama ispred američkih izbora, on je već u svojoj glavi na nekim obračunima Kine i Sjedinjenih Država i daljoj budućnosti.
wpDiscuz