NYT: Geopolitičko suparništvo između Rusije i Zapada se seli na Balkan

Putinov nedavni posjet Beogradu je pokazao da sukob između Zapada i Rusije na Balkanu eskalira, piše The New York Times. Ako je Moskva ranije branila svoje interese u ovoj regiji, ne osporavajući otvoreno “hegemoniju NATO-a i EU”, sada se situacija promijenila. Jedini način da EU zadrži svoju ulogu u regiji da ne pokuša sačuvati svoj “status quo”, kaže se u članku, sugerirajući mogućnost promjena u regiji zbog jačanja ruskog utjecaja.

Promatrajući nedavni Putinov posjet Beogradu i slušajući njegove primjedbe, bilo je nemoguće riješiti se utiska da se sukob između Zapada i Rusije na Balkanu značajno mijenja, kako po karakteru tako i po stupnju intenziteta, primjećuje The New York Times.

Proteklih godina je Moskva aktivno branila svoje ekonomske i kulturne pozicije u ovoj regiji, ali “nikada nije otvoreno osporavala hegemoniju NATO-a i EU”, ali sada se sve promijenilo, piše u članku.

Svojim djelovanjem na Balkanu Rusija ne samo da “kvari tuđu igru”, nego također nastoji zauzeti mjesto posrednika u rješavanju regionalnih sukoba, ali uskoro može ostati bez posla, upozorava autor.

“Tranzicijsko razdoblje na Balkanu je gotovo. Napravili smo prijelaz od represivnih do depresivnih režima”, izjavio je za The New York Times albanski politički analitičar Remzi Lani. To znači da su “stari komunisti” i radikalni nacionalisti u velikoj mjeri stvar prošlosti, a ekonomski, socijalni i politički problemi su se stali i stoje u mjestu. Pitanje je koje će mjesto “depresivni režimi” zauzeti sada, u “rastućem geopolitičkom rivalstvu” u regiji, kaže se u članku.

Dan prije nedavnog posjeta glavnom gradu Srbije, ruski predsjednik Vladimir Putin je izrazio ozbiljno nezadovoljstvo promjenom naziva Makedonije, optužujući SAD i neke zapadne zemlje za pokušaj destabilizacije situacije u regiji, piše The New York Times.

Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov je pak osudio Sjedinjene Države zbog želje da “što prije uključe sve balkanske zemlje u NATO i eliminiraju sve ruske utjecaje na Balkanu”.

“Rusija iznimno jasno nastoji pokazati da stanovništvo ovog područja to ne želi”, ističe se u članku.

“Na prvi pogled, ruske težnje izgledaju nerealno, jer je Balkan čvrsto vezan za Zapad. Grčka, Bugarska, Rumunjska, Hrvatska, Albanija i Crna Gora već su članice NATO-a, a Makedonija je na putu pridruživanja tom savezu. Osim toga, sve zemlje u regiji su ili već postale članice Europske unije ili žele postati njima. Istovremeno, EU je glavni trgovinski partner Balkana, daleko ispred ostalih, i kao najveći investitor u ovoj regiji i preferirano mjesto iseljavanja za ljude iz tih zemalja”, napominje autor.

“Prema opće prihvaćenom mišljenju, Rusija nije ništa više od remetitelja mira. No, općeprihvaćene ideje mogu biti pogrešne”, uvjeren je autor kolumne Ivan Krastev, direktor Centra za liberalne strategije sa sjedištem u Sofiji, u Bugarskoj.

“Moskva smatra da su pozicije Zapada na Balkanu vrlo ranjive. Ako se u Ukrajini, Europska unija percipira kao simbol promjena, onda je na Balkanu smatraju braniteljem statusa quo, koji će se uskoro raspasti”, objašnjava Krastev.

“U međuvremenu, stvarna situacija u regiji je prilično napeta. U gotovo svim zemljama odvijaju se masovne protuvladine demonstracije. U većini njih je gospodarski rast vrlo nestabilan i trom, veliki dijelovi stanovništva pate od siromaštva i masovno nastoje otići. Prema statistikama, više od 40% stanovništva Bosne i Hercegovine već je napustilo svoju zemlju, oko 40% Albanaca i oko 25% stanovnika Makedonije. Društvo je ljuto i povećavaju se međuetničke napetosti”, navodi se u članku.

“I premda istraživanja javnog mnijenja pokazuju da većina ljudi pridruživanje EU smatra najboljim putem ka prosperitetu, europska integracija postupno gubi obećavajuću privlačnost. Budućnost Europske unije čini se neizvjesnom, a čelnici kao što je francuski predsjednik Emmanuel Macron nedvosmisleno izjavljuju da neće trošiti svoj politički kapital na integraciju zapadnog dijela Balkana”, navodi The New York Times.

“No, iako se raspoloženje u regiji značajno mijenja, Europska unija ne želi promijeniti svoj pristup i politiku, djelomično zbog birokratske inercije i nedostatka političkog interesa, ali strahova da će se bilo kakve političke promjene na Balkanu smatrati kao izdaja načela”, objašnjava autor.

“Ideološka nefleksibilnost EU je divna, ali se djelomično i zbog toga dogodila paraliza u regiji”, naglašava se u članku.

Prema autoru, najbolja ilustracija toga je uloga Europske unije u diplomatskom dijalogu između Srbije i Kosova. Upravo je Europska unija pokrenula i inspirirala ovaj proces, budući da su svi na Zapadu bili uvjereni da je uzajamno priznavanje Beograda i Prištine jedini način da se uklone prepreke produbljivanju gospodarske suradnje i da Srbija i Kosovo dobiju priliku za pridruživanje EU. Međutim, kada su predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i čelnik Kosova Hashim Thaçi počeli rješavati osjetljivo pitanje “prilagodbe granica”, kako bi postigli konačni dogovor, vodeće europske zemlje su odmah izjavile da to neće dopustiti, za The New York Times piše utjecajni konzultant raznih atlantskih organizacija i tijela za Zapadni Balkan.

“Europljani s pravom strahuju da će, ako Kosovo i Srbija promijene svoje granice, europske zemlje slijediti njihov primjer. EU je u pravu kada tvrdi da takve promjene treba podržati većina stanovništva tih zemalja. Ipak, signal Europe ne nalazi odgovarajuću procjenu i razumijevanje. Zvuči kao da Europa zapovijeda neposlušnom susjedu da se kloni opasnih predmeta”, objašnjava autor.

“Zato europske upute izazivaju negativnu reakciju i danas su šanse za zaključenje sporazuma između Srbije i Kosova manje nego prije nekoliko mjeseci, dok se međuetnički sukobi povećavaju. I ovdje Rusija aktivno ulazi u igru”, kaže članak, na tragu onoga kojeg je gotovo istovremeno objavila agencija Bloomberg, komentirajući prilike i perspektive takozvane Sjeverne Makedonije.

Prošlog studenog je predsjednik Putin održao je osobni sastanak s Thaçijem, iako Moskva službeno ne priznaje Kosovo kao državu.

“Ovaj je sastanak bio signal da se Rusija na Balkanu vidi ne samo kao branitelj Srbije, već i kao potencijalna utjecajna politička sila. Stoga Europljani ne bi trebali biti iznenađeni ako Rusija uskoro ponudi vlastiti plan za normalizaciju srpsko-albanskih odnosa”, upozorava The New York Times.

“Drugim riječima, Rusija na Balkanu svojim djelovanjem ne samo da kvari nečiju igru, već Moskva želi zamijeniti Europsku uniju kao posrednik u rješavanju regionalnih sukoba, kao što je to slučaj na Bliskom istoku, gdje je vrlo uspješno izgurala Sjedinjene Države”, navodi se u članku.

“Prošlog tjedna, nakon 27 godina provedenih u praznim sporovima, grčki parlament je odobrio novo ime za Makedoniju, koja je postala Sjeverna Makedonija. S tom odlukom se okončao jedan od najdužih sukoba na Balkanu”, kaže se u članku.

“Sada Europa treba pronaći snage i fleksibilnosti kako bi potaknula Srbiju i Kosovo na daljnje traženje kompromisa. Za Europsku uniju je jedini način da zadrži svoju ulogu i važnost u regiji da se odustane od želje za održavanjem statusa quo”, zaključuje Ivan Krastev za The New York Times.

NYT