Nudimo li bliskoistočnoj braći život na pladnju?

O čemu se zapravo radi?

Veleposlanik Palestine u BiH, Rezeq Namoora, posjetio je ovih dana Agenciju za unaprjeđenje stranih investicija BiH (FIPA) gdje je sa ravnateljem ove agencije Gordanom Milinićem, razgovarao o mogućnostima angažiranja palestinskih investitora u BiH.

Palestinski Veleposlanik tom je prilikom izvijestio Milinića kako su palestinski investitori koji žive u SAD-u zainteresirani za ulaganje u farmaceutsku industriju u BiH.

Osim farmacije Namoora je podsjetio i kako je još prije tri mjeseca delegacija palestinskih gospodarstvenika posjetila BiH te da je tada ozbiljno razmatrano otvaranje Palestinske banke u BiH vrijednosti između 20 i 30 milijuna dolara. Naravno, tu priči nije kraj, palestinski bi prijatelji koji osim u SAD-u uspješno žive i posluju i u Europi, osobito u Skandinaviji ali i  Latinskoj Americi te Bliskom Istoku, željeli ulagati i u vodnu i drvnu industriju, prehrambenu te proizvodnju sokova.

Strana ulaganja su bez sumnje poželjna u sumorno gospodarstvo Bosne i Hercegovine, no kod ovakvih se nameću dva pitanja. Vuku li ona sa sobom ideologiju te stoji li iza ulaganja u vodnu, farmaceutsku, drvnu i prehrambenu industriju prodaja ili stavljanje pod kontrolu Bliskog Istoka temeljna nacionalna dobra?

Palestinu s kojom se uz svesrdnu medijsku podršku danas solidalizira ne samo islamski nego i dio zapadnog svijet, vodi Vlada nacionalnog jedinstva sastavljena od dviju donedavno sukobljenih frakcija, umjerenog Fataha i militantnog Hamasa. Nakon desetljeća sukoba koncem prošle godine Fatah i Hamas su zajednički sastavili vlast. Dotada je palestinska uprava predsjednika Mahmuda Abasa imala potpunu podršku Zapada, dok je Hamas kao ogranak Muslimanskog bratstva na Zapadu tretiran kao teroristička organizacija.

Inače, krajem siječnja ove godine, američke su vlasti vođu Hamasa, Ismaila Haniyu stavile na crnu listu terorista, dok je organizacija kojom rukovodi na neslavnoj listi još od 1997.godine.

Također je vrijedno podsjetiti kako je Amerika koncem prošle godine priznala Jeruzalem glavnim gradom Izraela što je izazvalo val nezadovoljstva u čitavom svijetu, dok je na Bliskom Istoku ova odluka dodatno intenzivirala sukobe. I kao da to nije dovoljno, Trump je odlučio začiniti ionako već vruć lonac u zategnutim izraelsko-palestinskim odnosima uskraćivanjem financijske pomoći koja preko UN-a ide Palestincima. 65 milijuna dolara koliko je pomoć vrijedila, između sebe su podijelili i Palestincima poslali Švicarci, Danci, Finci, Šveđani, Norvežani, Rusi, Nijemci te Belgijanci, Kuvajćani, Nizozemci i Irci.

Bosna i Hercegovina koliko je poznato nije sudjelovala u ovoj akciji, no svoj je doprinos Palestincima dala prikazivanjem molitava u džamijama i mirnim prosvjedima podrške.

Naposljetku, Trump danas ne kotira najbolje na svjetskim kladionicama političke popularnosti, no činjenica je da su takav Trump i takva Amerika predvodnici Zapadnog svijeta. Kakav da je, njemu (Zapadu) pripada i Europska unija koja se još uvijek po ovom pitanju diplomatski uspijeva kolebati između podrške Palestini i poslušnosti Velikom bratu zbog čega možda ovakve aktivnosti u BiH i uspijevaju proći nezapaženo.

Pitanje je stoga, kome odgovara priljev ogromnog palestinskog kapitala u ovu naizgled nebitnu balkansku državu te znači li to lagano okretanje leđa Americi, a onda i Zapadu? Možda bi u ovom trenutku takve prognoze bilo i ishitreno davati.

No, ono nad čime se definitivno trebamo zamisliti, a što očito nikoga ne dira previše, je predmet interesa palestinskih ulagača. Vodna i drvna, farmaceutska i prehrambena industrija te banke.

U prijevodu vode, šume, zdravlje, hrana i novac.

Je li i u tom kontekstu previše ishitreno postaviti pitanje, predajemo li mi to u ruke bliskoistočne braće život, prosudite sami.