Sveti Josip živi u Sarajevu. I živ je. Portal Pogled.ba naime otkrio je jasne znakove svetosti Njegovog života u Svetom Ministarstvu. Turistička zajednica Kantona Sarajevo već ima velike planove s njim. No o tome drugom prilikom.
Tražili su od Svetog Josipa odgovor i dobili su ga. Tražite i dat će vam se, govorio je Isus. A ovo su Sveti dani, pa je vakat da se sjetimo. Jel tako o Sveti Josipe?
Odgovor spomenutom portalu koji je Njegova svetost dala više je nego zanimljiv.
I tek donekle svet. Zašto?
Zato što Sveti Grubiša i njegova Sveta Obitelj iz Svetog i Nepogrješivog Ministarstva Pravde odbijaju za medije komentirati teme koje gore, za koje postoji snažan javni interes, naročito među grešnom javnošću koja je Sv. Josipu podarila svetu fotelju.
I ono što je najvažnije – Teme su to koje su u ekstremno-izravnoj nadležnosti Njegove svetosti i Nedodirljivog ministarstva Svete Obitelji. Ili su nevjerojatno jako uvezane s njim.
Recimo slučaj krivotvorenja životopisa u Predsjedništvu
S druge strane Sveti Josip na svim temama koje “karijerno ne bole” želi biti sveprisutni sveti poklopac.
Što ne čudi. Ta on je iz bogoslovne srednje Škole za proizvodnju svetih poklopaca i potekao. Oni imaju taj talent biti sveprisutni i svevažni sveti poklopci, svete izjelice, svete prdonje, sveti bankari, svete ševe, sveti hotelijeri i sveti sveučilišni eksperti za sveti P.R.
Osim tamo gdje gori. Tamo ih onda više nema.
Ovo su ingerencije Svetog ministarstva na čijem je čelu Sveti Josip i njegova Sveta Obitelj, (čestitke na pojedinim seksi iznimkama u tajništvu):
- administrativne funkcije u svezi s pravosudnim organima na državnoj razini; (Min. pravde ima jake veze s Tužiteljstvom BIH i sudstvom, te međusobno surađuju na djelima poput korupcije, naročito u javnoj administraciji)
- osiguravanje da zakonodavstvo BiH i njegova provedba na svim razinama bude sukladna obvezama BiH koje proizilaze iz međunarodnih sporazuma; (jednakost građana, vladavina prava, nediskrimincija)
- suradnju sa Ministarstvom vanjskih poslova i entitetima na izradi međunarodnih bilateralnih i multilateralnih sporazuma; (Dakle suradnja s MVP-om je u ingerenciji Min. pravde. Zašto onda slučaj krivotvorenja javne ipsrave koji je preko MVP-a poslan u treću zemlju gdje je obmanuta i sama treća zemlja nije u ingerenciji Min. Pravde niti ga kao takav zanima?)
- Davanje smjernica i praćenje pravnog obrazovanja, kako bi se osigurala međuentitetska harmonizacija u ovoj oblasti i postupanje sukladno najboljim standardima; (Kako će smjernice i pravno obrazovanje davati ministarstvo koje ni samo ne zna što su njegove ingerencije i što je pravo?)
- općenito djelovanje kao centralno koordinirajuće tijelo za osiguravanje usklađenosti zakonodavstva i standarda pravosudnog sustava između entiteta, bilo osiguravanjem uvjeta za raspravu ili koordiniranjem inicijativa; Imamo dakle slučaj gdje se Predsjedništvo i MVP prepucavaju oko nadležnosti , u Ingerencijama Min.Pravde stoji da upravo treba biti koordinirajuće tijelo, no našeg Grubeše se to apsolutno ne tiče. Za kaj bi on to javno komentirao jelte?
- poslove upravne inspekcije nad izvršavanjem zakona koji se odnose na državne službenike i zaposlenike tijela uprave, upravni postupak i posebne upravne postupke i uredsko poslovanje u tijelima uprave; (Evo ga – potpuna ingerencija Min. Pravde koja mu daje potpunu ovlast da se umiješa u cijeli proces i odgovori javnosti na pitanja može li netko, ako je čak i pripadnik više Komšić rase, sa SŠS biti upisan kao VSS , tko je u Predsjedništvu počinio kazneno djelo, aplikant ili Predsjednik, zašto nije pozvano Tužiteljstvo i zašto se ne gazi vladavina zakona u BIH kao i članci Kaznenog zakona FBIH 373, 374, i 375.)
Kao što vidite, niti jedna ingerencija Svetog Ministarstva ne bavi se pitanjem migranata. A gotovo sve se bave temom o kojoj Sveti Josip i njegovo Sveto Seksi Tajništvo šute.
Sve gore pobrojane ingerencije daju za pravo Svetom Josipu da iziđe pred mikrofon i kaže :
“Braćo u Kristu, dragi laciju, o priprosti plebsu moj, iustitia est constans et perpetua voluntas ius suum quique tribuendi, nemo plus iuris ad alium transferre potest quam ipse habet, nemo sibi ipse causam possessionis mutare potest, omnis enim obligatio vel ex contractu nascitur vel ex delicto. S milošću Božjom pratimo slučaj krivotvorenja dokumenata u Predsjedništvu, u onoj mjeri u kojoj nam zakon i milostivi Bog dopuštaju, pa usrdno, apelišem na BH institucije da se slučaj do kraja istraži, nadam se da će Tužiteljstvo BIH i ljudi u MVP obaviti profesionalno i u miru svoj dio posla, vidjet ćemo što će naša Upravna inspekcija pokazati, te vas sve ovim putem Blagosljivam , U ime Oca i Sina i Duha svetoga.”
Ne , to nećete čuti od Svetog Grubiše, Dabiše niti i od jednog Strahinje iz reda Hrvatskog odgovora. To je, iako su veličine jazavaca, sve listom u mišje rupe uteklo.
Oni će , tako sveti i nedodirljivi pričati o potrebi uvođenja smrtne kazne, o migrantima, o pokojnoj Lani Bijedić, o euroatlantskim integracijama, oni će pred kamerama, koje su bezopasne , zauzimati značajne grimase, i govorit će o svemu, osim o onoj temi od koje se od njega, kao političkog bića očekuje da priča.
Onoj zbog koje bi se mogao posramiti pred trenutno najvećim kuratorima i obožavateljima korupcije u BIH, Nelsonom, Matt Fieladom i Joe Sattlerom. Onima koji su i 2010 na vlast doveli najvećeg pljačkaša naših naroda i narodnosti. Lijanovića. Već tada su oni HDZ-u morali prestati biti autoriteti. Ali očito je da nisu.
Ta trojka koja je suptilno stala iza načela da je korupcija poželjna vrijednost u BIH i da je Ideološki rasizam, diskriminacija ovisno o političkoj ideologiji, poželjan model za našu zemlju.
Šutnja Svetog Josipa govori da se on plaho slaže stime. Iako je i sam pripadnik partije koja je ideološki diskriminirana, progonjena, dizana u zrak, ubijana i politički ju se mrcvari i danas. Kao i narod koji ona navodno, kad nije u mišjim rupama, predstavlja. Što će reći gotovo nikad. Zadnji koji je izišao iz mišje rupe zvao se Leutar. I dignut je u zrak.
Nek su vam sretni dani Šutnje Svete Obitelji i Svetog Josipa.
Što je uostalom ustavno pravo nekog tamo usranog hrvatskog naroda u BIH, jednome Josipu, u odnosu na njegovo lukrativno pravo da šuti?
No možda je bolje da šuti. Možda je to jedino iskreno prema narodu. U tom smislu pozdravljamo.
Jer kazano je: “Qui tacet consentire videtur”.