Novi Zeland je obećana zemlja za Hrvate. Izdaju nam radne vize i odlično plaćaju

Avanturist Tomislav Perko odlučio se skrasiti, ali ne u svojoj Hrvatskoj, već na udaljenom otoku. Objasnio je zašto baš tamo…
Ništa me ne veže za Hrvatsku. Poznata mjesta i dalje će biti tu kad se jednog dana vratim, a ionako je ponekad potrebno otići kako bi se ta poznata mjesta cijenilo još više. To me naučila cesta – kaže Tomislav Perko, hrvatski avanturist i pustolov koji je u proteklih nekoliko godina proputovao sve kontinente svijeta osim Sjeverne Amerike. Sada se, barem na neko vrijeme, odlučio skrasiti, ali ne u Hrvatskoj nego na suprotnoj strani planeta –Novom Zelandu. Ovaj otok-država istočno od Australije jednom godišnje raspisuje natječaj za dodjelu stotinu “working holiday” viza, svojevrsnih turističkih radnih dozvola s kojima je moguće legalno pronaći posao.
– Prije nekoliko mjeseci kolega mi je SMS-om poslao poruku da su počele prijave za vize. Pola sata kasnije, još krmeljav, bio sam prijavljen. Baš kao i moja djevojka Mare koja je i dalje spavala i nije imala pojma da sam podnio i njezine dokumente za prijavu – kaže Perko. Nekoliko je razloga zašto planira otići na Novi Zeland. Prije svega, u Zagrebu može naći posao, no, kako kaže, malo je vjerojatno da će naći posao koji će voljeti, koji će ga motivirati i koji će, na kraju krajeva, omogućiti koliko toliko lagodan život da ne mora živjeti s roditeljima, svojim ili djevojčinim, svejedno.

– Minimalna je satnica na Novom Zelandu 14,5 tamošnjih dolara, četiri do pet puta veća nego u Hrvatskoj. S druge strane, troškovi života možda su dvostruko veći nego u nas. U svakom slučaju, računica je izuzetno jednostavna i vrlo jasna – kaže Perko.
Visoko je na listi razloga za odlazak skorazima u Europi koja je na južnoj polutki svijeta nešto drugačija. I na kraju, Novi Zeland jedna je od zemalja koje je uvijek htio posjetiti, no dosad nije imao priliku.
– Ovo će biti malo drugačije putovanje. Djevojka i ja bit ćemo na jednom mjestu, u jednoj državi godinu dana. Možda nekoliko mjeseci u jednom gradu pa nekoliko mjeseci u drugom, ali na Novom Zelandu. To je nešto drugačiji stil života od onog kakav smo vodili posljednjih pet godina kada smo neprestano bili u pokretu. I dalje ćemo putovati, ali sada ćemo naći i stalni posao, malo poraditi na kvaliteti. Ja sam diplomirao ekonomiju, Mare filozofiju i naći ćemo neki posao, sve je otvoreno – kaže Perko.
Da mu je prije pet godina netko rekao da će uskoro postati avanturist i svjetski putnik te tisuće kilometara cesta na pet kontinenata proći stopirajući, vozeći se na konjskim zapregama ili motociklom, Perko mu ne bi vjerovao. Naime, do 2009. Tomislav Perko bio je broker na zagrebačkoj burzi potpuno posvećen poslu. U to vrijeme nije imao vremena ni za vikend na Jadranu, a kamoli za put od nekoliko mjeseci. A onda je došla recesija i financijski slom.
Srušilo se sve
– U samo nekoliko mjeseci sve se srušilo, ostao sam bez ičega. Sve što sam gradio nestalo je gotovo preko noći. I tada sam shvatio da sve ono što sam do tada radio, skupljanje novca, izlasci na skupa mjesta, sve to nije imalo nikakvog smisla. Nestalo je preko noći. Jedino što je imalo smisla, jedino što vam nitko ne može uzeti i što ne možete izgubiti jesu iskustva i uspomene. Tada sam dao otkaz i počeo putovati – kaže Perko.
Kako se na putovanja odlučio nakon financijskog kraha, morao je pronaći način kako smanjiti troškove na najmanju moguću mjeru. Putovati je odlučio autostopom ili bilo kojim drugim besplatnim prijevoznim sredstvom. Spavanje je riješio uz pomoćCouchsurfinga, internetskog servisa na kojemu je moguće naći domaćina voljnog pružiti besplatan ležaj gotovo u svakom gradu svijeta, a ponekad mu je dobro došao i mali šator u kojem bi prenoćio kada ne bi našao drugo rješenje. Jelo, piće i zabavu riješio je tako da nije išao u restorane i kafiće, nego je nabavljao sve što mu treba u trgovini i na cesti. Kada je složio ovaj plan, otputio se na prvo putovanje. Od Zagreba preko Turske, Iraka, Irana, Pakistana i Indije sve do Tajlanda. Sve to u osam mjeseci života na cesti.
– To mi je bilo prvo, ujedno i najdraže putovanje. Nove zemlje, nove kulture, a ne upoznaješ ih tako da zrakoplovom sletiš na neki aerodrom, nego ideš stopom. Stopiraš svakog tko te želi povesti, bio on u automobilu, kamionu, na konjskoj zaprezi ili motociklu – kaže Perko koji nijednom nije iskusio neko izrazito negativno iskustvo.
Naravno, kao i svaki putnik početnik u zemljama Bliskog i Dalekog istoka, nekoliko je puta prebolio crijevnu virozu zbog loše vode, šivao je glavu u Indiji, u Tajlandu je pak vadio zub, što je bilo specifično, ne baš ugodno iskustvo. Ali nije doživio nijedan stvarno opasan incident.
– Zapravo, jedini sam put za vrijeme svih svojih putovanja doista bio u opasnosti u centru Zagreba. Kretao sam sa zagrebačkog glavnog kolodvora kada su me počeli proganjati neki BBB-ovci. Naime, toga se dana igrao derbi Dinamo – Hajduk, a kako sam imao bijelu majicu na sebi i ruksak na leđima, navijači su me zamijenili za torcidaša – kaže Perko.
U relativno kratko vrijeme došao je do toga da mu je dnevni proračun na putu iznosio samo 50 kuna, što je bilo dovoljno za sve troškove. Vrijeme na putovanjima, između ostalog, kratio je i vodeći svoj blog, kao i blog na portalu Vecernji.hr te pišući knjigu”1000 dana proljeća” u kojoj opisuje svoju transformaciju od brokera do avanturista, kao i sve što mu se događalo na putovanju. Knjiga je nedavno ugledala svjetlo dana i postala hrvatski bestseler. Nakon Tajlanda Perko nije ni pomišljao da se ponovno skrasi u Zagrebu. Vrijeme je bilo za odlazak u Australiju.
– Na putovanjima sam povremeno uspijevao i zaraditi nešto novca. Tako sam u Australiji radio na bojenju jednog hotela, za što su me plaćali 20 dolara po satu. Za 13 dana, koliko sam to radio, skupio sam dovoljno novca da otplatim svojih osam mjeseci provedenih na putu po Aziji – kaže Perko.
Najmanji kontinent prešao je uzduž i poprijeko, a potom je odlučio da je vrijeme za novi “izlet”. U Afriku. Naravno, putovanje zrakoplovom, zbog troškova, nije dolazilo u obzir pa je istražio koje su mu mogućnosti. Našao je oglas vlasnika jedne male, 13-metarske jedrilice koji je tražio posadu za svoj put Tihim oceanom od Australije do Afrike.
Novi početak
– To je teško opisati, tih 45 dana na otvorenom oceanu, na malom brodiću. Ne volim se toga ni sjećati, ali uglavnom, ma koliko zastrašujuće bilo, sve je uspješno završilo – kaže Perko koji je po dolasku na Crni kontinent obišao nekoliko zemalja.
U Keniji je išao na Kilimanjaro, u Tanzaniji se susreo s Masai ratnicima. Bio je i u Serengetiju, posljednjem nedirnutom carstvu lavova, jednom od najpoznatijih nacionalnih parkova Afrike u kojima je divljina potpuno očuvana. Nakon Afrike otišao je u Južnu Ameriku, gdje je iskusio i prvu pljačku.
– Ukrali su mi u Peruu laptop i kameru, no najbitnije je da su mi ostale snimke. Sve je bilo na vanjskom tvrdom disku, a njega nitko nije ni pogledao, tako da mi je sve to, na sreću, ostalo. Nakon povratka u Zagreb Tomislav se neko vrijeme “smirio”. Zajedno s Mare koja ga je pratila na dijelu njegovih putovanja stanovao je u kući njene majke, no došlo je vrijeme za novi polazak. Ovaj put na Novi Zeland, gdje će njih dvoje pokušati započeti novi život.
– U Hrvatskoj su nam obitelji i prijatelji i njih je lijepo vidjeti, podružiti se, no jedni bez drugih možemo. A tu je i Skype tako da nikada nismo potpuno odvojeni. Prijatelje je lijepo vidjeti, ali svi oni žive svojim životima i sada više nemamo previše dodirnih točaka. Najlogičnije bi bilo da nastavim s onim što radim najbolje, pisanjem putopisa. Ali tu se pojavio i jedan drugi problem – više mi se ne putuje, barem ne tim intenzitetom. Želim se malo smiriti, stacionirati, a Novi Zeland čini mi se kao najbolji izbor za to – kaže Perko.
Novi Zeland, zemlja u kojoj korupcija gotovo i da ne postoji, u kojoj je neisplata plaća nepoznat pojam. Zemlja u kojoj su vrata otvorena svima koji su spremni raditi i učiti, gdje je nezaposlenost tri puta manja nego u Hrvatskoj. Zemlja koja Hrvatima odobrava radne dozvole.
vecernji.hr

Novi Zeland je obećana zemlja za Hrvate. Izdaju nam radne vize i odlično plaćaju

14656 COMMENTS

MACRON a peur que la Russie conquière l’Europe. Pourquoi a-t-il peur de ça ? Qu’est-ce qui est mal à ce que Paris soit libéré...

MACRON se boji da će Rusija osvojiti Europu. Zašto se tog boji? Što je loše u tome da Pariz bude oslobođen i prestane biti...

KONAKOVIĆ: Htjeli su reći da sam ja ta “crna krava”, dokazat ću nepostojanje veza s bilo kakvim kartelom, to su laži i izmišljotine

Vlada Srpske “seli” se iz Banja Luke u Srebrenicu 2. svibnja

DOBIVA LI AL QAEDA KONKURENCIJU? Porast maloljetničkog terorizma i u Australiji

Ex eodem spatio

Stay connected