Published On: Tue, Sep 5th, 2017

Nove fasade za Babinu Guzicu, Vodeni Puh i Magarčić, ali ne za Šoltu i Brač: država financira energetsku obnovu – pustih otoka!

Krajem prosinca ove godine bit će raspisan novi natječaj za energetsku obnovu objekata fizičkih osoba iz sredstava EU-a.

To prevedeno znači da će se iz europskog proračuna, a preko Ministarstva graditeljstva, sufinancirati postavljanje izolacije na vanjske zidove i nove stolarije.

Zvuči primamljivo, posebno kad se čuje kako sredstva koja možete dobiti iznose čak 80 posto investicije, a odnose se na područja od posebne državne skrbi, otoke i brdsko-planinska područja.

Blago se guštericama s Galijule

E sad prvi i treći su nam sasvim jasni, ali podjela otoka je fascinantna, naime, dijele se u dvije kategorije, na prvu skupinu kojoj sufinanciranje iznosi 80 posto i drugu skupinu kojoj se pomaže sa 60 posto investicije. A sve kategorizirano prema Zakonu o otocima donesenom krajem devedesetih godina prošlog stoljeća.

Ako ste bodul, prvo što ćete napraviti jest zaviriti u popis otoka i pronaći jeste li u prvoj ili drugoj skupini. S tim da je naglašeno kako su u drugoj skupini svi koji nisu navedeni na prvoj listi plus poluotok Pelješac. Otvorimo, a kad tamo…

U ovoj prvoj skupini odmah ćete udariti u imena koja vam nisu sasvim jasna: Aba Donja, Babina Guzica, Barjak Veli i Mali, Brusnik. Ma šta je ovo? Vrtimo dalje: Dupinić Veli i Mali, Galijula, Grmej, Jabuka…

Da Jabuka! Tamo žive samo gušterice! Pa Kamik od Tramuntane. Di je to?

Onda Krava, Kurba Mala i Vela, ajde za njih smo čuli. Redaju se potom Magarčić, Mali Paranak, Malta (i ona je naša?!), Mrduja, Murtar (ali ne i Murter), Mumonja, Otočac, Pokonji Dol, Prdusa Mala i Vela, Proizd, Puh Gornji, Raparašnjak, Runjava Kotula, sve Sestrice: Mala, Sridnja, Vela i Velja, Srednji Trimulići, Supetar i Supetrić, pa skupina svetaca: Sveti Andrija, Anton, Fumija, Grgur, Ivan, Jerolim, Juraj, Justina, Katarina, Klement, Marija, Marin, Marko, Nikola, Petar i Pavao – sto posto niste znali da ovakvo općinstvo svetih stoji usidreno širom Jadrana. Svršavamo čitanje sa Svršatom Velom i Malom, Škrovadom, Tajnikom, Tovarnjakom, Trumbujom, Tufom, Velim Dražemanskim, Vješalima, Vodenim Puhom i sličnom slikovitom skupinom sve do zadnje Žutske Abe na točno 635. mjestu na listi!

Pa dobro, nije baš da ne znamo za ovu kamenu družinu raštrkanu po našemu moru, ali isto tako znamo da na većini nabrojenih nema ni kuće ni kućišta za koje bi netko podnio nekakav zahtjev u Bruxelles da mu se postavi alu-stolarija i debela fasada – golema većina škoja iz prve skupine zapravo su nenaseljeni otočići, hridi i kojekakve škrape!

Otoci nikoga ne zanimaju

Istini za volju, pronašli smo i tridesetak “pravih” otoka, nastanjenih živim ljudima, poput Biševa, Drvenika, Dugog otoka, Iža, Lastova, Mljeta, Oliba, Rave, Zverinca, Visa, Zlarina – očito je riječ o pučinskim ili vrlo slabo naseljenim otocima većinom zadarskog akvatorija – te dva otočića na kojima su samo fratarski samostani, Košljun i Visovac (valjda na Krki ili ima još koji?).
Ostalih šest stotina otoka spremnih za energetsku obnovu prve kategorije su bez naselja, kuća i ljudi, na nekoliko njih su lanterne, i to je to.

Pitanje je kako su stigli na ovaj popis i zašto nisu u prvoj kategoriji “pravi” naseljeni otoci kao Korčula, Brač, Šolta, Rab, Krk, Pag, na kojima živi većina jadranskih bodula?!

Kad su već svi oni znani i neznani, veli, mali i sridnji, tamo, zbog čega se nisu mogli ugurati i ovi “normalni”, gdje su potrebe najveće? Ili je nekom iz zagrebačkog ureda bilo najjednostavnije kopirati popis svega što viri iz mora i napuniti listu tako da se čini kako ćemo energetski obnoviti sve živo. A ono – sve neživo.

Možda je iz svega na koncu vidljivo da stvarna sudbina otoka, koje hametice kosi depopulacija i siromaštvo, ozbiljno ne zanima nikoga. Jer da nije tako, europska sredstva najprije bi trebala zagrijatistudene otočne zime onima koji su još uvijek – živi.