Odluka Vijeća ministara BiH kojom je, s ciljem poticanja rasta proizvodnje i povećanja međunarodne konkurentnosti za čak 250 domaćih poduzeća, suspendirano niz carinskih pristojbi, naišla je na neočekivan napad u dijelu medijskoga prostora, usmjeren protiv suspendiranja carine na uvoz nelegiranoga aluminija. Predmetna je carinska stopa suspendirana na inicijativu Aluminija d.d. Mostar koju su, kroz proteklih godinu dana, podrobno raščlanili na svim razinama vlasti i, na koncu, podržali ministri i s federalne i s državne razine, prepoznavši izvrstan gospodarski potencijal i nikakovu štetu za državni interes.
Mostarski Aluminij ima tri pogona: Anode, Elektrolizu i Ljevaonicu. U Elektrolizi ima kapacitet proizvesti 130.000 t primarnoga metala godišnje, a kako elektrolitičke ćelije pokreće isključivo el. energija, taj pogon proguta do 20 posto ukupne potrošnje el. energije u čitavoj BiH, dok pogonske strojeve u Anodama i u Ljevaonici pokreće plin koji čini tek 2 posto ukupnih Aluminijevih troškova na godišnjoj razini. Elektrolitičke ćelije ne može pokretati plin!
Osim proizvodnje primarnoga metala, Aluminij godišnje pretapa dodatnih 30 tisuća tona u ljevačkim pećima u Ljevaonici, koje dakle pokreće plin, a najbrži način značajnoga podizanja Aluminijevih proizvodnih kapaciteta upravo je povećanje količine toga pretapanja, što bi neznatno povisilo potrošnju plina i, s ukupnih 160.000 t (primarni i pretopljeni aluminij), tvorničku proizvodnju povećalo na rekordnih 184.000 t godišnje, u punomu kapacitetu.
Sirovina za to je nelegirani aluminij koji Aluminij ima kapacitet pretopiti 2000 t mjesečno, a koji nitko u zemljama EU i Cefte ne proizvodi, dok je za uvoz s drugih tržišta postojeća carinska stopa posao činila potpuno neisplativim. Ukidanjem te carine, Aluminij preko švicarskih i američkih tvrtki kreće s uvozom toga metala kojega kooperanti dobavljaju s azijskoga i afričkoga tržišta. Taj će posao dovesti do godišnjega porasta izvoza BiH u visini od čak 55 milijuna US dolara,što će imati automatski pozitivan utjecaj na bilancu BiH, na državni porezni i mirovinski sustav, kao i na rast zapošljavanja i javne potrošnje.
Dakle, Aluminij nema nikakov izravan dodir niti s jednom ruskom tvrtkom, a i da ima ostaje neshvatljivo zašto je neko tržište određenim krugovima prihvatljivije od drugoga, odnosno zašto se onda ne poteže pitanje kako to da ruski plin već 40 godina grije gotovo cijelu Bosnu, uključujući i Sarajevo (što je Aluminiju potpuno prihvatljiva i normalna stvar).
Nadalje, kako nitko osim Aluminija u BiH ne treba i ne koristi nelegirani aluminij, ovom Odlukom Vijeća ministara nikomu nije nanesena šteta, a neaktivna carinska stopa pretvorena je u moćan mehanizam gospodarskoga zamaha s gotovo nesagledivim pozitivnim učincima. Zato ova inicijativa i jest podržana od strane Vijeća ministara BiH, Vlade FBiH, Uprave za neizravno oporezivanje BiH, Vanjskotrgovinske komore BiH i Gospodarske komore FBiH.
Također, pošto je u medijskomu napadu na Aluminij spomenuta i EP BiH, upozoravamo kako je pojam štetni ugovor pravnom kvalifikacijom i kako nedokazana uporaba toga termina povlači odgovornost. Aluminij je ugovor s EP BiH lani sklopio po tržišnim uvjetima s referentne Mađarske burze za el. energiju, a s EP BiH ne posluje još od 30. lipnja ove godine, uslijed tržišnih poremećaja. No, svi su računi prema EP BiH izmireni avansno! Nadalje, osobito ističemo i kako Aluminijevo dugovanje prema Elektroprivredi HZ Herceg-Bosne nije otpisano, nego je predmetom tekućega restrukturiranja naslijeđenih obveza!
Aluminij nema niti mehanizme niti volju za svjetske urote, Aluminij ima svojih 900 djelatnika i čak 40 tisuća ljudi koji o njemu ovise. Aluminij ima svoje obveze, on sudjeluje sa 6 posto u BDP-u BiH. Aluminij ima prevelike tekuće probleme s kojima se grčevito bori, a premda bi se obradovao i ruskomu i kineskomu i američkomu i arapskomu jeftinom plinu u svojim ćelijama, to tehnološki jednostavno nije moguće!
Aluminij bi htio normalnu cijenu el. energije i jasnu državnu strategiju subvencioniranja industrije. Bio bi Aluminij sretan da BiH ne izvozi svoje viškove el. energije dok je on primoran (skuplju) struju uvoziti! Htio bi da ga se prepozna i tretira kao najjačega stabilizatora elektroenergetskoga sustava u državi, a prije svega da ne mora plaćati apsurdnih 22 milijuna KM godišnje za mrežarine, dok su elektroprivrede oslobođene toga nameta pri izvozu struje. Aluminij se zalaže da BiH stimulira razvoj viših stupnjeva industrijske obradbe, a ne izvoz sirovina… No, sve to nažalost nije tako!
wpDiscuz