, Kina i Rusija se natječu za utjecaj u formiranju novog svjetskog poretka, dok im se Europska unija ne može nikako suprotstaviti, piše Thomas Eger, profesor na Sveučilištu u Kölnu, prenosi Logicno.comTransatlantski odnosi su u ruševinama, žali se Thomas Eger, profesor međunarodne politike na Sveučilištu u Kölnu članku objavljenom u novinama Frankfurter Allgemeine.
To je, po njegovom mišljenju, u velikoj mjeri posljedica razvoja domaće političke situacije u Sjedinjenim Američkim Državama i Europi, ali glavni razlog za nesklad je promjena svjetskog poretka. Amerika u međunarodnoj politici se ponaša na nov način, a države EU su izgubile sve referentne točke i ulaze iz jedne opasnosti na drugu. Stoga je potrebno trezveno analizirati trenutnu situaciju, kaže njemački profesor.
Moramo početi s prepoznavanjem stvarnog stanja stvari, jer je transatlantski odnos prožet iluzijama, kaže Thomas Eger. U procesu stvaranja novog svjetskog poretka se velike sile ne oslanjaju na multilateralnu suradnju i dokazane međunarodne institucije. Transformacije u svjetskoj politici određuju ne samo načela “Amerika na prvom mjestu”, nego i slogani “Prvo Kina” i “Prvo Rusija”, tvrdi autor.
Europska unija nema što protiv toga da provodi svoje načelo multilateralne suradnje. Reguliranje međunarodnih kriza od strane postojećih institucija je odavno neučinkovito, a stari međunarodni poredak je izgubio svoju strukturirajuću moć, nastavlja stručnjak.
“Tri nejednake supersile sada se natječu za određeni utjecaj na norme, pravila, raspodjelu i učinkovitost novog svjetskog poretka”, piše profesor sa Sveučilišta u Kölnu.
Vojno i ekonomski Sjedinjene Države, Kina i Rusija vrlo različite jedna od druge, tako da svaka od sila traži vlastite načine za učinkovito korištenje svojih prednosti. Za Kinu, to je gospodarstvo, za Rusiju je to vojna sila, a SAD prijeti drugim zemljama u oba područja.
Države EU ne samo da nemaju slične mehanizme sile, ističe Eger i europskim zemljama savjetuje da trezveno priznaju da nisu ni sposobne obavljati tako važne državne zadaće kao što su obrana vlastitog teritorija, nuklearno odvraćanje potencijalnih protivnika i učinkovitu zaštitu trgovinskih putova. One ovise o dolaru kao međunarodnoj rezervnoj valuti, kao i o podacima stranih obavještajnih službi. Štoviše, EU je puna unutarnjih sukoba i njezina politička stabilnost je upitna, kaže stručnjak za Frankfurter Allgemeine Zeitung.
Na unutarnje političkoj razini u Europi jačaju nacionalističke stranke, a percepcija opasnosti i privatnih interesa postaje sve više rasprostranjena. Rusija provodi vojnu intervenciju, Kina ekonomsku, a SAD postupno izmiču “zaštitni kišobran” iznad EU , navodi Thomas Eger.
Europski političari u ovoj situaciji izjavljuju da Europska unija sada preuzima vlastitu sudbinu u svoje ruke. Međutim, ovo je ili pokušaj da vlastite pristaše i javnost nahrani “politički umirujućim izjavama”, ili da se u dalekoj perspektivi dođe do trenutka kada do hipotetske realizacije nekakve Europe nitko od osoba koje daju takve izjave neće biti žive.
Prema riječima stručnjaka, vjerovati da će u 10 ili 20 godina EU opstati na svjetskoj pozornici je vrlo optimistična pretpostavka.
“Stoga moramo trezveno priznati, ako EU želi preživjeti kao demokratska zajednica država, nema izbora nego ojačati savez sa Sjedinjenim Državama”, sumorna je tvrdnja njemačkog političkog analitičara, koji sugerira da na temelju te činjenice treba graditi europsku vanjsku, gospodarsku i sigurnosnu politiku.
U međuvremenu, EU sada ide upravo suprotnim kursom, žali se prof. Thomas Eger. U pokušaju spašavanja nuklearnog sporazuma s Iranom su zemlje EU sporazum s Teheranom stavile iznad odnosa sa Sjedinjenim Državama.
U pitanjima Ugovora INF i Sjevernog toka 2 su ciljevi pojedinih država postavljeni su iznad kohezije Zapada, žali se njemački profesor. On priznaje da su Amerikanci odustali od svojih prethodnih stavova o klimatskim pitanjima i trgovinskoj politici, ali je beskorisno govoriti o njihovoj političkoj i moralnoj superiornosti europskih zemalja u tom kontekstu, čak i ako neke vlade EU to dobro rade.
Umjesto toga, Thomas Eger poziva na preoblikovanje transatlantskih odnosa na takav način da budu konkurentni za novi svjetski poredak. Može biti ugodno tugovati za svijetom multilateralne suradnje, ali je pogrešno od te tuge stvarati glavni kurs vanjske politike, jer će se ona razbiti u sudaru sa stvarnošću novog međunarodnog poretka.
Unatoč brojnim suprotnim izjavama koje su dale, zemlje EU su sada izuzetno ovisne o Sjedinjenim Državama, rekao je stručnjak. Njihova sigurnost, dobrobit i kohezija ne mogu se sačuvati suprotstavljanjem Americi. Prepoznati stvarnost je prvi korak koji će omogućiti nastajanje nove zapadne politike EU, piše Thomas Eger.
EU se u transatlantskom odnosu mora prilagoditi novoj dinamici integracije. Europa treba realističan pogled i kreativne koncepte za nastavak europske integracije, jer će trenutne inicijative oslabiti jedinstvo EU i nastaviti razbijati transatlantske odnose.
Uspostava odnosa između EU i Sjedinjenih Država bila je najvažnija zadaća u posljednja dva desetljeća, napominje članak. Međutim, političari s obje strane Atlantika su se poskliznule na tom pitanju.
“Vlade u Moskvi i Pekingu teško vjeruju u političku sreću. Da spriječimo autoritarne supersile da formiraju međunarodni poredak ostalo nam je malo vremena”, upozorava njemački profesor sa stranica Frankfurter Allgemeine Zeitunga, iako prekasno, što će vjerojatno pokazati i izbori za europski parlament i nacionalne parlamente sljedećih nekoliko godina.
Profesor Thomas Eger čak i ne poziva europske zemlje da se vrate transatlantskoj solidarnosti. On traži od europskih zemalja da prihvate doktrinu ograničenog suvereniteta Leonida Brežnjeva u kojoj bi u ovom slučaju crvena Moskva bila Washington, a europske prijestolnice regionalne ispostave američkog carstva. Zanimljiv apel za “koračanjem u prošlost”, posebno za zemlje istočne Europe koje su ograničeni suverenitet živjele desetljećima, sve do urušavanja sovjetskog bloka.