”Njemačka percepcija terorističkog napada u Parizu bila je izložena utjecaju nekoliko faktora. Značajno je, međutim, da su svi komentari o napadu istovremeno tematizirali i antislamske prosvjede, koji se već tjednima s različitim uspjehom održavaju širom zemlje”, kazao je u intervjuu za Fenu njemački povjesničar, prof. dr. Carl Bethke, profesor povijesti jugoistočne Europe na Sveučilišti u Tübingenu.
Po njegovim riječima, organizatori antislamskih prosvjeda pod nazivom “Pegida” pokušali su terorističke napade u Parizu iskoristiti, tumačeći ih kao dokaz o opasnosti koja proizilazi iz islama.
Odgovornost pojedinca
”Doduše, taj stav, na čelu sa saveznom kancelarkom Angelom Merkel, najveći dio društva odbija. Mislim da će istovremenost oba događaja i fenomena, tj. terorističkog napada i “Pegide”, doprinijeti jednom više diferenciranom shvaćanju muslimana i islama, kako kod samih muslimana tako i kod drugih grupa. Može se reći da su diskusije i manifestacije koje su proizišle iz ovih događanja, gotovo uvijek stajale u prvom planu u odnosu na izražavanje solidarnosti sa Francuskom ili magazinom Charlie Hebdo”, kaže prof. Bethke.
Naglašava kako pojam “islamofobija” nije nesporan u Njemačkoj. Za njega su uobičajena objašnjenja kao “ksenofobija” ili “rasizam”, koji se teoretski i u javnom životu oštro osuđuju.
”Ali, po mom mišljenju trebalo bi se na primjeru “Pegide” diskutirati jesu li neliberalni stavovi prema muslimanima više “dopušteni” u društvu, bez da su oni od početka prepoznatljivi kao ekstremističke, na primjer u okviru jako konzervativnih “zapadnjačko/europskih” (Abendland) ideologija, te u vezi s nesporazumom o autoritarnom shvaćanju prosvjećenja, a isto tako u okviru (pogrešnih) reakcija na terorizam ili diktature. Općenito mislim da su se usprkos prosvjedima “Pegide” znanje o muslimanima te afirmacija pravnog priznanja islama u Njemačkoj povećali. Nadasve se to dogodilo istovremenim povećanjem sekularizacije: otvoreno i oštro odbacivanje jednog svjetonazora ili vjere vrijedi i u Njemačkoj kao izražaj prava na mišljenje; korištenje ili nekorištenje uvredljivih i uobraženih izjava odgovornost je pojedinca. Morate imati u obziru i da je politička pozornost na antisemitizam u Njemačkoj danas visoka, što uključuje i neke “kritike” Izraela, ako su one očigledno jednostrane ili govore “esentijalistički” o Židovima i ovoj državi”, navodi prof. Bethke.
Opasnost od muslimana
Naglašava kako je alarmantno kada su život ili zdravlje samo jednog čovjeka u opasnosti, te je zabrinjavajuće ako bi se kao i iz prosvjeda prije 20 godina iz novih događanja mogli razviti nasilje i napadi. U međuvremenu je u Dresdenu usmrćen jedan azilant, a policija ispituje radi li se o ksenofobičnom motivu napada.
Prof. Bethke s druge strane smatra kao gotovo nezamislivo da bi moglo doći do masovne eskalacije događaja, kao što se prije nekoliko godina dogodilo u Parizu između policije i omladine arapskog porijekla. U usporedbi s tim njemu se turska zajednica u Njemačkoj čini dobro integriranom.
Među glavnim motivima “Pegide”, smatra prof. Bethke, su navodno prodiranje stranog tj. stranaca u sve sfere društva te time prouzrokovana nacionalna propast, što u vremenima kada se u drugim zemljama debatira o dominaciji Njemačke u Europi govori o slabom samopouzdanju Nijemaca.
”To pogotovo vrijedi za “opasnost” od muslimana s obzirom na samo pet posto muslimana (odnosno 2,5 posto kada govorimo o onima s njemačkim državljanstvom) koji žive u zemlji. To je već smiješno. No, Njemačka se i sama u zadnjih nekoliko godina predstavljala kao “šarolika” zemlja i de facto zemlja useljeništva. Tu vlastitu sliku zemlje savezni statistički zavod je dobromisleći potkrijepio složenicama i kategorijama kao što su “useljenička pozadina” (Migrationshintergrund) ili “doseljenik” (Zuwanderer), što je, međutim, pogrešnim citiranjem možda stvaralo predodžbu “ogromne masovne navale stranaca” koja u tim velikim dimenzijama naprosto uopće nije postojala”, rekao je prof. Bethke.
Po njegovim riječima, danas je useljeništvo u Njemačkoj prije svega uvjetovano mobilnošću radne snage u okviru EU, pri čemu Mađari, Poljaci, Rumunji i drugi predstavljaju najbrojnije grupe.
”Radi li se pri tome o klasičnom “useljeništvu” pokazat će budućnost. Moj je dojam da zaposlenja na određeno vrijeme ili u određenim životnim fazama pri ovima igraju puno veću ulogu nego što je to bio slučaj u vrijeme “gastarbeitera””, kazao je u razgovoru za Fenu prof. dr. Carl Bethke.
wpDiscuz