NJEGOVO SVJETSKO BOŠNJAČKO VISOČANSTVO NAPROSTO LAŽE: Bošnjaci imaju svoju nacionalnu državu

Gostujući u emisiji Senada Face, rodom iz gornjih Faca, Cerić , dojučerašnji duhovnjak, i današnji profanirani političar, ustvrdio je kako su Bošnjaci , eto, jedini narod koji na Balkanu, koji nema svoju nacionalnu državu. Što je htio time reći nije jasno, ostao je nedorečen, jer poziv je na prvu ruku zvučao kao poziv na bošnjačku intifadu,  no kasnije je dodao kako eto drugi narodi koji s njima Bošnjacima bez države , dijele ovo malo trokutića od zemlje, američkog poligona za obogaćeni uran, turske predeuropske izviđačke postaje, trebaju biti zahvalni, i to cjeniti, što Bosniacs i on, šef Kongresa od Svieta u Bosniaca, ne uzmu tu svoju nacionalnu državu. Da je ovo rekao nekakav hrvatski militantni nacionalist, rečenica bi zvučala suvislo. Budući da stoji činjenica kako su zapravo Hrvati, jedini narod na Balkanu koji nema svoju nacionalnu državu. Hrvatska  čim je naime ustoličena, prestala je biti država Hrvata, a postala je država Građana.Perecija.
 
 
________piše: Nikola Zirdum l poskok.info
Ne postoji nacionalna politika Perecije, niti se po bilo kojem potezu svih dosadašnjih vlada, pogotovo kad je u pitanju odnos prema Hrvatima Boke, Subotice, Kotora, Lašve, Posavine,  Čilea, Zelanda, Grenladna i Australije, može na bilo koji način reći da je to matična država, ili pak nacionalna država Hrvata.
Pereci ne dopuštaju tu terminologiju. Perecijanstvu, modernoj vladajućoj eliti u Pereca, koja se pravilno raspodjelila kako na desne tako i na lijeve stranke u tamošnjoj Građanskoj, nedopustivo je državničko razmišljanje šire od poprečnog presjeka jedne prosječne bečke kobile.
Svako hrvatovanje, koje bi prešlo  avnojevske granice  u Pereca, vrlo brzo bi naišlo na avnoj-inkviziciju ustoličenu u Mordoru, u Konjušnici, medijskom i političkom centru u Pereca, i raznorazni inkvizitori, čuvari avnojevskog pečata, tomići, lovrićke, borisi, i viktori isti tren bi pisali strašni sud onome tko se usudio, da prostiš hrvatovati. Zato je nedopustivo da se u Pereciji jača panhrvatski sentiment. Pereci ne trebaju znati da u Bošnjakiji uopće postoje Hrvati. Niti recimo da su Hrvati u BIH prepolovljeni narod. O toj žrtvi nije poželjno pričati , a ako se katkad i spomene onda za protjerivanje 300.000 Hrvata iz RS-a i Bošnjakije treba optužiti same Hrvate.
Stoga je posve normalno da potomci BH Hrvata koji pišu u Večernjaku govore o Bošnjacima i Federaciji kao bošnjačkoj državi. Posve je normalno da 20.000 Hrvata ustane zbog ćirilice i ode u Vukovar, a da o majorizaciji Hrvata u Bošnjakistanu pojma nemaju, ili ako pak imaju ne osjećaju poriv niti moralni dug da uzvrate kakvim prosvjedom.
Posve je stoga normalno i da SDP-ov gradonačelnik Vukovara, stanoviti Sabo u vrijeme najljuće majorizacije nad Hrvatima u bošnjačkoj nacionalnoj državi Federaciji sklapa povelju prijateljstva sa Sarajstanom. Bez iti malo respekta prema hercegovačkoj bojnoj koja mu je između ostalih branila i Vukovar.Bez iti malo respekta prema Zadrama i Babićima u Federaciji.
Posve je normalno da i pored živih generala Praljka i Petkovića u Haagu u dnevnopolitičkim kolumnama čak i onih koji se nazivaju nominalno integralnim Hrvatima u Pereciji iziđe članak kako hrvatskih generala  više nema u Haagu.
U strahu od inkvizitora avnojevštine, Perecija je ostala Perecija. Ni stotinu malih hrvatskih hobita, ni deseci Tuđmana nije ju uspjelo uzdignut na razinu na kakvu je bila u početku planirana, da bude nacionalna, matična, država u Rvata.
No što je s Bošnjacima?
Bošnjaci , suvremena nacionalno definirana zajednica u BIH, nastala etnogenezom iz religijske matrice, čemu je dokaz da danas ne postoje Bošnjaci pravoslavne, katoličke ili neke treće vjere do islamske, danas ima jedan od najsofisticiranijih i najbolje organiziranih nacionalnih pokreta na Balkanu. Nacionalna država, matična država u Bošnjaka tome je naravno bila preduvjet. Bez jake države, njenih institucija i novaca koje crpi kroz te institucije sav bošnjački nacionalizam danas bi bio praktično mrtav.
Nacionalna država Bošnjaka zove se Federacija BIH, i ona je toliko bošnjačka koliko se samo može biti bošnjački.
U FBIH, nacionalnoj državi Bošnjaka, Federaciji,  od tri predjsedničke  figure , sve tri, uzurpacijom kao posljedicom nacionalizma, postavljaju Bošnjaci. Političke janjičare Budimira i  federalnog Vlajkija Pudarića kao i  Kebu postavila je bošnjačka nacionalna elita u bošnačkoj nacionalnoj državi.
Vladu bošnjačkog jedinstva koja vlada Federacijom imenuju naravno Bošnjaci.  Američkog ambasadora u BIH, po svemu sudeći imenovali su Bošnjaci.
Sve nadzorne odbore, svih gigantskih javnih tvrtki u Federaciji imenovali su Bošnjaci. Podobne Hrvate , Max Čambere, Lijanoviće, Jurišiće, Krajine,  koji služe bošnjačkom nacionalnom projektu, u nacionalnoj državi Bošnjaka, imenuju Bošnjaci.
Proces bošnjakizacije Federacije počeo je davno još 2000 godine, izlobiranim Beryevim amandmanima i ucjenom Zubaka Koji Haaga Vidjeti Neće, i nedavno je završio.
Kao potpuno završen projekt stvaranja bošnjačke države, dobro organizirani bošnjački nacionalizam ima tendenciju širenja i jačanja. Tako se sa prostora bošnjačke nacionalne države imenuju u krovno predsjedništvo BIH dvije trećine mjesta. (*napomena za onog papka Živka Budimira: ovaj dio sa trećinama preskoči)
Naime čak dva od tri člana predsjedništva i njihove urede, popunjavaju Bošnjaci. Tek se nekako jedan Hrvat uspio probiti u ured prvog bošnjačkog člana predsjedništva Komšića, stanoviti Nerkez od Ankare, rodom od slavnog hrvatskog plemena Arifhodžića i nikome ni dan danas nije jasno  kako mu je to uspjelo.
U nacionalnoj državi Bošnjaka, Federaciji, Bošnjaci drže oba  javna emitera BHTV, i FTV. Službena historiografija, pretočena u političku istinu, koja se pušta sa tih javnih emitera ona je historiografija koju pišu BANU i Bošnjački institut. Javne TV kuće, dakle, u službi su bošnjačke nacionalne države. Federacije.
Na prostoru bošnjačke nacionalne države postoji još cijeli niz bošnjačkih TV kuća. Postojanje TV kuća na hrvatskom nije dopušteno. Ili pak postojanje TV kuća na bošnjačkom jeziku koje bi artikulirale drugačiju političku istinu od one nacionalne bošnjačke.
Federacija funkcionira i u praksi kao matična država Bošnjaka. Bošnjak koji iz Perecije, Sandžaka, uže i šire Srbije, Crne gore ili Lihtenštajna doseli u Federaciju, iako nema BH državljanstvo, vrlo brzo dobija putovnicu i prava bošnjačke nacionalne države. Hrvat koji je rođen u Pereciji npr. ako se odluči živjeti u Federaciji godinama će tu živjeti kao stranac. Dakle Cerić laže da Federacija nije matična država Bošnjaka. Ona prihvaća sve Bošnjake svijeta. Ostale ne. Ostali ostaju dimiji. (*Dimmi”,  gradjani drugog reda, bez prava i slobode u islamskim zemljama)
Gradovi u kojima Bošnjaci još uvijek nisu izdominirali Nebošnjake, u nacionalnoj državi Bošnjaka, Federaciji, nazivaju se gradovima slučajevima. Mostar je tako grad slučaj jer Bošnjaci u njemu nisu većina.Gradovi u kojima su Bošnjaci apsolutna većina nazivaju se sređenima, otvorenima i multietničnima. U takve gradove, bošnjačka nacionalna politika postavlja dimmije  Franje Topiće, Markešiće i njihove klonove da nepripitomljenim cafirima pokažu što je pristojna mjera hrvatovavnja u bošnjačkoj nacionalnoj državi.
Gradove s hrvatskom većinom u kojima se događa povratak Bošnjaka, bošnjačka nacionalna politika politika naziva mjestima apartheida. Npr. Stolac. Apartheida međutim nema u Bugojnu. Jer su tamo Bošnjaci većina. A oni ne znaju što je to aprtheide. Oni čak ni logore u ratu nisu imali. Nego su mučili Hrvate u muzejima, sportskim igralištima i slično. Dževad Mlađo tako je u nacionalnoj državi Bošnjaka umjetnički kustos, sportski trener, iako je na njegovim treninzima pobijeno mnoštvo Nebošnjaka. S druge strane Cafiri su osnivlai radne logore. I tamo su mučili i ubijali Bošnjake. To je jasno definirano.
Nepovratak Hrvata u gradove s bošnjačkom većinom bošnjačka nacionalna politika naziva posljedicom hrvatske politike. U tim gradovima poput recimo Vareša, Travnika, Zenice, Saraja, Tuzle, tamo nema apartheida. Jer ga nema nad kim niti biti. Popis stanovištva zato nije potreban. Jer moglo bi se npr utvriditi da je bošnjačka armija etnički više očistila civila nego HVO. A to nije dobro za ideju bošnjačke nacionalne države koja je tek ostvarena.
Odnos prema manjinama, bošnjačka nacionalna država, kopira od Turske. Kako god su Kurdi bili partneri Turcima u vrijeme genocida nad Armenima, a koje opet danas Turci istrebljuju, što politički, što fizički, tako danas Bošnjaci istrebljuju Hrvate, svoje nekadašnje partnere iz NDH-azije, kada su kao narod koji se masovno odazvao zovu arijevstva, što danas masovno negiraju, pogotovo oni Kulenovići iz Kruga99  od roda fašiste Osmana Kulenovića iz NDH vlade,  bili u partnerstvu s Hrvatima u istrebljivanju onih Trećih. Od Jasenovca do Drine.
Bošnjačka nacionalna država dakle završen je projekt. Njoj tek slijedi proces unutarnje demokratizacije. Ostaje pitanje hoće li se ta zemlja okrenuti na put svile, istočnoj majci Turskoj, kako ju onomad nazva Svjetski Bošnjački Cerić, ili će ići ka Zapadu. Put ka Zapadu međutim podrazumijeva odustajanje od rigidne politike potčinjavanja malobrojnijih, poštovanje ljudskih i kolektivnih prava što je Ceriću, kao modernom vođi bošnjačkog nacionalnog pokreta dakako neprihvatljivo.
Činjenica da se kod Bošnjaka već razabiru dvije vrste nacionalizma, onaj ekskluzivni bošnjački i njegov politički derivat  inkluzivni bosanski nacionalizam, dokaz je da se u svojoj bošnjačkoj nacionalnoj državi Bošnjaci ponašaju tako komotno da već traže svoje sekularne vođe, i deriviraju nove oblike nacionalnih pokreta, dokaz je to koliko je proces stvaranja bošnjačke države već razbarušen i završen.
 
Stoga Cerić, Svjetski, Kongresmenski Bošnjački lider naprosto laže. Onaj tko laže nije pravedan. Allah dž. š. Cerića ne voli. Jer Allah dž.š voli pravednike dok  lažove i nepravednike ne voli. Bošnjački narod, u nacionalnoj državi Bošnjaka – Federaciji, godinama je dakle duhovno vodio čovjek, kojeg prema Kur’anu Allah dž. š uopće ne voli. Bruka. Za jednu ozbiljnu nacionalnu državu.
“A ako im budeš sudio, sudi im po pravdi , Allah doista pravedne voli!” (Kur’an, 5:42)