Nizozemci ukidaju kaznu za bogohuljenje

Mark Rutte više ne ovisi o konzervativnim protestantima

Zapravo se u Nizozemskoj već odavno nije primijenio stavak zakona iz 1932. kojom se kažnjava “napadno bogohuljenje” – posljednji put se to dogodilo 1968. godine. Tamošnji premijer Mark Rutte, iako politički pripada desnici, već je dulje vremena namjeravao ukinuti taj članak 147., ali kako nam objašnjava Markus Wilp, politolog na Centru za nizozemske studije Sveučilišta u Münsteru, njegova veoma široka koalicija je ovisila i o zastupnicima Zajednice ortodoksnih protestanata (SGP). Oni nikada nisu imali više od tri mandata, ali u studenom se parlament sastao u novom sazivu i Rutte može ukinuti zakon. Utoliko u Nizozemskoj više neće biti kažnjivo huljenje Boga, ali će se i dalje kažnjavati vrijeđanje tamošnje kraljice Beatrix.
“Izdržati” i ekstremna mišljenja
Politolog Wilp ukazuje i kako je za razumijevanje ukidanja kažnjavanja blasfemije, potrebno bolje razumjeti ozračje slobode mišljenja u Nizozemskoj i odnosu prema božanstvu – ne samo kršćanstva, nego bilo koje religije. “Tamo ima mnogo manje tabua. To znači i da se i neki političar kao desni populist Geert Wilders može i mnogo agresivnije izražavati o nekoj vjeri nego što bi to ikad bio slučaj u Njemačkoj.”

‘Snaga argumenata’ je dio skandinavske kulture koju mnogi ne razumiju

Doduše, izjave Wildersa o islamu kao agresivnoj političkoj ideologiji je i u Nizozemskoj izazvalo diskusiju, mora li se takva kleveta kazniti. No na koncu je prevladalo mišljenje kako se u ime slobode mišljenja, mora “izdržati” i ekstremna stajališta poput onih kakve zastupa Wilders. Markus Wilp sažima temeljno načelo javnog mnijenja u Nizozemskoj: “Ništa nije snažnije nego snaga argumenta – i na temelju tog načela sada i dolazi do promjene zakona.”
Bog ne treba zaštitu države
Zapravo postoji široki spektar kako se pojedine države odnose prema blasfemiji i bogohuljenju. U Njemačkoj je još 1969. promijenjena zakonska odrednica o bogohuljenju i od onda se praktično još jedva ikad koristi. Naime, članak 166. Kaznenog zakona se tek djelomice odnosi na blasfemiju, nego određuje kako je vrijeđanje drugih vjera i svjetonazora samo onda kažnjivo “ako se time ugrožava javni red i mir”.

Pussy Riot je skupo koštao prosvjed – pred oltarom pravoslavne crkve.

Profesor za socijalnu etiku sveučilišta u Bonnu Hartmut Kreß smatra kako je ovakvo, njemačko stajalište mnogo primjerenije za današnje doba: “U 20. i 21. stoljeću još jedva možemo reći kako je ime i pojam boga vrijednost koju mora štititi država. To je bilo stajalište kakvo se može naći u antici i u srednjem vijeku.” Ovaj aktualni njemački članak svjedoči kako je ova država svjetovna i neutralna prema bilo kakvom svjetonazoru. Država se osjeća odgovornom intervenirati samo ako se napada neka vjera i poziva na nasilje, objašnjava profesor Kreß. “U osnovi, to je krivično djelo poticanja na mržnju što je također osobito istaknuto kao zločin i zapravo, to je i dovoljno.”
Uvreda – ali kojeg Boga?
U Velikoj Britaniji je zapravo dugo vremena blasfemija bila kažnjiva samo ako se hulio – kršćanski bog. Tek prije nekoliko godina je ukinut ovaj zakon kojim su se diskriminirala sva ostala božanstva. Ali dok u mnogim zemljama Europe, čak i ako postoji zakonska osnova, bogohuljenje tek rijetko završava pred sudom, Irska spada među zemlje koja je krenula posve suprotnim putem. 2009. ona je čak pooštrila zakonske odredbe kojima se zabranjuje blasfemija pa tako je od onda kažnjivo već i objavljivanje materijala koji se mogu smatrati bogohulnim. Tamo bogohulnik može biti kažnjen globom koja može sezati do 25.000 eura.

U mnogim muslimanskim zemljama se zbog bogohuljenja lako može izgubiti glava

U mnogim zemljama izvan Europe je blasfemija još itekako kažnjivo djelo. Treba se sjetiti i kako je u Rusiji ispad ženske skupine Pussy Riot u pravoslavnoj crkvi kažnjen prije svega kao blasfemija, a ne kao kritika tamošnjeg političkog vrha. A baš kao što su Deset zapovjedi božjih u srednjem vijeku u Europi bili sastavni dio svjetovnog zakonodavstva, tako je u mnogim muslimanskim zemljama bogohuljenje teški prijestup koji se ponegdje može kazniti i smrtnom kaznom. Tako je i prošle srijede (28.11.) egipatski sud osudio sedam kršćanskih egzilanata na smrt jer su navodno u svom filmu hulili proroka Muhameda. Na sreću, osuđeni su u odsustvu jer se trenutno nalaze u SAD-u i u Australiji.