Diana i Branimir 27. studenog kupili su svoju prvu nekretninu, stan u Sisku. Nisu stigli uplatiti niti prvu ratu kredita, a potres im je uništio dom kojeg su tek stvorili.
Zgrada je dobila crvenu naljepnicu i prijeti joj rušenje. Iako u stan više ne mogu, i dalje ih čeka 30 godina otplate kredita.
Na dan razornog potresa supružnici su bili na putu za Sisak sa stvarima za useljenje. “Šta da ja vama kažem kad vam to sve ode u 4 sekunde? Sve što ste cijeli život planirali, sve što vam se događa ode u 4 sekunde gdje ostanete u nekom financijskom blatu. Kod onog prvoga zgrada je već bila načeta, ovaj 6.4 ju je totalno devastirao, stepenište je puklo, ulaz je puko, hodnik se odvojio malo, naš stan je porazbijan”, rekao je Branimir, prenose Vijesti.hr.
Nosivi zidovi samo što nisu pukli
Statičari kažu da su nosivi zidovi na rubu sloma. “Kad sam išao gore još pogledati ostale jedinice koje su unutra, kad sam baš izlazio nešto se lagano bilo zatreslo i komad zida se odlomio i pao je na mene, srećom bio sam u jakni pa sam potrčao i izbjegao sam da se ne sruši još nešto”, rekao je Branimir.
Stana više nemaju, ali kredit im ostaje. “Moram apelirati ne samo za sebe nego i za sve ljude koji su u financijskim teškoćama, u kreditima a nemaju svoju nekretninu, moramo razmišljati o tome da ne može se plaćati i podstanarstvo i rata kredita jednostavno nam moraju pomoć dok se ne izgradi nekakav zamjenski objekt, dok se ne nađe neko rješenje”, kazao je.
Banka radi na rješenjima
U banci kažu kako rade na rješenjima. Planiraju mjere olakšanja za sve klijente s potresom zahvaćenog područja, koje će uključivati otplatu kredita kroz odobravanje moratorija i sličnih oblika restrukturiranja.
Spajići su u međuvremenu pokrenuli kampanju kojoj skupljaju novac za obnovu ili otplatu kredita. “Predmet našeg ugovora je stan. Stana više nema. Isto ko šta više neće biti ni zgrade. I to je sad jedan veliki upitnik. Lijepa je to priča, dobit ćemo iz Europske unije nekakve novce, ali s obzirom na neorganiziranost koju je država pokazala u ovoj nesreći tko zna kuda će ti novci završiti”, kažu supružnici.
Sustavu ne vjeruju, no nadaju se pomoći dobrih ljudi te da će jednog dana ipak opet imati svoj dom.