9h je i 30 navečer. Dayton. Amerika. Ljeto 1995. Traju mukotrpni pregovori oko toga da se HVO-u uzme još koji komad zemlje oko Mrkonjića i Šipova kako bi se odebljao pojas oko Sarajeva i načinio koridor do Goražda. Alija teško prihvaća činjenicu da HVO nema dovoljno srpske zemlje za koridor do Srebrenice. Traži pauzu. Ide prošetati. Pita Tuđmana da mu posudi cigaru. Ovaj kaže da ne puši. Milošević mu na to daje kubansku.
9h je i 35 navečer. Zračna Luka Dayton. 6 godina prije napada na WTC . 6 godina prine nego će Alija u NYC u BH diplomaciju poslati svjetskog teroristu Abu Mealija. Pod lažnim imenom. Skupa s osuđenim panislamistom Huseinom Živaljem. Malim Bracom Muslimanskog bratstva.
Alija stoji na trijemu i gleda u daljinu, zamišljen je , ljut, malo i snužden. Gard mu je kao u muškarca koji saznaje da ga je cura upravo prevarila. U prizemlju objekta putena crnkinja njiše bujnim bokovima dok usisava pristupni hodnik objektu. Alija na tren zamišlja da je šef polja pamuka. I da mu je pripala neka ljepša sudbina od ove. Da živi negdje u dalekom drugom stoljeću. Da nije to što je. I da se njih dvoje, on i putena crnkinja, silno vole. Da ruše granice svjetova. Begova i kmetova.
Potom vidi Maltu na Žovnici. I vraća se u realnost.
A realnost je da za koji minut, a ako Bog da možda i sat, mora potpisati stvaranje Republike Srpske i podjelu vlasti u Federaciji s Hrvatima. I to 50% 50%. Na principu konsocijacije.
U to mu prilazi Holbrooke koji je isto upravo zapalio cigaru. Također je žicao u Slobe.
Holbrooke: Why do you have such a gloomy and thoughtful look, Mr. President?
Alija: Do you speak Turkish Richard? I’m not that good at English.
Holbrooke: Elbette Sayın Başkan, bu benim ikinci dilim, odgovara Richard te razgovor nastavljaju na turskom…
Alija: Znaš Richarde, u nas u Islamu velika kletva ide kjafiru koji prevari muslimana.
H: Kako mislite g. Predsjedniče?
Alija: Sjećate se mog i Zimmermanovog razgovora iz 1992: Morali ste čitati stenograme, znate što mi je obećao?
H: Podsjetite me
Alija: Obećao je da ako povučem potpis s mira, ako povedem Muslimane u rat, da ćemo mi Bošnjaci biti nagrađeni velikom nagradom. A nagrada je bila cijela Bosna. Sada ovdje vaša administracija traži da potpišem podjelu Bosne. A 60.000 muhmina sam u smrt poslao. Evo u Srebrenici se još broje žrtve. Govori se da ih ima oko 3000 mrtvih. Dakle 63.000 ako računamo i taj posljednji srpski zločin. Ja mogu ovo potpisati al bojim se da u Bosnu više nakon ovog neću živ kročiti.
Holbrooke: G. Predsjedniče mi svoju riječ poštujemo. Što je obećano to će vam se isporučiti. Recite jesmo li ikada kasnili s isporukom oružja?
Alija: Niste.
Holbrooke: Pa nećemo kasniti nit s isporukom Bosne vama. Dogovor je dogovor. Kupili ste od nas onoliko koliko smo se dogovorili. Sad je na nama da obavimo svoj dio dogovora.
Alija: Kako to ispunjavate? Stvaranjem srpske države? Davanjem Hrvatima prava jednakopravne manjine u FBIH?
Holbrooke: Važno je da oni potpišu, Srbi i Hrvati, ostalo prepustite nama.
Alija: Šta da potpišu, svoju republiku i pola svoje Federacije? Pa to bi ja odmah potpisao da sam na njihovom mjestu.
Holbrooke: Alija , vi ste cjeložitovni islamist koliko sam čitao , rat ste prozvali džihadom pale borce zovete šehidima, pa tako i ateiste i kršćane, čak ste suđeni zbog islamističkih ideja u komunizmu. Rušili ste državu jel tako? Pokušali barem. Znate li zašto niste uspjeli?
Alija: Ne znam. Zašto?
Holbrooke: Zato što panislamizam nije jak. Nije tako snažno oružje kao što je međunarodno pravo. Ovo što se potpisuje danas je naoko podjela BIH, ali oni potpisuju međunarodni mirovni ugovor. A nad međunarodnim pravom ingerencije imamo mi. A ne oni,
Alija: Tko vi?
Holbrooke: Pa SAD. Mi smo jedini vladari međunarodnog prava. Ne postoji druga sila svijeta koja osim nas može tumačiti međunarodno pravni ugovor. Nebitno je stoga što piše u Aneksu 4 koji se odnosi na Ustav, nebitne su mape, bitno je da potpišu Aneks o visokom predstavniku. Ako to zagrizu gotovi su.
Alija: Da? Nešto kao Hudejbijski mir? Potpišem al se nisam toga dužan držati?
Holbrooke: Vi ćete se formalno držati ugovora. A mi ćemo Ustav mijenjati kako vama bude pasalo. Vidite teritorij Federacije u startu imate 51% BIH. s vremenom će sve hrvatsko biti vaše. Svaka pozicija. Imat ćete 2/3 vlasti. Hrvate ćemo ili asimilirati ili protjerati. Tek kada nakupite 2/3 moći na razini države slijedi vaš konačan obračun sa Srbima. Do tada ne smijete dirati u Srpsku i njene granice s FBIH.
Alija: Sviđa mi se ideja.
Holbrooke: Kažem vam ovo je oružje najjače na svijetu. Oružje sankcija i diplomacije. Samo nek potpišu visokog predstavnika. NIsam siguran da će Srbi na to pristati al ako pristanu smatrajete BIH 100% bošnjačkom. Dayton je što se nas tiče privremeni sporazum. Neformalno. Formalno to je trajan sporazum. No Dayton će se prije nego stupi na snagu izmijeniti par puta. Za par godina bit će neprepoznatljiv. Bit će to ugodna država za živjeti. Krenut ćemo prvo s izbornim zakonom, kasnije izmjenom ustava. Sve daljnje bitke bit će medijske i političke. Bitno je da rat stane. Al na kraju ćete dobiti mirom ono što niste ratom.
Alija: Ellhamdulliliah. A kako ćete Hrvatima pojasniti ovo sve, ipak su najzaslužniji za mir i slobodu u BIH?
Holbrooke: To će biti vaš posao. Do ključnih izmjena zakona i Ustava morate kod Bošnjaka ubiti svako pozitivno sjećanje na njih. Spremit ćete im brdo tužbi. Tako da i oni lakše prihvate pretvaranje Hrvata u manjinu. Hrvate ćemo pomalo tjerati u Hrvatsku, imamo već projekt novog predsjednika tamo. Nudi nam se neki Stjepan.
Alija: Šteta, dobro su mi valjali Hrvati , majku im. Neka nam onda bude po riječi Tvojoj.
Holbrooke: Hvala vam što nam i dalje vjerujete. Ništa se ne brinite.
*Stenogram ovog izmišljenog razgovora dostavilo nam je veleposlanstvo Turske u Hrvatskoj. Zahvaljujemo im se ovim putem. No daljnji razvoj događaja u BIH od 1995 na ovamo jamči njegovu vjerojatnu povijesnu ispravnost.
* SAD su negdje 0ko 2007 prestale biti jedini vladar međunarodnog prava a kineski kapital ušao je u većinu njihovih banaka.
wpDiscuz
