Treba mi potvrda o iznosu mirovine koji sam primio u Bosni i Hercegovini radi popunjavanja poreske prijave za prošlu godinu u Nizozemskoj. Ti su mi podaci u Bosni i teško mi je do njih doći, ali moja supruga popunjava prijavu i kod nje nema vrdanja – mora sve biti baš onako kako se traži.
Pokušavam joj reći da navede približan neto iznos, ali ona hoće i bruto, a to joj ne znam ni približno reći. Kaže mi da tražim od Federalnog zavoda MIO-PIO, a meni se odmah digne kosa na glavi. „Oni neće ni pokušati da mi odgovore, a kamoli da nešto urade! Znaš kakvi su naši službenici…“ Ali supruga je neumoljiva i nemam kud nego napisati mail.
Nađem na internetu adresu, ispunim podatke o sebi koje traže i pošaljem im svoj upit, a odgovor i ne očekujem nego razmišljam o drugim putevima kako doći do informacije. Uključujem jednog svog drugara koji je radio u MIO-PIO da on svojim kanalima učini šta može.
Ali gle čuda, stiže mail Federalnog zavoda u kom mi traže još neke podatke. I samo ta činjenica da su se javili me ugodno iznenadila. Od traženih podataka sam im nešto mogao dostaviti, a nešto nisam znao, jer mi je to sve u Bosni. Rekao sam im kavo je stanje i zamolio ih da mi na bazi podataka koje imam dostave Uvjerenje ako je to moguće, a ako nije da im neću zamjeriti nego ću ispuniti u prijavi približan iznos i čekati da vidim hoće li mi to prihvatiti ovdje u Nizozemskoj.
Međutim, nakon sat ili dva dođe mi novi mail koji mi šalje Željko Arapović, a u prilogu Uvjernje sa svim traženim podacima, i još više od toga, sve uredno ovjereno i potpisano od strane šefice Odjela Silvane Anić. Naglašava se da će original stići redovnom poštom.
Baš su me iznenadili i obradovali! Možda će neko reći da je to normalno, da su radili samo svoj posao? Da, stvar i jest u tome. Kad bi svi samo radili svoj posao kako treba, gdje bi nam bio kraj!? Zato je vijest da neko radi svoj posao vrijedna da se o njoj i priča i piše i da nam bude putokaz kako trebamo raditi i ponašati se.
Hvala osoblju MIO-PIO iz Mostara što su u ovom slučaju svoj posao uradili kako treba! Takvi vraćaju nadu to da su i kod nas mogući novi, ljepši dani.
Ivo Kobaš