Piše: Poskok redakcija
U zemlji u kojoj je najteže ostati do kraja, Hrvatska se odlučila nagraditi one koji su prvi digli ruke. Doslovno. Vlada planira ukinuti umanjenje mirovine za one koji su u prijevremenu mirovinu otišli s 60 godina, čim navrše 70. Dakle, dvadeset tisuća dana manje rada bit će pretvoreno u nagradu. Ili u “poticaj” za još ranije bijegove.
Umirovljenicima starijima od 70 godina, njih oko 120.000, mirovina bi trebala porasti za prosječnih 55 eura. Onima koji su otišli s 60, a ne sa 65. Jer oni su, prema novom moralu države, bili mudriji. Ili, kako bi rekla država – demografski strateški osviješteni.
Danijel Nestić, mirovinski stručnjak iz Ekonomskog instituta Zagreb, pokušava spasiti što se spasiti da. Kaže da je to krivi smjer jer potiče još raniji izlazak s tržišta rada i stvara dodatne troškove. Predlaže čak da se penalizacija poveća – s 0,2 na 0,3 posto po mjesecu. Da se zna da ranije umirovljenje ipak nešto košta.
Nestić uspoređuje dvije osobe s 40 godina staža i istom plaćom. Onaj s 65 godina dobije 690 eura. Onaj s 60 – 607. Ali onaj s 60, do svoje sedamdesete, nakupi 10 tisuća eura više. Kad mu se skine penalizacija, ta razlika naraste na 23.000 eura. Bravo, Hrvatska. Nagradi one koji prvi odu.
I onda se čudimo što ljudi odlaze. Pa sistem viče – idi, što prije, i nagradit ćemo te!
Demografija kaže da će 86,7% onih koji danas imaju 60 godina doživjeti 70. Što znači – gotovo svi dobit će tih dodatnih 55 eura. I tu, naravno, dolazimo do pravog paradoksa.
Nestić ističe da bi te novce bilo bolje uložiti u dodatke na sve mirovine, posebno one nakon 1998. koje su znatno niže. Ali to ne bi bilo dovoljno “emotivno”.
Jer u Hrvatskoj mirovinska reforma nije stvar razuma. Ona je reality show. U kojem onaj tko prvi izađe iz kuće – pobjeđuje.
Dodatna diskriminacija pada na one iz drugog stupa, koji su se igrali tržišnog kapitalizma. Njima će penalizacija ostati. Jer država voli one koji su vjerovali samo njoj. Prvi stup je, kako stvari stoje, nova crkva. Tko nije u njemu, nek si sam podigne zvonik.
Ako se ovakva logika nastavi, možemo očekivati još inovacija: možda bonus za umirovljenje s 55, uz poruku “hvala što niste trošili državu”. Ili možda budući plan: svaki dan ne-rada obračunava se kao ulaganje u gospodarsku stabilnost.
Hrvatska ide naprijed, ali unatrag. U tom čudnom hodu, prvo nagradimo one koji su otišli, pa ćemo valjda onda i one koji se još nisu ni pojavili.
Jer ako nešto zna ova država – to je kako motivirati ljude da se ne trude.
wpDiscuz
