Nepoznati Kordić: Kao student bio je pobjednik TV kviza

Pobjednik je – Dario Kordić. 

“Ni meni baš nije bilo jasno kad je Mirjana Jančić, voditeljica kviza, na kraju emisije kazala tko je koliko bodova osvojio”, ispričao je Kordić za Ven i dodao: “Od prve igre odgovarao sam nekako instinktivno, ne razmišljajući previše, pa mislim da je sve to bila igra sreće, a ne igra znanja”.

Tadašnji Ven napominje kako je bilo dosta zanimljivo da se Kordić uopće odlučio na sudjelovanje u kvizu. Prenosi priču kako su Kordić i kolege redovito u pauzama između predavanja igrali neku vrstu kviza. Među kolegama bio je i jedan Zlatan koji je redovito odnosio prevagu u ekipnim natjecanjima. Baš zbog toga je Dario govorio Zlatanu da može zaraditi velik novac u nekom kvizu. Ovaj je to uporno odbijao, a da bi mu olakšali, svi prijatelji su se prijavili. Zlatan se nije prijavio, ali Dario jest.

“Kviz emisije, ovakve kakve jesu, traže veliku spretnost koja je u svakom slučaju dominantna. Ne želim rćei da znanje ne igra nikakvu ulogu, ali pritisnuti gumb u djeliću sekunde prije nekoga ipak je spretnost. A to je upravo ono što čini kviz zanimljivim”, govorio je Dario Kordić u ljeto 1980. godine.

Ovih dana je Kordić osuđeni ratni zločinac i rado viđeni gost u katoličkim i određenim desnim krugovima. Na poziv kontroverznog svećenika Damira Stojića održao je predavanje ‘Bog iza rešetaka’ u Studentskom domu Stjepan Radić.

Sam skup započeo je s dvije pjesme nakon čega je Kordić započeo svoj govor, tijekom kojeg je rekao kako se suočio s trenucima najveće patnje tijekom 17 zatvorskih godina, kako je ondje susreo Boga koji ga je promijenio te kako je iz njega crpio mir i snagu.

“Prošlo je skoro 20 godina od kada sam doživio svoj drugi rođendan. To je dan kada je započelo moje suđenje. Tu noć probudilo me svjetlo u tri ujutrokoje nije bilo s ovoga svijeta. Čuo sam glas koji mi je rekao: ‘Dragi moj sine, prepusti sve u moje ruke’. Osjetio sam kako mi se srce napunilo. Kleknuo sam, pomolio se i izrekao gospodinu svoje da”, svjedočio je Kordić i nastavio.

“Imao sam tada 31 godinu i gledao sam masovno prolijevanje krvi po našoj prekrasnoj zemlji. Kada sada gledam unatrag i razmislim o tome nitko od nas nije trebao preživjeti te strahote. Jedini tko nas je spasio bio je sam Bog. Kada je došla vijest o Daytonskom sporazumu sve su nas, kao zbog odmazde, prebacili u Haag. Proveo sam skoro 9 godina u sobici, a u ruci jedino što sam imao je bila krunica. Molio sam se Bogu i dan po dan, tijekom svojeg suđenja, sve sam mu postajao bliži. Osjetio sam kako me Gospodin čisti, a rešetke na mojem prozoru polako su nestajale”, ispričao je Dario Kordić.

Samo je manja grupa hrabrih studenata protestirala protiv njegovog nastupa. Oni su podsjetili okupljene i organizatore skupa da je Dario Kordić pred Međunarodnim sudom u Haagu pravomoćno osuđen za ratne zločine i pokolj 117 muslimanskih civila u Ahmićima, što je bio najteži hrvatski zločin tijekom Domovinskog rata.

Ministar uprave Lovro Kuščević komentirao je u četvrtak Kordićev nastup vrlo benevolentno:

“U pravu postoji institut koji kaže da je, nakon proteka kazne, što je čovjek odslužio, nitko ga nema pravo prozivati zbog toga. Kordić je dao svoj doprinos u ratu, a očito je i pogriješio. To što je pogriješio, to je i odslužio”, poručio je Kuščević.

Za mišljenje smo pitali i odvjetnika Antu Nobila koji je na sudu u Haagu branio Tihomira Blaškića i koji je pravomoćno oslobođen optužbi za zločin u Ahmićima. Evo što je odgovorio:

“Bavio sam se rehabilitacijom prije 10-15 godina i više se ne sjećam točno zakona, ali koliko znam Dario Kordić osuđen je na 25 godina zatvora. Izašao je 2014. godine, nakon odslužene 2/3 kazne. Ne vjerujem da bi on već mogao biti rehabilitiran, mislim da je za to predviđen protok vremena od barem 20 godina.”