Kako stvari stoje, Dodik i svi koji negiraju genocid u Srebrenici koji se dogodio prije 20 godina, najsigurniji su i najzaštićeniji u BiH, Srbiji i Rusiji.
BiH nema državnog zakona koji sankcionira negiranje i poricanje svakog genocida, svakako uključujući i onaj u Srebrenici, a službeni Beograd na čelu s Tomislavom Nikolićem i Aleksandrom Vučićem, predsjednikom i premijerom Srbije, ne priznaju kako se u Srebrenci dogodio genocid.
Negira ga i Rusija koja je stavila veto na usvajanje Rezolucije o Srebrenici u Vijeću sigurnosti UN. To što Rezolucija nije prihvaćena rezultat je sukoba na relaciji Washington – Moskva – Berlin, a nemoći Republike Srpske i Srbije. Međutim, ostala je činjenica da je deset država članica Vijeća sigurnosti glasovalo za taj dokument i izvjesno je kako će se one ponašati u skladu s njim i svojim zakonima, bez obzira što nije prošao u Vijeću sigurnosti UN-a.
Velika Britanija, SAD, Njemačka i Francuska neće odustati od Rezolucije i kako saznaje Dnevni list, u rujnu će tražiti da izjašnjavanje Generalne skupštine UN s ključnim argumentom – cilj Rezolucije je spriječiti ubijanje istine, spriječiti da se genocid poput onog u Srebrenici ponovi.
S druge strane, samo nekoliko sati nakon što je vetom Rusije dokument oboren u UN, Kongres SAD-a je jednoglasno usvojio Rezoluciju o Srebrenici.
U jesen prošle godine u Federaciji je na snagu stupio zakon koji zabranjuje negiranje genocida i ratnih zločina i po njemu je zaprijećena kazna zatvora od tri mjeseca do tri godine. Međutim, u zakonu se kaže da će biti osuđena svaka osoba, koja na području Federacije negira genocid čime se njegova primjena „geografski ograničava“.
To osigurava da se, primjerice iz Banje Luke ili Istočnog Sarajeva potpuno nekažnjeno negira genocid u Srebrenci, vrijeđaju žrtve i preživjeli. Sasvim je izvjesno da će Dodik i njegova ekipa nastaviti negirati, posebno zbog podrške koju imaju od Srbije i Rusije, ali će dobro paziti da mu se ne omakne to učiniti na području FBiH.
U mnogim europskim zemljama negiranje genocida strogo je zabranjeno i propisane su novčane i zatvorske kazne za one koji to čine. Primjerice, u Austriji je zaprijećena kazna zatvora do 20 godina ukoliko iza negiranja genocida stoji politička namjera ili propaganda, a ako sud utvrdi da nema tih elemenata izriče se novčana kazna. U Belgiji je uz novčanu kaznu predviđena i zatvorska u trajanju od osam dana do jedne godine.
U Francuskoj negatori genocida kažnjavaju se slanjem na robiju od jednog mjeseca do jedne godine i novčanom kaznom, u Španjolskoj se izriče zatvorska kazna u trajanju od jedne do dvije godine, a u Švicarskoj je zaprijećena kazna zatvora do tri godine. Prema zakonima Njemačke, negatori genocida i ratnog zločina osuđuju se na zatvorsku kaznu u trajanju od jedne do pet godina, a maloljetnici se upućuju na društveno koristan rad.
U tim i mnogim drugim državama, zakonsko sankcioniranje za negiranje genocida ne odnosi se samo na njihove državljane koji to čine, nego u istoj mjeri i ravni i na državljane drugih država. Primjera radi, to znači da vlasti Austrije u koju, kako se priča, Dodik često privatno putuje, mogu ga uhititi i osuditi po svojim zakonima zbog negiranja kako se u Srebrenici dogodio najveći genocid nakon Drugog svjetskog rata.
Kako saznaje Dnevni list, Dodik je prije nekoliko dana upozoren da dobro povede računa i izvaga kamo će ubuduće putovati, s tim što se to upozorenje ne odnosi na Srbiju i Rusiju, države koje će mu ako dođe „stani – pani“ pružiti utočište.