Dok su neki generali s političkom i pravosudnom potporom gradili imidž heroja, Nedjeljko Obradović, zapovjednik HVO-a koji je odigrao ključnu ulogu u obrani Dubravske visoravni, sada je optužen za ratne zločine. Županijsko državno odvjetništvo u Splitu 14. studenoga podiglo je optužnicu protiv Obradovića, no zanimljivo je kako o tome nema ni traga u službenim priopćenjima DORH-a niti na njihovim mrežnim stranicama.
Optužnica bez odjeka
Optužnica za ratne zločine nad Bošnjacima iz 1993. i 1994. podignuta je nakon tri godine istrage, no javnost o tome nije informirana. Nacional otkriva da je proces pokrenut zahvaljujući intervenciji glavnog državnog odvjetnika Ivana Turudića, ali DORH-ova komunikacija s javnošću ostaje zbunjujuće šutljiva.
Mediji su ovu priču jedva dotaknuli: vijest je 15. studenoga osvanula na petoj stranici tiskanog izdanja “Slobodne Dalmacije” i nije objavljena na njihovom portalu. Šira javnost ostala je zakinuta za informacije o jednom od najvažnijih slučajeva procesuiranja ratnih zločina u Hrvatskoj.
Izbjegavanje Haške optužnice
Obradović je jedan od rijetkih vojnih dužnosnika Herceg-Bosne koji je izbjegao optužnicu Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ). Njegovo ime bilo je na listi potencijalnih optuženika, ali je Haški sud umjesto njega optužio šestoricu drugih visokih dužnosnika Herceg-Bosne. Unatoč tome, spis s dokazima protiv Obradovića – uključujući iskaze više od 150 svjedoka – proslijeđen je Tužiteljstvu BiH, a kasnije i DORH-u.
Politička i pravosudna šizofrenija
Optužnica protiv Obradovića mogla bi biti ključni test za hrvatsko pravosuđe. Dok neki tvrde da je riječ o političkom pritisku, drugi vide priliku da Hrvatska pokaže kako procesuiranje ratnih zločina ne poznaje etničke granice. Međutim, ovakav razvoj događaja otkriva složen i često licemjeran odnos hrvatske politike i pravosuđa prema ratnim zločinima HVO-a.
Heroj bez podrške
Obradović, čija je brigada “Knez Domagoj” bila ključna u obrani Dubravske visoravni, sada je suočen s optužbama koje uključuju zločine u logorima Dretelj i Gabela. Njegov doprinos ratu prepoznat je i odlikovan, ali je sada ostavljen da se brani bez političke ili javne podrške.
Jedan od najpoznatijih citata Obradovića, kada su ga mediji upitali za optužnice, bio je: “Ovo je samo iživljavanje i uništavanje nečijeg života.”
Priča o Nedjeljku Obradoviću priča je o ratnom heroju koji je, unatoč zaslugama, pao u nemilost pravosuđa i javnosti. Dok jedni gradonačelnici i predsjednici ponosno dodjeljuju odličja i ističu “zaboravljene heroje”, Obradović, ostavljen i optužen, suočava se s borbom za vlastitu čast i slobodu.
S druge strane, nema nigdje traga upravitelju logora Dretelj i Gabela, Miroslavu Hrstiću, koji se krije po Hrvatskoj. Razlog? On je vjenčani kum Štefice Galić, što znači i vjenčani kum NGO scene iz Sarajeva, predvođene Suljagićem, Oručevićem i sličnima a koji se preko Islamske zajednice u Hrvatskoj u dobro gledaju s Vladom Andreja Plenkovića. O kumu Štefice Galić i Neđe Galića, odbjeglom ratnom zločincu se u Hrvarakoj ne smije da piše, niti će se pisati. A njegova kuma, iako je ekranizirala “ustaškog časnika” kao svjedoka humanizma svog muža, prošlog mjeseca posjetila je Auschwitz putem angažmana Memorijalnog centra Potočari. Znaji li kustosi tog muzeja da su ugostili ekranizatoricu nacističkog časnika koji se tako predstavljao ženama prije silovanja?
Ludilu kraja nema, pogotovo kad se zna da je Hrstić osobno odgovoran za višestruka silovanja srpskih žena u Dretelju. Ni one ni Bošnjakinje ne terete Obradovića, već Hrstića. Ali njega nitko ne traži. Bitno je, izgleda, samo to da si dobar sa Svetlanom Broz.
wpDiscuz
