“Neće nam nekakve zovke i picule podvaljivati, sve budno motrimo”

Komšić je prilično pobjedonosno protumačio rezoluciju Europskog parlamenta o BiH kao da ju je sam on osobno pisao.

Opet je zaključio kako izostavljanje termina konstitutivnost znači odbacivanje istog, iako je konstitutivnost natkrovljujuće načelo Aneksa IV Daytonskog sporazuma – koji je podržan.

U Europskom parlamentu je usvojena Rezolucija o Bosni i Hercegovini. Uvjerljivom većinom u Parlamentu su odbačeni amandmani hrvatskih europarlamentaraca. Jeste li očekivali ovakav rasplet, pa i ovako brojno “ne” prijedlozima iz Hrvatske?

Ako ćemo gledati ono što su europski standardi, ono što je europska pravna praksa, a i jedno i drugo se u europskim zemljama ne može dovoditi u pitanje, nikakav drugačiji rasplet i nije se mogao dogoditi. Poslije svih presuda Europskog suda za ljudska prava, poslije stava njemačke vlade u kojem je naglašeno da je tzv. legitimno predstavljanje konstitutivnih naroda uzrok etničkih podjela, poslije Deklaracije NATO-a koja je odbacila konstitutivnost, ništa drugo se i nije trebalo očekivati. Raduje me ipak da je dobar dio zastupnika Europske pučke stranke, kojoj pripada HDZ, odbacio antieuropske amandmane o konstitutivnosti, iako smo naravno veoma zahvalni lijevom i liberalnom dijelu EU parlamenta koji odlično prepoznaje to da su se od strane Hrvatske u BiH željela nametnuti antidemokratska i antieuropska rješenja.

Prije skoro dvije godine najavili ste da će te se u budućim razgovorima sa službenicima EU zalagati za odbacivanje principa konstitutivnosti naroda. Osjećate li izglasanu Rezoluciju kao svoju pobjedu i pobjedu principa za koje se zalažete?

To sam rekao nakon što smo pročitali Mišljenje Europske komisije o kandidatskom statusu za članstvo BiH, a pročitali smo ga isti dan kada je i objavljeno, za razliku od nekih, prije svega iz HDZ-a i SNSD-a koji ga nisu ni pročitali, ali su zato odmah požurili da kažu kako smo mi to pogrešno shvatili. Vrijeme je pokazalo tko je što pogrešno shvatio, kao što je to pokazalo i glasanje u EU parlamentu. Međutim, i prije objave Mišljenja EK govorili smo isto, da je to jedan prevaziđeni etnički koncept koji svoj korijen vuče iz sovjetskog komunizma. Mišljenje EK je samo potvrdio ono što sam godinama ranije govorio, i nailazio na upozorenja, pa čak i od nekih ljudi s građanskog političkog spektra, u smislu da ne bi trebao govoriti tako, da ne bi trebao voditi takvu građansku politiku, nego ustrajavati na nekom trulom kompromisu između etničkog i građanskog. S druge strane, mi smo mislili, kad kažem mi mislim na tim ljudi s kojim radim, da tu ne može biti kompromisa ako želimo ka NATO i EU. Na kraju su institucije NATO i EU rekle isto.

Dakle, godinama dosljedno zastupamo ovu politiku. To ćete najbolje vidjeti po negodovanju onih koji joj se najviše protive, a znate tko su ti. Međutim, nije dovoljno samo imati stav, mora se i raditi. Kada smo pisali non-paper, neki su opet rekli da nismo trebali, a malo je tko imao hrabrosti javno reći da stvari stoje onako kako stoje. Nekada i ne možete javno govoriti o svemu onome što poduzimate. Jer Hrvatska je na noge digla čitavu svoju diplomaciju, od premijera, preko predsjednika, ministra vanjskih poslova, do eurozastupnika, i opet smo ih pred EU parlamentom porazili. Istina je da smo kontaktirali sa zastupnicima u EU parlamentu koji razumiju poziciju BiH i koji razumiju ono što nam nastavljači UZP politike Tuđmana nastoje podvaliti. Ja im se i ovim putem želim zahvaliti, zato što su na strani istine, na strani građanske i europske Bosne i Hercegovine. Nadam se da će ovo biti dodatni motiv bh. političkim opcijama da intenziviraju svoje kontakte sa zastupnicima u EU parlamentu, i s lijevima, i a desnima i s liberalima. Jer ako nemamo resurse koje ima Hrvatska, imamo baremprincipe koji su u skladu s Europskim. U pravu smo barem na papiru, i trebamo više cijeniti taj papir i malo više pratiti što se događa pred tijelima EU. Nekada su, točnije do 2019. godine, u Rezolucije EU parlamenta ulazile gluposti poput federalizacije, supsidijarnosti, legitimnog predstavljanja i slično, a to se događalo zbog manjka budnosti s bh. strane. Sada mi motrimo sve ono što se događa, svaki komadić papira u kojem se spominje BiH i nećemo prestati. Nikada nas više neće uhvatiti na spavanju, te nam kroz tijela EU nekakve zovke i picule podvaliti kojekakve gluposti protivne interesima BiH, pa da se onda mi ovdje u BiH moramo hvatati za glavu, i da to netko u BiH tko želi da ovu zemlju razvali, koristi kao sredstvo, što se ranije događalo.

Netko će sad reći, pa dobro, eto odbačena je ta konstitutivnost, legitimno predstavljanje. Dobro, je li se taj uspjeh jede, je li od toga građani mogu živjeti? Odmah da kažem, ne mogu. Ali se ne može živjeti u diskriminaciji, u nejednakosti prava svih građana, u apartheidu, u društvu bez slobode. Zato se nismo borili, a za slobodu jesmo, i uvijek ćemo.

Željana Zovko uputila je rečenicu zastupnicima Europskog parlamenta: “Neki u ovom parlamentu pokušavaju izbrisati konstitutivne narode iz realnosti Bosne i Hercegovine. Upozoravam Vas, to je jednom rezultiralo velikom tragedijom”. Je li to bila prijetnja, kako se ponegdje razumijeva, i ako jest, kome?

Možda. Samo je pitanje kome je upućena. Koga se to od strane hrvatskih europarlamentaraca upozorava. Zvuči mi kao prijetnja sucima Europskog suda za ljudska prava jer oni su donijeli relevantne presude u kojima se nalaže odbacivanje konstitutivnosti. To što vam se ne sviđaju presude Europskog suda za ljudska prava, ne daje vam za pravo da u ime države koju tamo predstavljate, prijetite sudu. Ili možda daje, ali to je onda veliki problem te države.

Nedavno smo iz Zagreba čuli i prijetnju neodržavanjem izbora 2022. godine. Jesu li prijetnje postale posljednji instrument sprječavanja procesa koji su neminovni i ili ih se trebamo bojati?

Politika ucjena neće proći i ucjenama se ništa neće postići. To neće pomoći ni onima koji su spremni ići na ukidanje izbora i ukidanje demokracije samo zato što izborna pravila nisu onakva kakva bi oni željeli da budu, a koji isto ne žele ni minimum demokracije.

Vratimo se HDZ-ovoj politici prema BiH i pitanju konstitutivnosti. Što je sada preostalo HDZ-u, i hrvatskom i bosanskohercegovačkom? Naprijed ne mogu, a nazad ne žele. Postoji li neki treći put za tu politiku?

Imaju samo dva izbora, ili da poštuju presude Europskog suda za ljudska prava koje nalažu odbacivanje konstitutivnosti ili da ne poštuju. Prvi izbor su NATO i EU, a drugi Rusija.