Čedomir Jovanović, mlado SDA pojačanje u kabinetu radikalnog Nihada Hebibovića izjavio je kako su se bošnjačke šerijatske partije SDA i DF uspjele dogovoriti sa bošnjačkom nešerijatskom partijom SDP-om te čak i sa građanskom lijevom Našom strankom oko načina nastupa u pojedinim izbornom jedinicama u Mostaru .
On je to kazao u formi lažne kritike s blagim dramaturškim tonom razočaranosti jednog “iskrenog ljevičara”:
Zašto se tako nešto nije moglo uraditi i u Sarajevu?.
Dramaturg međutim, to nije rekao zato što je možda nesvjestan da se tako nešto “Ne može i ne smije učiniti u gradu koji još uvijek nismo etnički sredili kao Sarajevo, Tuzlu, Bihać ili Zenicu”.
Ne. On je itekako svjestan svih postavki bošnjačkog nacionalšovinizma za koji je uostalom i kupljen.
Cilj ove izjave je da se barem malo osveti za prozivke Komšića, kojeg je saraj četvorka optužila za izdaju “građanskih” vrijednosti.
Kao da Jovanović nije svjestan da Komšić uopće nije ni išao na glasove “građana” nego na glasove rastućeg vehabijskog pokreta. Uostalom čiji je ured prijetio slanjem vehabija? Džaferovićev ili Komšićev?
Ta sam je Jovanović bio prisutan na skupovima koji su više ličili na bliskoistočne urlike islamskih radikala nego na politički skup neke europske stranke. Neka nam samo netko kaže u kojoj se to zemlji Europe na plakatima prijetilo silovanjem i nabijanjem na kolac, i to u stotinu i više godine europske demokracije?
Na trenutke se i sama SDA, kada je to vidjela, posramila što je uradila od Komšića.
Crveneći se, onako zeleni, gotovo onako kao što se Zlatko crveni sve ove godine, koji je više nego bilo tko drugi u BIH svjestan u što se pretvorio njegov politički mitraljezac.
Kritizirajući SDP i četvorku, za “podmetanja DF-u” Čedunjavi je tek samo javno prenio Reufljagićevu prijetnju, upozorenje SDP-u i Našoj stranci:
“Isto ono što ste vi nama podmetnuli u Sarajevu, sutra mi vama možemo u Mostaru. Ubuduće nas ne napadajte.
Spin majstor koji je na ovo pripremio Čedu, naravno nije javan, niti se radi o originalnoj Čedinoj misli. Čedo je tu tek samo, dramaturg.
Čovjek koji prima nadnice, otete iz hrvatskog džepa, za povremene javne nastupe, kako bi, kao deklarirani liberalni demokrat, jednoj propadajućoj radikalnoj partiji, dao šansu da preživi, i da ju SDA potpuno ne pojede.
SDA opet, nema nikakav interes da DF opstane kao politička forma. DF SDA-u ne treba.
Zašto bi s njima dijelili moć i funkcije kada Komšića zvanog Lutak mogu delegirati sutra kao svog OEM člana?
Jovanović nije učinio ništa drugo nego Poskokov tekst od prije par tjedana usmjerio protiv SDP-a i Naše stranke prijeteći im odmazdom:
Pola „Četvorke“ u Mostaru pod krivim ključem Safeta Oručevića
„Imate Koaliciju za Mostar koja je pomirila neke politike koje su do sada bile nepomirljive. Na jednoj listi su i Bakir i Komšić, a napravili su u Mostaru dogovor s Našom strankom i SDP-om za neke izborne jedinice. Ono što se nije moglo dogoditi u Sarajevu, dogodilo se u Mostaru“, rekao je Jovanović.
Međutim komentar voditelja partijske SDA TV kuće, koji je uslijedio nakon ove Jovanovićeve opsrevacije jasno govori čija je Federalna TV, čija treba biti Federacija BIH i tko su o ovoj priči oko raspadajućeg logora Dayton, stvarni nacionalšovinisti. Nije to nikakav komentar koji užasava.
Sekunda u kojoj novinar zauzima stav, identitet i pripadnost bošnjačkom nacionalizmu može zgroziti još samo slučajnog turista iz Švedske, Francuske ili Poljske u Sarajevu. No slučajnog turista iz tih zemalja odavno nema u Sarajevu. Arapske turiste to baš puno i ne zanima.
Njih zanimaju rijeke i vodopadi. I njima smo mi baš simpatični.
“Ne smijemo još uvijek u Mostaru” – kaže novinar. Novinar javne TV kuće. Tko smo to “mi” koji ne smijemo još uvijek u Mostaru protiv SDA?
Odgovor na to pitanje, potpuno opravdava kao točnima sve političke teze političkih predstavnika Srba i Hrvata.
Teze koje ti isti “Mi” koji se lažno predstavljaju kao “Građani” sve ove godine plasiraju u BIH javnost.
“Mi” u ovoj rečenici “Ne smijemo još uvijek u Mostaru” nisu nikakvi “Građani”. Niti patrioti. Ljudi koji ne dijele građane BIH prema nacionalnosti.
Radi se , ovdje je to posve jasno, o notornim bošnjačkim nacionalistima koji su okupirali sve javne medijske funkcije. S kojih se dreče kako je Hrvata i Srba na tim institucijama preko Mnogo %.
Koji strateški BIH gledaju kao plijen ne kao prostor suživota.
Sukob lažnih građana sa SDA nije ideološke nego tehnomenadžerske naravi.
Njihova mržnja prema svemu srpskom i hrvatskom u BIH ne razlikuje se od mržnje SDA prema dva BH naroda niti u jedan promil. To je potpuno identična mržnja.
Na isti način oni mrze BH srpstvo i BH hrvatstvo. Mrze 2/3 BIH a puna im usta ljubavi prema BIH.
Ako mrziš dva od tri naroda, ako im želiš nestanak, i poručuješ im da idu, ako im se ovdje ne sviđa. ako je svako pravo koje imaju, pravo koje je suvišno i uvijek i stalno ga treba otimati i smanjivati, onda to nije ljubav prema BIH, nego notorna i permanentna mržnja prema svemu što BIH jeste.
Čak se uopće ne razlikuju u projektiranoj metodologiji našeg odstrijela, plana političkog brisanja iz BIH. Nema dileme među njima treba li ili ne nešto oteti Srbima ili Hrvatima. Pitanje je samo kada i s kojim intezitetom. Sada ili odmah i brutalno ili polagano, s odgodom i nešto blažim intezitetom. Da se “genocidne zvijeri i UZP nemani” ne probude.
Razlikuju se opet ponajviše u tome, što se ne mogu dogovoriti tko treba pucati u nas. Tko treba biti novi novovjekovni El Fatih koji će otkinuti glavu novovjekovnom Tomaševiću. I završiti s tim prokletim “etničkim logikama”.
Dugo ga traže, no nikako da ga nađu. Gdje raste novi pionir i Svijetli vođa novog poretka? U Vrtiću El Fatih u Novom Travniku možda?
To je jedino pitanje koje njih muči. Tko će biti taj kojem će uspjeti izvući zamrznuti mač Zulfikar iz Ajvaz dedine stijene. Iz koje političke busije će doći tak čovjek? Hoće li prema legendi to biti autentični nasljednici Alije Izetbegovića, neki novi strani plaćenici, neki poludjeli vehabija tipa Topalović v.2.0 ili pak to treba učiniti Narodnoslobodilačka partija, nekog novog druga Tita , prijekim sudom, uz povik Smrt fašizmu, tekbir narodu?
Odurano je gledati ovih danas istupe Sergeja Trifunovića, odurno je pratiti u šta se pretvorio Čeda Jovanović, odurano je bilo slušati Senada Hadžifejzovića i reakcije medijskih nasilnika nakon Milanovićeve izjave koje su svojim reakcijama samo dodatno potvrdili:
Oni doista BIH ne samo da shvaćaju, nego prakticiraju kao prostor stalnog rata, medijskog džihada, u kojem pravo na BIH i govor o BIH imaju samo oni. Nekadašnji prvaci Alijinog pokreta otpora. Koji se nekim čudnim spletom okolnosti u samo par mjeseci, od obrambenog rata, pretvorio u osvajački Prostor džihada.
Da je to istina, najbolje govori podatak da su sve video materijale u kojima Šerif Patković, Alijin pošteđeni general, najavljuje propast Zapada i rast Prostora Džihada, uklonili s interneta.
Netko će reći, sada nakon ovog, ta “kako je moguće da ovo stranci u BIH ne vide, zar su toliko slijepi”?
Gledajte dragi čitatelji: Javnim novcima BIH i privatnim također, strancima se prevodi samo ono što odgovara bošnjačkom nacionalizmu. Svaki ispad koji bi im otvorio oči , prevoditelji, uposlenici u ambasadama, koji tamo sigurno nisu iz Banja Luke ili Mostara, neće im prevesti. AID stvar drži odavno pod kontrolom.
S druge strane krivnja je i na liderima Srba i Hrvata. Imaju dovoljno sredstava u proračunima da pokrenu medije na engleskom jeziku i tako probiju cenzuru koju nad stranim predstavnicima provodi lokalno , bošnjačko, sarjevsko, osoblje stranih ambasada. Koje ih za tu cenzuru čak i plaćaju. Naivno i glupo ali da. Plaćaju ih. Inzka zaboravite. On sve zna. Al on tu nije da provodi Dayton. On tu radi isključivo za pare. Inzka ne možete argumentima uvjeriti da se ispriča ili promijeni iskaz. Samo keš gospodo.
I da, još nešto, ne znamo jeste li toga svjesni, no pored ovog izleta Čede Jovanovića, pored svega što se radi i govori, u Mostaru još uvijek postoje Mostarci, i širom Hrvatske postoje Mostarci, koji još uvijek “dvoje” hoće li izići na izbore.
“Mi Hrvati”. Da, to smo mi Hrvati.
wpDiscuz
