U pokušaju uhićenja predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, javnost je bila svjedokom jedne od najslabije režiranih sigurnosnih operacija u postdejtonskoj povijesti BiH. Umjesto specijalne jedinice, na teren su izašli – inspektori s fasciklom i kačketom. I sve bi to možda i bilo tragično da nije toliko – tragikomično.
Prema informacijama RTRS-a, “akciju” pred Vladom RS predvodio je Elvir Ademović, brat Kemala Ademovića – bivšeg šefa zloglasne AID-ove strukture. Pridružio mu se i Zijad Landžo, javnosti poznat po starim istragama za ratne zločine u Konjicu.
Podsjetimo, 2007. godine Tužiteljstvo BiH pokrenulo je istragu protiv Landže i Faika Špage, a mediji su u to vrijeme objavili da su obojica zaposleni u SIPA-i. Večeras su, simbolično, bili „operativci“ na terenu.
Nema oklopnjaka, dugih cijevi ni zaštitnih prsluka. Umjesto toga, dvoje inspektora, s nešto papira i nečim što podsjeća na službeni kačket, dolazi u srce Republike Srpske – pred objekt gdje se nalazi aktualni predsjednik RS-a – kako bi mu, navodno, uručili nalog za privođenje.
Reakcija MUP-a RS bila je jasna i legalistička: to nije moguće. I točka.
Inspektori su – nakon što su ih domaćini pristojno informirali da im je scenarij šupalj – odšetali natrag. Bez komentara. Bez ijednog uhićenog predsjednika. A ni fascikla, izgleda, nije ostala.
Ovakva izvedba više govori o stanju institucija na razini BiH nego o Dodikovom imunitetu. Jer ako se planira akcija protiv predsjednika jednog entiteta, i to bez ozbiljne pripreme, bez jasne naredbe suda RS i uz protagoniste s kontroverznom prošlošću – tko tu zapravo misli ozbiljno?
Ono što se večeras dogodilo nije bila policijska akcija. Bila je to politička poruka – slabo režirana, još lošije izvedena.
Je li Sarjevski kalifat konačni shvatio da se zakoni temeljeni na željama, fantazijama i dekretima ne mogu provodit na teritoriju BIH na kojem je sustav branjen parlamentom i ustavnim poretkom?
wpDiscuz
