Published On: Mon, Jul 20th, 2020

Ne mjeri se čovjekov uspjeh na temelju toga koliko visoko se penje, nego koliko se visoko odbija kad udari dno

Postoje dvije vrste životnih priča koja me fasciniraju; prva je ona u kojoj je nečiji životni put bilo totalno iznenađenje i uprizorenje spektakularne neočekivanosti, kao primjerice život, lik i djelo Nikole Tesle – ta tko bi mogao i pomisliti da će dječak rođen u obitelji svećenika u malom ličkom selu tokom 19. stoljeća postati jedna od najutjecajnijih osoba koja je ikada živjela?

Druga vrsta životnih priča koje me fasciniraju su priče o ljudima za koje se može bez imalo natruha praznovjerja ustvrditi da su rođeni za nešto. Mozart je primjerice rođen za glazbu, što bi palo na pamet i najglupljoj osobi da je kojim slučajem svjedočila prvom koncert dječaka od 5 godina u Salzburgu. Kad je 13-ogodišnji dječak zvan Magnus Carlsen uspio odigrati nerješenu partiju šaha protiv jednog Garija Kasparova, saznanje te činjenice bi instinktivno stvorilo misao u svim mozgovima ovog svijeta da je taj dječak rođen za šah. Kad je Aleksandar Veliki u dobi od 8 godina uspio pripitomiti konja kojeg je kasnije nazvao Bukefal jer je shvatio da se konj boji vlastite sjene pa ga je okrenuo na drugu stranu, čak je i njegovom ocu, Filip II. Makedonskom, bilo jasno da mu je sin predodređen za osvajača, pa je i izjavio da će mu trenutno kraljevstvo biti premalo za njegove ambicije.

No postoji jedna osoba koja je po mojem mišljenju bila rođenija za određenu aktivnost više od bilo koje druge osobe, a to je bio američki general George Patton. Ovaj čovjek je doslovce bio rođen za rat. Da ste se našli ispod njega u vojnoj hijerarhiji, zahvaljivali bi svim bogovima ovog svijeta da je ovo vaš nadređeni. Da ste bili iznad njega u vojnoj hijerarhiji, padao bi vam kamen sa srca znajući da na čije uši sjedaju vaše naredbe. Da ste se našli na suprotnoj strani i znali sa kime imate posla, nema tog boga kojeg ne biste proklinjali. Ovo je prva osoba koju biste u okolnostima rata htjeli imati pored sebe i zadnja osoba koju biste htjeli imati protiv sebe.

George Patton je bio rođen za rat, čak i preodređeniji za vojskovodstvo od Aleksandra Velikog, jer uz svo dužno poštovanje prema velikoj drevnogrčkoj povijesnoj ličnosti, Patton je protiv sebe imao nevjerojatno moćnu silu, nacistički Wehrmacht. No pobjeda protiv nacista nije njegov jedini uspjeh, već kruna njegovog života preodređenog za borbu.

George Patton je od malih nogu pokazivao interes za militarističkom poviješću i rekao je da otkad zna za sebe, nije si mogao zamisliti bilo kakvu drugu karijeru osim vojne. Kao dječak je bio izgubljen u nebrojnim vojnim knjigama kroz koje je crpio oduševljenje pohodima Hanibala, Napoleona i sličnih. Pohađao je Virginia Military Institute (VMI), prestižni vojni koledž, kojeg su također pohađali i njegov otac i njegov djed (ako sumnjate u genetsku preodređenost, znajte da je i Pattonov sin, George Patton IV., također postao i bio general u Korejskom i Vijetnamskom ratu). Patton je bio toliko dobar da ga je jedan senator iz Kalifornije nominirao za najprestižniju vojnu školu na svijetu, famozni West Point, koju je kasnije i završio.

No najbolje tek slijedi: George Patton je sudjelovao na ljetnim Olimpijskim igrama 1912. u Stockholmu i to u modernom petoboju, sportu koji se sastoji od natjecanja u pet različitih sportova: mačevanju, streljaštvu, jahanju, plivanju i trčanju. Završio je peti, točno iza 4 Šveđana, te su igre vjerojatno bile namještene zbog čega se Patton i osobno žalio, tako da možda i ne bi bilo pogrešno reći da je nesuđeni osvajač Olimpijske medalje. Godinu dana nakon Olimpijskih igara, čak je i dizajnirao mač 1913 Cavalry Saber, koji je danas popularno poznat pod nazivom “Pattonova sablja”.

Patton je na samom početku svoje karijere imao vatreno krštenje; bio je jedan od zaduženih za lov na legendarnog meksičkog razbojnika, Pancha Ville. Jedinice pod njegovom komandom su u prvom motoriziranom napadu u američkoj povijesti uspjele ubiti desnu ruku i vođu tjelohranitelja Pancha Ville, njegovog kapetana Julia Cárdenasa i još dvojicu suradnika. Ne zna se je li osobno ubio Cardenasa, no zna se da je sudjelovao u borbi i vjerojatno ranio svu trojicu. Truplo ubijenog Cardenasa Patton je izložio na vojnom automobilu dovevši ga svojim nadređenima te je stekao slavu kao “ubojica bandita”.

Iz Prvog svjetskog rata izlazi dekoriran sa dva državna ordena, između dva svjetska rata (preciznije, 1937. godine) piše tekst zvan “Surprise” u kojem predviđa potencijalan napad Japanaca na Pearl Harbour pa se potom u Drugom svjetskom ratu penje do pozicije generala bojnika. Prije Dana D i Bitke za Normandiju, Patton drži nekoliko motivacijskih govora svojim vojnicama koji su postali toliko popularni da su jednostavno bili zvani kao “The speech” (Taj govor). Na temelju svjedočanstava, govori su sačuvani skoro u potpunosti. Jedna od najzanimljivijih činjenica u vezi Pattonove osobnosti dolazi iz njegovog odgovora svojim nadređenima koji su mu poslali naredbu da zaobiđe njemački grad Trier jer bi bile potrebne barem 4 divizije da ga se zauzme. Međutim, naredba je došla prekasno, jer je Patton već zauzeo Trier sa 2 divizije, te je na zakašnjelu poruku sarkastično odgovorio: “Ispričavam se, zauzeo sam Trier sa 2 divizije. Želite li da im ga vratim pa da ga osvojim ponovno?”.

Nažalost, vjerovao je u reinkarnaciju i pretpostavljao da je bio vojnik i u prošlom životu, no kako je tanka granica između sumanosti i genijalnosti, teško mu je zamjeriti ovu manu praznovjerja

Eh, da, bio je i izvor zvučnih izreka, od koje su samo neke…

“Ako si prolijevao svoju krv za ovu zemlju da bi to kasnije do smrti naplaćivao, reci koliko ta ljubav košta da je platimo i kupi prnje odavde, idi tamo gdje se domovina može kupiti za novac.”

“Dobar plan danas je bolji od savršenog plana sutra.”

“Ne mjeri se čovjekov uspjeh na temelju toga koliko visoko se penje, nego koliko se visoko odbija kad udari dno.”

“Cilj rata nije poginuti za svoju domovinu, već natjerati drugog gada da pogine za svoju.”

“Ako svatko razmišlja na isti način, onda netko ne razmišlja.”

“Aktivan um ne može postojati u neaktivnom tijelu.”

“Bolje se boriti za nešto nego živjeti za ništa.”

I za kraj, jedan citat koji točno opisuje život, lik i djelo Georga Pattona: “Neka se dragi Bog smiluje mojim neprijateljima jer ja neću.”

Nikola Markovich