U državi kakva je BiH, sve se može očekivati pa i to da država zatvara male biznise zbog prekršaja od stotinjak maraka i tako doprinosi iseljavanju vlastitoga stanovništva, jednako kao što to čini i nepoduzimanjem bilo kakvih akcija u slučajevima očiglednog višemilijunskog kriminala.
„Spektakularnu“ akciju provela je SIPA u Mostaru i to u cilju sprječavanja „oštećivanja proračuna Bosne i Hercegovine“. Na meti su im se našli mostarski ugostitelji i njih 11 je uhićeno. Nastavak je to akcija Kasa 1 i Kasa 2 koje su provođene u Sarajevu i Istočnom Sarajevu, piše Dnevnik.ba.
Uhićenima (koji su isti dan pušteni na slobodu) stavlja se na teret da su nepravilno izdavali fiskalne račune i tako oštećivali državni proračun. Tako su u mostarske ugostiteljske objekte ovoga tjedna upadali naoružani pripadnici SIPA-e i pretresali lokale kao da se radi o trgovinama drogom, bijelim robljem ili oružjem.
Prema informacijama kojima raspolaže portal Dnevnik.ba, najmanje dva pretresena objekta su napravila prekršaje od nešto više od 100 KM. „Pravna država“ uistinu radi svoj posao – rekao bi netko tko ne stanuje u BiH.
Istovremeno, objavljena su javno i imena uhićenih vlasnika ugostiteljskih objekata, čime je njihov ugled, kao i ugled objekata, narušen. Ispadoše ljudi kriminalci. I to većim kriminalcima nego recimo oni koji su nagomilali stotine milijuna duga u Aluminiju ili u bosanskim rudnicima. Ispadoše većim kriminalcima od trgovaca drogom i bijelim robljem ili od onih koji svakodnevno ilegalno švercaju migrante preko državnih granica ali i unutar same BiH.
Ovdje ne želimo braniti bilo koga tko je na bilo koji način prekršio zakone Bosne i Hercegovine. Svaki zakon se mora poštivati i za svaki se prekršaj mora se odgovarati. No, je li akcija baš SIPA-e nužna zbog nepravilnosti od 100 maraka? Postoji li SIPA zbog takvih slučajeva ili zbog organiziranog kriminala? Je li organizirani kriminal neslaganje u računima od malo više od 100 maraka? Nije li sve to mogao uraditi neki gradski inspektor? I naposljetku, zašto se rade ovakvi spektakli prema ljudima koji su u suštini mali poduzetnici, dok se svuda uokolo događa kriminal u milijunskim razmjerima?
Također, je li se itko od “nadležnih” zapitao zašto netko “preskače” izdati po neki račun? Tjeraju li možda silni nameti poduzetnike na sitna kršenja zakona i to samo kako bi mogli preživjeti i nastaviti poslovati?
Na navedena pitanje teško će se dobiti zadovoljavajući odgovor.
Ono što se nameće kao zaključak je da se pravljenjem ovakvog spektakla zapravo pokušava skrenuti pažnja sa stvarnog kriminala ogromnih razmjera koji se svakodnevno događa u zemlji. Recimo, nije izdana naredba da SIPA upadne u Zavod za zbrinjavanje mentalno invalidne djece i omladine u Pazariću. A tamo se događao istinski i kriminal i nemoral.
Također, pitanje je i po kojem su kriteriju odabrani mostarski objekti. Naime, „pola grada“ radi s tvrtkama koje se bave servisiranjem fiskalnih kasa, pa se nameće pitanje zašto baš ti objekti a ne neki drugi. Vrijede li zakon Bosne i Hercegovine za sve jednako je u biti retoričko pitanje. Naime, poznato je kako, ne samo u Mostaru, postoji niz objekata koji nemaju nikakve dozvole za rad, ali ih se ne dira.
Pitanje i tko je zapravo donio odluku da diže SIPA-u u ovom slučaju. Morali su najprije biti prikupljeni neki dokazi koji su predočeni tužiteljima koji su onda u suradnji sa sudovima donijeli odluku o pokretanju akcije SIPA-e. Neki od tih dokaza su vrijedni stotinjak maraka. Istovremeno, ne nalazi se za shodno istu proceduru pokrenuti u slučajevima spomenutih Aluminija ili bosanskih rudnika.
No, u državi kakva je BiH, sve se može očekivati pa i to da država zatvara male biznise zbog prekršaja od stotinjak maraka i tako doprinosi iseljavanju vlastitoga stanovništva, jednako kao što to čini i nepoduzimanjem bilo kakvih akcija u slučajevima očiglednog višemilijunskog kriminala.
Sljedeće što možda možemo očekivati je da SIPA iznenadno “upadne” na Stari most i krene hapsiti skakače sa Starog mosta jer ni oni ne izdaju fiskalne račune za skokove koje turisti plaćaju, ili da se krenu privoditi stanodavci koji studentima naplaćuju mjesečne stanarine po nekoliko stotina maraka mjesečno.
Pravna država je izgleda profunkcionirala. Ali samo za “sitnu ribu”./HMS/
wpDiscuz