Turska Republika Sjeverni Cipar (turski: Kuzey Kıbrıs Türk Cumhuriyeti) je de facto država, priznata samo od Turske, koja zauzima jednu trećinu otoka Cipra. Dijeli kopnenu granicu samo s međunarodno priznatom državom na Cipru, odnosno Republikom Cipar. Glavni grad službeno je Nikozija (tur. Lefkoşa).
Jedina država koja je službeno priznala Sjeverni Cipar je Turska. Problem statusa ovog teritorija je kamen spoticanja EU, Grčke i Cipra s jedne i Turske s druge strane.
Turska Republika Sjeverni Cipar zauzima sjeverni i veći dio istočnog dijela otoka. Ima površinu od 3.355 km² što je oko 37% ukupne površine otoka. No, zbog UN-ove zone razdvajanja ta je površina nešto manja. Poput južnog, i Sjeverni Cipar ima jednu svoju eksklavu, mnogo izoliraniju nego što je to slučaj na južnom dijelu otoka. To je selo Erenköy (Kokkina), koje leži u zaljevu Morphou i deset je kilometara udaljeno od matičnog teritorija.
TRSC ima nešto više od 260,000 stanovnika. Nešto više od polovice su ciparski Turci, a ostatak čine imigranti iz Turske. Na turskom dijelu otoka živi i malen broj ciparskih Grka i Maronita. Velik broj stanovnika iz Sjevernog Cipra je zbog političke situacije nakon 1974. godine emigrirao, većinom u Ujedinjeno Kraljevstvo i Tursku.
Objašnjavanje društvenih i političkih odlika Cipra, nemoguće je bez prethodnog upoznavanja povijesti ovog otoka. Cipar zauzima vrlo povoljan geografski položaj te je zbog toga imao vrlo burnu prošlost. Naime, uvijek je bio zanimljiv većim civilizacijama i državama zbog strateške važnosti na Sredozemlju. Tako je bilo i u davnoj prošlosti, a tako je i danas, pa je tako Cipar kroz povijest prelazio iz ruku jednih osvajača u ruke drugih.
Vojska TRSC je ustvari vojska Republike Turske, koja se nalazi na otoku od 1974. do danas. Ima oko 30.000 vojnika, koji čuvaju suverenitet ove samoproglašene republike. Jedan od osnovnih zahtjeva ciparskih Grka je taj da se ova vojska povuče, međutim to Turci ne žele.
Službeni jezik je turski. Grčki na ovom dijelu otoka nije poželjno čuti, a naravno isto se odnosi i na turski jezik sa druge strane granice.
Ovu državu nije priznala niti jedna država na svijetu izuzev Turske i Autonomne republike Nahičevan, koja je pod suverenitetom Azerbajdžana. Sâm Azerbajdžan ne priznaje ovu samoproglašenu republiku. Inače, Sjeverni Cipar ima međunarodni embargo u političkom, ekonomskom, trgovinskom, prometnom, vojnom, sportskom, kulturnom i svakom drugom pogledu. Ovo je uvjetovano time što se on smatra okupatorom i argresorom na Republiku Cipar, te se smatra njenim dijelom. Tako Sjeverni Cipar uveliko zavisi od Republike Turske, bez koje praktično ne bi opstao. Sve svoje vanjske poslove mora izvršavati preko Turske. No u posljednjih nekoliko godina ova izolacija polako počinje popuštati, pa ova republika počinje sve više samostalno djelovati, iako to još nije ni blizu pravih samostalnih zemalja.
U Sarajevu se nikada slučaj Sjevernog Cipra koji je nastao turskom agresijom na Cipar nije spomenuo. Ne proziva ih se da su agresori na Cipad niti da su genocidaši. Ali su se zato iz sjećanja BIH naroda izbrisala imena vođa revolucije protiv Osmanlija. Ime Merkusove, Ljubibratićevo i Musićevo.