Nasilje među djecom tabu tema u Hercegovini

Nasilje nad djecom, bilo da se događa u obitelji ili između same djece, tema je o kojoj se u Hercegovini malo priča i koja se dosta zataškava, piše Dnevni listnavodeći kako su jedan od razloga male sredine u kojima se nasilje odvija te susjedi, rodbina ili čak sama djeca koja ne žele o njemu govoriti niti stigmatizirati zlostavljača, pa ni samu žrtvu.
Vrijeđanje, ruganje, ponižavanje
Sve učestaliji problem je i nasilje među djecom, tzv. ‘bullying’, koji sve više uzima maha, posebice kod djece osnovnoškolskog uzrasta. U početku nasilje najčešće započinje verbalnim zlostavljanjem slabijega, a kada žrtva ne pruži otpor, zlostavljač si uzima za pravo i fizički je zlostavljati uključujući u svoje zlostavljanje i ostale nadmoćnije vršnjake.
Vrijeđanje, ruganje, ponižavanje, a na kraju i svakodnevno udaranje samo su dio sustavnog ‘bullyinga’ kojem je sve više djece izloženo. Katica Zelić iz Centra za mentalno zdravlje koji djeluje pri Domu zdravlja Ljubuški, kaže kako je primjera bezbroj.
“Zasada se nasilje u našim školama bilježi većinom u verbalnom maltretiranju ili nekim lakšim slučajevima koji se daju riješiti”, kaže Zelić te dodaje kako ju posebno to što su danas djeca postala manje suosjećajna, čemu je sigurno pridonio veliki utjecaj medija.
Što promatrači čine?
“Zlostavljanje se u pravilu događa u prisutnosti druge djece. A što ti promatrači čine? Najčešće samo stoje i gledaju što može prouzročiti to da dijete koje zlostavlja pomisli kako nema nitko tko je protiv toga što ono radi. Vrlo rijetko netko ode učitelju reći što se događa ili se pak oglasi da treba prestati”, kazala je Zelić ističući kako roditelji prije svega djecu trebaju poticati da prijave takve slučajeve razrednici ili učiteljici dok učitelji na satovima razredništva kroz osam godina puno toga mogu poučiti djecu kroz raspravu i edukaciju o nenasilnom rješavanju problema.
Psihologinja kaže kako je zlostavljano dijete prije svega razdražljivo i nemirno ili se povlači iz obiteljskih aktivnosti, postaje bezvoljno, izgubi apetit, teško zaspi ili se često budi noću i čeka da dođe kući da bi otišlo na toalet. Gubi interes u školi i školskim aktivnostima ili pak odbija ići u školu.
Zelić kaže da država nema ni jedan zakon kojim bi se moglo spriječiti ovakvo nasilje i traumatiziranje najmlađih za cijeli život iako je BiH potpisnica Konvencije o pravima djeteta.
Roditelji se vrte u krug
Budući da se o ‘bullyingu’ ne priča mnogo, roditelji čija su djeca izložena nerijetko se vrte u krug ne znajući kome se obratiti, centru za socijalni rad ili školskim pedagozima koji su preopterećeni.
Nerijetko su i sami nastavnici nemoćni spriječiti ‘bullying’, jer se odvija u prostorima izvan njihove kontrole, po školskim toaletima, hodnicima, školskim platoima, a prema nekim istraživanjima čak 71 posto nastavnika, kada za njega i sazna, zauzima indiferentan stav.
Psihologinja kaže kako postoje načini kojima roditelji mogu pomoći djetetu koje trpi zlostavljanje jer roditelji su ti prvi kojima se djeca povjeravaju.
“Pitajte i provjerite što se točno zbiva i kako se dijete osjeća, zatim dajte djetetu dovoljno vremena da vam sve ispriča i ne uskačite s komentarima i svojim emocijama. Savjetujte dijete što može sve poduzeti u toj situaciji te istražite s djetetom što dovodi do nasilja. Dijete moramo savjetovati kako jasno i uvjerljivo zastupanje sebe može zaustaviti nasilje. Ohrabrite dijete da dežurnom učitelju, razredniku ili prijateljima prijavi što se događa, a ukoliko odbija razgovor s razrednicom, dogovorite sastanak”, istaknula je Zelić.
Bljesak l dnevni list