Otkad je u siječnju 2017. Donald Trump postao predsjednik SAD-a, čitav njegov mandat pod dubokom je sjenom – Rusije. Njegove poslovne i političke veze s Rusijom, tajni sastanci njegovih savjetnika i članova obitelji s ruskim emisarima, moguća pomoć ruskih trolova, pa čak i rusko hakersko interveniranje u izbore – sve su to afere koje su tijekom 13 mjeseci stiskale za vrat tek izabranog predsjednika. Veze Rusije i Trumpova kruga pobudile su pažnju novina, FBI i senatske istrage te izazvale raskol predsjednika i njegova ideologa Stevena Bannona.
Sve to vrijeme, međutim, priči je nedostajala druga strana. Naime, kako na sve to – na predsjedničke izbore i Trumpa – gleda sama Rusija?
Prošlog tjedna na filmskom festivalu Sundance u Park Cityju, Utah, prikazan je dokumentarni film koji se upravo bavi tom temom. Riječ je o dokumentarcu “Naš novi predsjednik” (Our New President) koji kao redatelj potpisuje ruski dokumentarist Maksim Pozdorovkin. To je kompilacijski, arhivski film koji kroz isječke ruskih mainstream i ne-baš-tako mainstream medija, kroz nebrojene klipove s You Tubea i s interneta prikazuje ruski pogled na američku politiku i novog američkog predsjednika. Riječ je o filmu koji je u Sundanceu pobudio nemalu pažnju, čemu se – ima li se na umu Trumpov ruski kostur u ormaru – ne treba čuditi. Međutim, film Maksima Pozdorovkina kudikamo je manje film o Americi i američkoj politici, a kudikamo više o onom što neizbježno mora i nas zanimati. Pozdorovkin se, naime, bavi ideološkim i medijskim pejzažem postkomunističke Europe. Kao i u koječemu drugome, i u tome Rusija nije ništa doli veliko, iskrivljeno ogledalo u kojem se groteskno prekomjerno pojavljuju pojave koje postoje i drugdje (recimo u Hrvatskoj). “Our New President” nas tako vodi kroz ruski medijski pejzaž u srce tame gdje se susreću mitološki nacionalizam i mekdonaldizirana fascinacija Zapadom, režimska propaganda i tabloidno novinarstvo te staromodni agitprop i njegov mlađi, vitalniji brat – fake news.
Mrziteljica rusije, prijetnja miru
One na Zapadu koje zanima odnos Rusije prema Trumpu ponajprije će, dakako, intrigirati pitanje “hibridnog rata”, trolova, hakera i ruskih internetskih diverzija. Treba odmah reći da se Pozdorovkinov film time bavi najmanje, i to na samom kraju. U završnici filma autor, doduše, pokazuje jednu zgradu u St. Peterburgu koju intervjuirana aktivistica zove “tvornicom trolova”, pokazuje hrpu hipstera koji ujutro dolaze na posao i “timbraju kartelu” te tumači da se odatle vodi medijski rat. No, Pozdorovkinova tema nije hibridni rat, nego medijsko zaglupljivanje prema unutra, točnije – način kako su ruski komercijalni i državni mediji, ali i poslušni građani, konstruirali predodžbu o Trumpu i Americi.
Pozdorovkinov film počinje isječcima koji sežu nekoliko mjeseci uoči izbora. U tom razdoblju cjelokupna je ruska medijska mašina upregnuta u to da Hillary Clinton predstavi kao opasnu i pogubnu osobu, mrziteljicu Rusije i prijetnju svjetskom miru. U demonizaciji Hillary Clinton ruski mediji najmanje koriste argumente koji bi imali smisla – dakle, njenu doista poraznu militarističku politiku u Siriji i Libiji. Umjesto toga, ruski su mediji izgradili cijelu nadgradnju medijske demonizacije u kojoj se režimska ideologija spaja s najbizarnijim tabloidnim žutilom. Za ruski žuto-režimski medijski prostor, svi su problemi Hillary Clinton počeli upravo u Rusiji, i to davne 1997. kad je u muzeju u Novosibirsku obišla i, navodno, dotakla mumiju Gospođe iz Ukoka, sasušeno tijelo sibirske šamanske princeze koju su iz groba izvukli ruski arheolozi. Šamanska je princeza na američku gošću bacila prokletstvo. Sve što se dalje dogodilo – od Monice Lewinsky do izbornog poraza – stoga nije ništa doli kletva oskvrnute šamanke. Dotaknuta kletvom, Clinton – ističu ruske televizije – više nije svoja. Ruske televizije prikazuju prizore njenog teturanja i padanja. Repriziraju snimke njenog čudnog smijanja i kikota te grade predodžbu o osobi pomućenog tijela i uma koju je očito obuzeo demon. To, međutim, nije kraj. Za ruske medije Clinton je zaštitnica pedofila, narkomanka koja je u Bijelu kuću unijela kokain te opasni serijski ubojica koji moćnom i nevidljivom rukom ubija desetke blogera, novinara i političkih protivnika koji joj predstavljaju prijetnju. Sve te optužbe televizije potkrepljuju kroz sijaset “analitičara” – liječnika, psihologa, eksperata za horoskop ili govor tijela – koji iz videoisječaka gataju dubine Clintoničine opsjednutosti. Tu demonizaciju provode deseci privatnih, komercijalnih televizija koje je lako razaznati po blještavom, trešastom medijskom pakiranju. Ali provode je i najveće nacionalne srednjostrujaške televizije, kao i državni servis na engleskom Russia Today. Voditelj političkog programa Vessti nedelie na najvećoj ruskoj televiziji Rossija 1 Dimitrij Kiseljov tako tumači suradnicima da “objektivnost u novinarstvu pripada 19. i 20. stoljeću”, da je “ona hladna” te da “u 21. stoljeću novinarstvo mora stajati uz društvo kojem pripada”. Voditeljica Russia Today, upitana je li pristranošću pomogla Trumpovoj pobjedi, samo se nasmiješi i kaže “dala sam svoj doprinos svjetskom miru”. U jeku kampanje, Russiju Today posjećuje i sam Putin, a premda dokumentarac na to ne skreće pažnju, gost te službene svetkovine je i jedan naš dobar znanac: Emir Kusturica.
Od trećeg segmenta filma – “The Chosen One” – Pozdorovkin se bavi ruskom predizbornom fascinacijom Trumpom, koji uoči izbora u Rusiji postaje doslovno pučki idol. U tom dijelu filma manje se bavi velikim ruskim medijima, a više putuje bespućima lokalnih stanica i You Tubea. A tu nema čega nema. Tu su videa dječačića koji slavi Trumpovu pobjedu poput nogometnog gola i pokazuje “TRUMP” tetovirano na zapešću. Potom, video sveučilišnog profesora pedagogije koji je Trumpu spjevao baladu. Karaoke pjevač maskiran u Trumpa. Sanjke u obliku Trumpa. TV komičar s trumpovskom perikom. Lokalna TV postaja koja zove hiromanta da pročita Trumpov dlan. TV analiza Trumpova horoskopa. Povjesničar koji brani teoriju da Trump vuče podrijetlo od ruskih monarha. Reper koji pjeva u slavu Trumpa. Dizač utega koji poziva Putina i Trumpa da “zajedno otjeraju pedere u Europu”. Zubar koji s ponosom pokazuje svoju novu narudžbu: profilne portrete Putina i Trumpa urezane na zubnu caklinu.
Estradno glancanje gazdina kulta
I dok slave Trumpovu pobjedu, ruski mediji istodobno demoniziraju njegove protivnike. Jer oni su pripravni na sve. Ubit će ga na inauguraciji. Desetogodišnji Trumpov sin na dan je inauguracije sav u ledenom znoju od straha, jer ne zna hoće li njegov otac preživjeti taj dan. Demonstranti protiv Trumpa nisu demonstranti. Oni su, dakako, plaćenici, dobivaju od zlih elita fiksnu plaću od 2500 dolara te 60 dolara dnevnice po satu prosvjedovanja. Demonizacija “liberala” pritom s vremena na vrijeme klizne u neuvijeni seksizam i rasizam. Tako se za jednog “analitičara govora tijela” Obama drži “kao da je u džungli”, a Trumpova je pobjeda dokaz da predsjednički posao ipak ne može – raditi žena.
Na Zapadu, krucijalno pitanje Trumpova legitimiteta i političkog opstanka jest – bi li on dobio izbore bez Putinova “poguranca”. Sam Trump bi, dakako, zanijekao da je takvog poguranca bilo, a to obično čini i službena Moskva. Stoga je nemalo iznenađenje da ruski mediji tu činjenicu – da je Putin zapravo “izabrao” Trumpa – uzimaju praktički zdravo za gotovo. Pozdorovkin tako u film uvrštava skečeve dvojice TV komičara. Jedan od njih kaže kako je Trump u večeri pobjede zahvalio “svima koji su pomogli njegovu pobjedu”, a Putin mu je – veli komičar – odgovorio “nema na čemu”. Drugi, pak, TV zabavljač predlaže da se američki izbori ukinu kao suvišna i skupa zavrzlama. Idućeg predsjednika, kaže, neka naprosto imenuje Vladimir Vladimirovič.
Pozdorovkinov film poučan je jer jasno pokazuje kako u medijskom razizemlju stvarno funkcionira ta nova ideološka alijansa Rusije i zapadnih nacionalizama te kako se ta šarena družba ujedinila protiv zajedničkog arhineprijatelja: demokratskog liberalizma. Istodobno, “Our New President” je zanimljiv jer pokazuje kakav je put prošla režimska propaganda od epohe Ždanova i Goebbelsa do epohe Berlusconija, Keruma i Bannona. Zaboravite priopćenja politbiroa, suhe referate, stroge svečane akademije, parade i sletove. Suvremena antiliberalna politika za polje igre svoje propagande uzela je upravo one “igračke” koje joj je darovao medijski kapitalizam: realityje, šarene muzičke šouove, mozaične emisije, TV infotainment, horoskope, tabloide, ali i – dakako – You Tube i Twitter. I Pozdorovkinov film pokazuje koliko je proročanski film bio “Batman” Tima Burtona iz 1989. U njemu tiranija u Gotham ne dolazi s čizmama i tenkovima, u uniformama i strojnim korakom. Ona dolazi uz muziku i ritam, konfete i vatromet, dok Joker – poput Keruma – s kamiona rulji baca novce. U Rusiji, uči nas Pozdorovkin, taj je gothamovski scenarij doveden do kraja. Putina ne uzdižu samo akademici i episkopi. Bastion njegova kulta ličnosti su reperi, rokeri, TV komičari, starlete u studiju, influenceri, youtuberi i hiromanti.
Konzervativni zlostavljač
Svašta, ukratko, čovjek može naučiti iz Pozdorovkinova medijskog ekspozea. A ponešto bi iz njega mogli naučiti i sad već ne malobrojni Trumpovi volonterski lobisti u hrvatskim novinama i politici. Taj bi im film mogao zanimljivo otvoriti oči koga, što i kakvu kulturu slave kad slave novog kneza konzervativnih suverenista. Iz Pozdorovkinova bi filma mogli naučiti u kojem timu zapravo igraju te – kako izgleda ta “konzervativna obnova” koju bi trebao povesti jedan seksualni zlostavljač.
wpDiscuz